U novoj studiji znanstvenici su testirali 24 marke njemačkog piva te su otkrili kako baš svaka vrsta sadrži 'mikro plastične čestice', a određene vrste čak su sadržavale i krhotine stakla, piše Yahoo.com. No kako te plastične čestice u krajnju ruku završe u boci piva?

Kontaminacija se najvjerojatnije događa tijekom procesa filtracije i punjenja, navodi autor studije Gerd Liebezeit. 'Postoje dokazi kako se u pivu mogu pronaći materijali filtera, a voda iz slavine koja se koristi za pranje pivskih boca prije punjenja također može sadržavati male količine čestica', navodi autor studije.

Premda je istraživanje provedeno samo u Njemačkoj, činjenica je da je proces proizvodnje piva prilično univerzalan širom svijeta, barem što se tiče velikih proizvođača te je taj problem, prema riječima autora studije, vjerojatno prisutan svugdje.

No mikro plastične čestice u pivu nisu jedina stvar oko koje se morate zabrinjavati. 'Kontaminacija mikro plastičnim česticama prisutna je posvuda – u zraku, u svježoj vodi, oceanima, u vodenom prehrambenom lancu, u ljudskoj hrani', navodi Liebezeit. To znači da ste vjerojatno u tijelo unijeli sitne komadiće plastike iz više izvora – istraživanja su ih do sada otkrila u medu, gaziranim sokovima, vodi iz slavine te nekim vrstama morskih plodova.

Postoje dvije vrste mikro plastičnih čestica – prva su vrsta sitni fragmenti nastali prilikom razgradnje smeća, na primjer plastičnih vrećica, zatim su tu mikrogranule koje se nalaze u kozmetici i kućnim potrepštinama, kao što su pasta za zube i pilinzi za lice. Obje vrste mikro plastičnih čestica vrlo lako pronalaze svoj put do vode, jer  lako prolaze kroz kolektore te se infiltriraju u procese proizvodnje hrane, poput piva, ali ih konzumiraju i morski organizmi kao što su mekušci.

Maleni fragmenti lako apsorbiraju štetne kemikalije kao što su pesticidi, koji također zagađuju vodu. Znanstvenici tako navode – ako pojedete samo šest dagnji, u organizam ćete unijeti i do 90 mikro plastičnih čestica, navodi se u novoj studiji o onečišćenju okoliša. Šest kamenica može sadržavati oko 50 čestica. Istraživači procjenjuju kako ozbiljni potrošači školjki konzumiraju i do 11 tisuća komadića plastike godišnje.

Predstavljaju li te mikro plastične čestice opasnost za zdravlje? Znanstvenici kažu kako je to još uvijek neizvjesno. No istraživanja na životinjama pokazala su kako mikro plastične čestice mogu proći kroz crijeva u okolno tkivo, što uzrokuje upalu, a opasne kemikalije koje te čestice apsorbiraju mogu se lako apsorbirati i u tijelo.

Neke države već su poduzele određene mjere kako bi se smanjila izloženost mikro plastičnim česticama koje u okolišu nerazgrađene mogu opstati i do tisuću godina. U New Yorku i Kaliforniji zakonom je uvedena zabrana proizvodnje pilinga s česticama plastike. Illinois je već zabranio njihovo korištenje (premda je uporaba biorazgradive plastike i dalje dozvoljena). Neki gradovi, poput Seattlea, zabranili su plastične vrećice.

Kako se može smanjiti izloženost tim plastičnim česticama? Danas je to prilično teško, kažu znanstvenici, no namirnice predstavljaju najveći rizik, a znanstvenici predlažu ograničavanje korištenja kozmetike i kupaonskih proizvoda koji sadrže mikro čestice. Na ambalaži ih je lako prepoznati pod nazivom 'polyethyelene'.