Nicholas A. Christakis i James H. Fowle u svojoj knjizi 'Povezani' govore o zamršenim, ali ipak čudesnim društvenim vezama u sklopu kojih svi međusobno utječemo jedni na druge, i to do neslućenih razmjera. Da bismo saznali tko smo, moramo razumjeti kako smo povezani, tvrde autori
Među najvažnije veze u našem životu ulaze svakako one romantične. Idealna predodžba o pronalaženju partnera često uključuje osjećaj da sa suđenim imate pravu kemiju ili da se zaljubljujete iz čudnovatih, neobjašnjivih razloga. O zaljubljivanju razmišljamo kao o nečemu duboko osobnom što je teško objasniti. Odabir partnera obično se smatra osobnom odlukom.
Fokusiranost na takav način razmišljanja dovodi do toga da gubimo iz vida činjenicu koliko je zapravo naš odabir partnera određen okolinom te posebno našom društvenom mrežom. To pomaže i kod objašnjenja romantičnog prizvuka priča s navodno slučajnim susretima, kod kojih se čini da su na djelu sile veće od nas te da nam je romanca s određenom nepoznatom osobom suđena i magična. Međutim, ti magični trenuci nisu tako slučajni koliko vjerujemo.
Za sve vrste veza, kako je i razumljivo, većina se ljudi jako oslanja na prijatelje i obitelj. Kad sami upoznate neku novu osobu, vi odlučujete koje ćete informacije otkriti o sebi. Suprotno tome, kad vas drugi upoznaju s nekim, oni imaju informacije o vama i o vašem potencijalnom partneru te ponekad – svjesno ili nesvjesno – imaju ulogu ženidbenog posrednika potičući upoznavanje osoba za koje misle da će se složiti. Prijatelji i obitelj vjerojatno poznaju vašu osobnost, društveno porijeklo i radno iskustvo, kao i važne pojedinosti, npr. sklonost da ostavljate rublje na podu ili da šaljete cvijeće. Upoznavanje preko društvenog posrednika manje je rizično i pruža više informacija nego kad se upoznajete sami, što je razlog zbog čega se ljudi tisućama godina oslanjaju na dogovorena upoznavanja.
Internetska revolucija
U većini suvremenih društava općenito vlada negativno mišljenje o dogovorenim brakovima. Međutim, naša mreža vrlo učinkovito funkcionira kao posrednik, čak i kad ustrajemo na djelovanju vlastite sudbine. Naravno, najveća društvena mreža na svijetu je internet, a on je doveo do smanjenja prostorne udaljenosti. Sve više ljudi danas za sklapanje poznanstava koristi društvene stranice ili one baš za pronalaženje partnera.
Bez obzira na vrstu mreže koju ljudi koriste, je li ona stvarna ili virtualna, postupak traženja supružnika obično potiče homogamija, odnosno sklonost prema braku sa sličnom osobom. Ljudi traže i obično pronalaze slične partnere s kojima se karakterno najviše poklapaju.