Poražavajuća statistika, naime, govori da motociklisti, koji u prometu sudjeluju s tek šest posto, čine više od četvrtine udjela u ukupnom broju poginulih osoba u prometnim nesrećama. Da stvar bude gora, u obzir valja uzeti relativno kratko vrijeme tijekom kojeg su motociklisti aktivni, a koje nije duže od sedam mjeseci godišnje. Ne čudi stoga što je gotovo uvriježeno postalo mišljenje da se na motociklizam u Hrvatskoj može gledati kao na ruski rulet. U razgovoru s inspektorom Mariom Salopekom iz Odjela za sigurnost cestovnog prometa doznali smo da je dob stradalih vozača obično ispod 30 godina.

Kako bi se spriječilo stradavanje motociklista, u MUP-u su ove godine odlučili agresivnije krenuti s preventivno-represivnim akcijama u kojima će kažnjavati nesavjesne vozače i nagrađivati one koji raspolažu propisanom opremom i urednim dozvolama. Tijekom kontrole, kojoj smo i sami prisustvovali, zaustavljeni su vozači većinom zadovoljili policijske kriterije, ipak tajnik Hrvatske udruge za sigurnost motociklista u prometu Vitomir Lučić, premda podržava policijske akcije, smatra da bi broj vozača bez opreme bio puno veći da je akcija kojim slučajem bila provedena u ljetnim danima.

Lucić ističe: 'Vozači motora uvijek se vežu uz brzinu, agresivnu vožnju, nepoštivanje svih mogućih i nemogućih prometnih zakona i na taj način uvijek ispada da su si sami krivi, no u velikom postotku, za motorističke nesreće su krivi i vozači automobila.' Vozačima automobila savjetuje se da obavezno provjere mrtvi kut, da skreću isključivo s pokazivačima smjera, kao i da poštuju prednost prolaska na križanjima i da ne otvaraju vrata automobila dok se nalaze zaustavljeni u koloni. Mi bismo također preporučili vozačima da pažljivije prate promet oko sebe, stišaju preglasnu glazbu te da se u prometu ponašaju dosljedno bez naglih reakcija. Ipak, najveća odgovornost pada na pleća motociklista koji su ponajprije sami odgovorni za vlastitu sigurnost.

Savjesni motociklist u prometu će se uvijek otkrivati drugim sudionicima u prometu, a ne skrivati im se po mrtvim kutovima. Manevri zaobilaženja uvijek bi se trebali odrađivati u za to predviđenoj traci, a ne bilo kojom mogućom metodom. Poštovanje prometnih propisa, kao i neprecjenjivanje vlastitih sposobnosti ili podcjenjivanje opasnosti u prometu ključno je u postizanju dugačkog motociklističkog staža. S obzirom na omjer mase i snage, koji je mnogo povoljniji kod motocikala negoli je to slučaj kod automobila, motocikli su već u startu mnogo brži i okretniji, no savjesni motociklist neće zlorabiti okretnost svog vozila, nego će se u vožnji držati zacrtane putanje bez naglih promjena smjera. Iz istog razloga preporučuje se što veće odstojanje od ostalih vozila, posebice onih koji se nalaze iza vas, s obzirom na to da je kočni put motocikala u opasnim situacijama primjetno kraći od onog mnogo težih automobila. Savjet motociklistima je i da dobro gledaju u retrovizore i pažljivo promatraju ponašanje drugih vozača u prometu. Da netko ima namjeru skrenuti u vašu traku, možete uočiti i prije nego što vozač aktivira pokazivač smjera. Također, gledajući u retrovizore vozila ispred vas, možete vidjeti je li vas vozač primijetio ili možda razgovara na mobitel. Poseban oprez potreban je u toplim danima kada vozači na semaforima nerijetko otvaraju vrata automobila ili isturuju laktove kroz prozor. Izbjegavajte vožnju ususret ili kontra jakog sunca, kao i vožnju kasno navečer kada su mnogo veće mogućnosti da vas pokupi neki pripiti ili pijani vozač.

Naposljetku, kako nam je rekao Vitomir Lučić: 'Bez kacige, zaštitnog odijela, čizama i rukavica ne ići ni do dućana!' Najveći broj prometnih nesreća ne događa se kada se motociklisti zapute na duža putovanja koncentrirani i pripremljeni, već na najkraćim rutama kada 'spuste gard' i ne stave kacigu. Lučiću nije jasno kako pojedini motociklisti mogu istresti stotinu i više tisuća kuna za novi motocikl, a potom kupe najjeftiniju kacigu na tržištu. Vrijedan je, naime, podatak da čak 43 posto smrtno stradalih motociklista u 2008. nije nosilo kacigu, a ona im je mogla spasiti život.