Spontano uzmičemo kao nam se netko pokušava približiti, ne volimo da nam se unose u lice. Živimo u društvu koje cijeni integritet osobnog prostora i koristi sve načine da ga omeđi. Neki psiholozi u činu parfumiranja prepoznaju virtualni oblik obilježavanja osobnog prostora. Ako se kolegi toliko približiš da možeš osjetiti njegov ili njen parfem, prešao si 'granicu'. Iz sigurne sfere poslovnog zakoračio si na opasno područje intimnog.

Razvojem politički (hiper)korektnog društva koje ne trpi nikakva maltretiranja pa ni ona mirisna, stječe se dojam da i parfemi postaju slični. U parfemskim opisima sve su dominantniji epiteti 'prozračan' i 'svjež' jer im je prvenstvena namjera pročišćavanje 'poslovnog prostora', a ne zavođenje. Sve je manje kontroverznih mirisa koji sadrže note nabijene seksualnom konotacijom. Treba li stoga čuditi da medijsku prašinu dižu samo ona parfemska lansiranja koja odstupaju od tog 'puritansko-poslovnog' koda?

Kao civilizacija, objašnjavaju psiholozi, uspjeli smo svladati primitivne nagone za agresivnošću tako što smo ih obuzdali strogim pravilima etikete i lijepog ponašanja. Zaljubljenost je jedini razlog zbog kojeg spuštamo 'gard' i drugome dopuštamo, štoviše, pozivamo ga u svoj osobni prostor. No, kada nam partnerov miris postane odbojan, možemo biti sigurni da je nestalo i ljubavi. Može li nam u tome pomoći parfem? Teško, ali vrijedi pokušati.

Prema nekim psiholozima, žene koje (pre)često mijenjaju parfeme zapravo prikrivaju svoju zavodničku nesigurnost, pokušavaju kamuflirati svoj 'trag'. Dok jedni smatraju da na taj način samo traže svoj stil pa eksperimentiraju raznorodnim parfemskim porodicama, kao što danas nose duge, a sutra kratke suknje, drugi ih proglašavaju žrtvama mode i (parfemskih) trendova.