KARTOLINA S IZVORA

Tijekom 15. stoljeća, zbog sve većeg broja stanovništva u Dubrovniku javlja se i veća potreba za vodom pa Veliko vijeće 1436. godine donosi odluku o gradnji kanala s izvorskom vodom iz Šumeta koji se nalazi na nadmorskoj visini od 109 metara u zaleđu grada. Razlika u visini bila je glavni uvjet za dobivanje vode slobodnim padom jer u ono vrijeme nisu postojali strojevi koji bi vršili pritisak. Dva su majstora iz južne Italije, Onofrio de la Cava i Andreucius de Tramonete de Bulbito, sklopila ugovor s vijećem o načinu i mjestu izgradnje vodovoda.

Vodovod je proradio 1438. godine, a bio je dug 11 700 metara i prolazio donjim padinama Srđa. Opskrbljivao se iz više izvora, a uzduž vodovoda su bili sagrađeni rezervoari za skupljanje vode i taloženje nečistoće. Najveći rezervoar je bio Mlini iza Minčete, koji je ime dobio jer je voda iz njega pokretala mlinove. Iz tog rezervoara se punila velika cisterna u Minčeti iz koje je voda prirodnim padom tekla zidinama do dvije česme unutar zidina, Velike i Male Onofrijeve fontane.

Dubrovčani su čuvali svoje bunare sve do 1920. godine kada se prelazi na podzemno ukopavanje cjevovoda koji je postepeno zamijenio stari kanal.

Stari vodovod ima svoju povijesnu vrijednost jer se Grad četiri stoljeća opskrbljivao vodom iz njega. Na dijelu od Nuncijate do Šumeta još je dobrim dijelom očuvan. Danas po tim kamenim pločama rado šetaju stanovnici Gruža dok uživaju u tišini i prekrasnom pogledu ni ne sluteći da je upravo ispod tih kamenih ploča nekoć tekla voda koja je značila život za grad.

VELIKA I MALA KARTOLINA

Djela velikog talijanskog graditelja Onofrija iz Cave, Velika i Mala Onofrijeva fontana simbol su i postignuće gradskoga standarda i kulture života 15. stoljeća. One su gradske česme, krune dubrovačkoga vodovoda izgrađene u spomen dovođenja pitke vode u Grad.

Velika Onofrijeva fontane (1438.-1446.) je građena od najkvalitetnijeg korčulanskog kamena s otočića Kamenjaka. Njen sadašnji izgled odstupa od izvornog samo u gornjem dijelu zbog urušavanja u potresu 1667. godine. Pretpostavlja se da je kupola stajala na unutarnjem rubu zida rezervoara, obrubljena s 32 šiljata luka, između kojih je stajalo 16 skulptura različitih životinja, od kojih je sačuvana skulptura psa. Zbog svojih osobina izuzetne vjernosti i lojalnosti, najvjerojatnije je izabran da bude „čuvar vode“, najvećega zajedničkog dobra dubrovačkog kraja. 16 otvora pitke vode s Velike fontane služe kao lijek turistima za vrijeme velikih vrućina, a Dubrovčanima je ona drago sastajalište.

KARTOLINA IZ TRSTENOGA

Prije pet stoljeća na pitomoj i slikovitoj obali Dubrovačkog primorja, u malom mjestu kapetana i pomoraca, izgrađen je najveći, najljepši i najbogatiji dubrovački renesansni perivoj. Dokumenti bilježe 1494. godinu kad dubrovačka plemićka obitelj Gučetić-Gozze na svom ladanjskom posjedu podiže ljetnikovac s perivojem u kojem se ubrzo zatim razvija jedno od središta humanističkog kulturnog života Dubrovnika. Arboretum Trsteno zakonom je zaštićen kao spomenik vrtne arhitekture i zbirka ukrasnog drveća i grmlja.

Izuzetna vrijednost perivoja ističe se u njegovoj jednoosnoj tlocrtnoj kompoziciji. Na kompozicijskoj osi vrta nanizani su svi arhitektonski elementi: paviljon, ljetnikovac, kapelica, lođa, fontana i akvadukt. Iz ljetnikovca se pruža dvosmjerna vizura koja uz visoku estetsku vrijednost nosi i simboliku dubrovačkog kraja: otvorenost prema moru i svijetu na jednoj strani, a s druge, bljesak i žubor tekuće vode.

Nakon velikog potresa 1667. na ovom području, građevine i perivoj se obnavljaju, pri čemu se u njih unosi duh novog vremena kroz izraz baroknog stila. Tako se fontana u Trstenskom perivoju 1736. preuređuje u raskošan nimfej koji se očuvao do danas i predstavlja najbogatiju baroknu fontanu na dubrovačkom području. Kompozicija kamenih kipova, koja prikazuje antička vodena božanstva, smještena je ispred umjetne špilje. Fontana je od svog prvog začetka do danas ostala središnje mjesto perivoja.

KARTOLINA KOJA LIJEČI

Prvi ljekarnici se u Dubrovniku spominju već krajem 13. stoljeća u najstarijim knjigama Dubrovačkog arhiva. No ono po čemu se Dubrovnik u ljekarništvu izdvaja od brojnih drugih europskih gradova je Ljekarna samostana Male braće. Ljekarna je utemeljena 1317. i do danas nije prestajala djelovati.

Ljekarna je isprva bila namijenjena samo pripadnicima reda, no uskoro je otvorila svoja vrata i dubrovačkom puku. Najprije je bila smještena u prostorima samostana gdje se danas nalazi njezin muzej. Godine 1681. ljekarna je premještena u prostore gornjeg klaustra, gdje ostaje do 1901., kada je opet premještena lijevo od ulaza u donji klaustar, gdje se i danas nalazi.

Bilo je više pokušaja crkvenih i svjetovnih vlasti da se ovoj ljekarni ograniči djelokrug rada, pa čak i prekine višestoljetni kontinuitet djelovanja, no u tome se nije uspjelo. Duga povijesna priča ove ljekarne privlači brojne ljubitelje kvalitetnih kozmetičkih pripravaka, kao i turiste diljem svijeta.

Dragi čitatelju, kartoline su ispričale svoje priče, no za potpuni doživljaj vas pozivamo u goste, u Grad na petoj strani svijeta, tamo gdje je srce!