Roditelji, ali i druge značajne osobe u životu djece kao što su primjerice odgajatelji i profesori trebaju biti svjesni da su u svemu uzor djeci. Djeca se uče ponašati promatrajući život oko sebe. O roditeljskim postupcima te postupcima značajnih osoba u djetetovu životu u raznim situacijama ovisi kako će se djeca ponašati u sličnim situacijama, piše Kristina Bačkonja, diplomirani psiholog, za Ordinacija.hr

Roditelji i odgajatelji su modeli s kojima se dijete poistovjećuje, a samim tim i modeliraju njihovo ponašanje. Ovi tragovi djetinjstva i utjecaja roditelja ponekad se ne vide odmah u djetinjstvu, ali se vrlo jasno očituju upravo u adolescenciji.

Ponekad je teško pridržavati se svega što propagiramo svojoj djeci, a ponekad bismo željeli da djeca uče na našim pogreškama, a ne na vlastitima.

Kažu da dobar izgovor zlata vrijedi – no u ovom slučaju izgovor samo maskira činjenicu da je odluka na nama i da u većini slučajeva zapravo imamo izbor. Nedostatkom izbora ili dobrim izgovorom možemo opravdati svašta – loše ocjene, nasilje, bezobrazluk, krađu... No, ako prenesemo poruku pokazujući na svom primjeru kako izbor uvijek postoji i kako smo sami odgovorni za svoje ponašanje, tada i naša djeca mogu osvijestiti da zasluge za svoje ponašanje mogu pripisati sebi.

Članak u cijelosti pročitajte na Ordinacija.hr