'Kada se muškarac udvara ženi, očekuje da će joj se dopasti. Kada se ženi dopadne muškarac, od njega očekuje da joj se udvara', kazala je već zaboravljena glumica Claudia Cardinale. Pritom je mislila na naftalinski oblik udvaranja, romantičnu večericu uz svijeće i šampanjac (naravno, on plaća), bombonijericu i ružice za Valentinovo, cvrkutanje o daminoj ljepoti, pridržavanje kaputa, rukoljubić i slična pravila uspješnog udvaranja.

Ali, vremena se mijenjaju, kako i ne bi? Novi udvarač šalje SMS: 'U devet sam u kafiću Žabica s društvom. Dokipaj se!'

Kultura neobaveznog druženja

Danas zato imamo spoj bez glave. Tako ćemo nazvati 'Twine', 'prvu aplikaciju za intelektualni flert' Amerikanca Rohita Singala. Formula je jednostavna: prvo osobnost, a onda izgled. To će reći da na online spoju prvo testirate nečije intelektualne i emocionalne prednosti, pa ako se uvjerite da dotični ima nešto u srcu i glavi, dopušteno vam je vidjeti kako izgleda glava i ostalo. Singal kaže da mu je važnija kvaliteta od kvantitete konkurentne 'Tinder' aplikacije, kojom zbrzate stotine lica u minuti, čime Tinder spaja dnevno dva milijuna parova. Dva milijuna spojeva u jednom danu? Izgleda kao sportsko natjecanje, a ne smisleni lov na srodne duše. Ali, vremena se mijenjaju.

U 'kulturi neobaveznog druženja', kako američka psihologinja Sonya Rhodes označava naše doba, u kojem kao nikada do sada nije bilo toliko spojeva, čini se da je sve nejasniji njegov cilj i svrha. Budući da sve više mladih nije uopće sigurno u kakvom su odnosu s nekim, kako će definirati taj 'planirani događaj među dvoje ljudi s pomiješanim značenjem'? - pita njujorška psihologinja Rachel Sussman. Što je to što danas nazivamo spojem, sudarom, ljubavnim sastankom, randevuom, hodanjem, zabavljanjem, a u anglosaksonskom kratko 'date'?

To ne zna ni neki mladić iz Los Angelesa koji kaže: 'S tom sam se djevojkom viđao u zajedničkim društvima, izmjenjivali bi poruke, otišli na kavicu ili zabavu. Jednog mi je dana nabrušeno rekla da više ne želi sa mnom hodati, jer sam emocionalno neuhvatljiv. Moje navodno ne-udvaračko ponašanje presudilo je o ishodu nečega za što nisam imao pojma da se događa. Dok nismo 'prekinuli', nisam znao da su to bili spojevi.'

Što je uopće izlazak?

On je jedan je od 2.647 ispitanika ankete koju su jesenas provele američke mreže za upoznavanje partnera ChristianMingle i JDate s istim pitanjem. U njoj je 69 posto osoba u dobi od 18 do 59 godina izjavilo da nema pojma što se danas pod time podrazumijeva, piše US News Today. Iako ih 80 posto misli da je to sastanak jedan na jedan, četvrtina ih smatra da je to i 'planirana večer u društvu grupe prijatelja', a 22 posto ih se slaže da je sudar i ono kada vas netko 'pozove da zajedno nekuda izađete'.

Na pitanje je li prihvatljivo istodobno viđati više od jedne osobe, 35 posto je to odbilo, no 19 posto to smatra apsolutno prihvatljivim, dok 46 posto odobrava viđanje, ali priznaje osjećaj nelagode, spojeve ograničava na samo nekoliko puta, smatra ih prihvatljivim sve dok se ni s jednim ne ide u krevet ili uz uvjet da o tome obavijeste zainteresirane strane, pa tko pristane, sretno mu. Na pitanje je li ćarlijanje telefonom, putem SMS-a ili Skypea, dostojna zamjena za stvarni spoj, 57 posto ispitanika do 24 godine starosti odgovara da jest, dok 65 posto osoba do 54 godine životne dobi odgovara suprotno.

Ali sjetite se: udvaranje kao pomoćno sredstvo sparivanja, u povijesti civilizacije ionako je vrlo mlada navada, stara tek nekoliko stoljeća. U doba kada smo sišli sa stabla, dočepali se zemlje i naložili vatru, lovac bi pred noge izabranice bacio zeca i stvar je bila zapečaćena. Nešto kasnije djevojka je bila vlasništvo oca, koji se oko imovine dogovarao sa ženikom, a brak je bio biznis, pa nije trebala nikakva predstava oko sparivanja. U knjizi iz 12. stoljeća 'Umjetnost dvorske ljubavi' ionako stoji da za 'pravu ljubav u braku nema mjesta'. Onda su stvar počeli komplicirati vitezovi i trubaduri, a građanska ekipa je izmislila stroga pravila udvaranja.

Hodanje odavno više nije predvorje braka

Razna društva, razni običaji. Dogovoreni brak u nekim zemljama Dalekog istoka zadržao se do danas, a na Srednjem istoku izlazak udvoje na javnom mjestu nezamisliv je pothvat. Tamo gdje je dopušteno, udvaranje može poprimiti zanimljive forme, kao u dijelovima Burme i na Tajlandu gdje se od žene očekuje da osvaja muškarca darovima i ljubavnom poezijom. Emancipacijom sve je krenulo drugim tokom. Sloboda izbora, golemi izbor, mogućnost razvoda, antibaby pilula, nove tehnologije, sve to mijenja odnos prema 'periodu upoznavanja u svrhu zasnivanja ozbiljne veze kakav je brak'. Hodanje s nekim danas ne mora uopće značiti predvorje braka, ni nakanu braka, nego 'neformalnu društvenu aktivnost' nalik prijateljstvu. Jest da se obično događa u vrijeme koje društvo predviđa za brak, ali u vrijeme labavog braka i lakog razvoda, zabavljanje je moguće u svim životnim dobima. A i poslovni se sastanak može iznenada pretvoriti u 'accidate' (slučajni spoj) kako Amerikanci u novogovoru označavaju 'društveni izlet dvaju poznanika ili prijatelja' pri čemu se, bez znanja jedne ili obje strane, razgovor dvoje poslovnjaka o glavnici i kamatama pretvori u proljev sentimentalnih osjećaja.

Budući da zabavljanje ipak, i još uvijek, ostaje pokusno doba za nešto čvršće, taj se period pretvara u naporno dokazivanje, a budući da za čvrstu vezu imamo sve vrijeme ovoga svijeta, lakše je hodati, i u hodu mijenjati hodače, nego se ukotviti.

'Moja generacija stvara veze na način na koji do sada nije činila ni jedna prije nas i ne možemo slijediti iskustva roditelja', kaže onaj ostavljeni mladić iz Los Angelesa.

Neka iskustva roditelja ipak su se pokazala instruktivnima, jer na pitanje tko na spoju plaća račun u restoranu, 62 posto ispitanika (55 posto žena i 69 posto muškaraca) u spomenutoj je anketi odgovorilo da je to muškarac. Kavalir iz doba Claudije Cardinale još nije beznadno zagubljena vrsta.