Iako ponekad nemate volje ni vremena, postoji jako dobar razlog da pomažete djetetu kod pisanja domaćih zadaća te ih naučite kako se rade - dijete će se samo naučiti motivirati i na kraju će znati kako samostalno i uspješno učiti.

Najvažniji je način na koji pomažete djetetu kod pisanja zadaća. Iako je primamljivo jednostavno riješiti neki zadatak umjesto djeteta i što prije preći na ostale obaveze, to nije dobar način jer sprečavate dijete da razvija vještine učenja koje će mu poslije itekako trebati.
Koliko god vam se to okrutno činilo, ponekad najveća usluga koju možete napraviti djetetu odlazak u školu s nezavršenom domaćom zadaćom ako je nije znalo samostalno riješiti. Tada će se suočiti s činjenicom da nije svladalo određeno gradivo te će idući puta uložiti više truda da stigne do cilja.

Samostalnim pisanjem domaćih zadaća dijete također uči bolje rasporediti svoje vrijeme i obaveze. Iako se često naglašava da je bitno da dijete ima rutinu te zadaće radi uvijek u isto vrijeme, treba se prilagoditi. Upravo zbog svladavanja vještine upravljanja vlastitim vremenom, pisanje domaćih zadaća treba se prilagoditi svim ostalim aktivnostima i obavezama koje dijete ima.

Stoga je najbolje s djetetom napraviti plan i prilagoditi ga prema danima u tjednu. Bitno je dijete ne bude umorno ili gladno. Ako primjerice u popodnevnim satima ima trening, sigurno će navečer biti umornije pa se dogovorite da zadaća bude gotova prije. Zajedno s djetetom cijela će obitelj biti opuštenija ako su obaveze ispunjene na vrijeme.

Također je potrebno da prije pisanja domaće zadaće nema neriješenih problema jer se neće moći koncentrirati.

'Da bi dijete uspješno učilo, treba se dobro osjećati. Gladno, umorno, žalosno i ljutito dijete pažnju usmjerava na signale neugode koje osjeća pa ne može učiti. Ako je dijete žalosno ili ljuto (dobilo je slabu ocjenu, posvađalo se s prijateljem i sl.), najprije popričajte s njim o onome što ga muči, dopustite mu da izbaci negativne emocije, a onda inzistirajte da se prihvati posla', objasnila nam je pedagoginja Sanja Lecher koja radi s djecom u OŠ Stenjevec

Također preporučuje da dijete ima svoje stalno radno mjesto za učenje. To mjesto ne treba biti raskošno i posebno uređeno, već treba sadržavati određene stvari da bi dijete moglo neometano raditi:

- radna površina neka bude dovoljno velika i dovoljno osvijetljena
- uz to mjesto dobro je staviti policu na kojoj će dijete držati svoje knjige, bilježnice i druge školske potrepštine
- ako stambene prilike ne dopuštaju posebno mjesto, djetetu je potrebno osigurati da na miru i neometano od drugih napiše zadaću i uči
- bitno je da dijete uvijek zna gdje mu se što nalazi i da brine o svojim stvarima
- idealno je ako se radni stol za nešto starije školsko dijete nalazi u njegovoj sobi jer se pisanjem zadaća i učenjem na odvojenom mjestu ono počinje osamostaljivati
- dobro je da se na stolu nalazi sat i kalendar kako bi dijete lakše moglo organizirati vrijeme rada
- na zid se može staviti ploča na koju će dijete lijepiti papiriće, podsjetnike, ali to može i s bilježnicom ili blokom.

Važno je razvijati stav da je ono odgovorno za izvršavanje svojih obaveza. Vi ste odgovorni da mu po potrebi u tome i pomognete, ne i da to činite umjesto njega. Ako imate školarca u nižim razredima, nije loše povezati se roditeljima iz razreda jer mališani često zaborave što sve imaju za zadaću, a tako ćete najlakše provjeriti je li dijete sve napravilo.