Premda se za ose ne može reći da su u jednakoj mjeri korisne kao pčele s obzirom na to da neznatno sudjeluju u oprašivanju, stručnjaci upozoravaju na to da su nepravedno došle na loš glas.

Ose spadaju, baš kao i bubamare, bogomoljke, mrežokrilci ili pršilice među one vrste kukaca koje želite privući u vrt kako biste se riješili dosadnih nametnika poput štitastih moljaca, lisnih ušiju ili crva u kupusu.

Ovi kukci čije tijelo nema dlačica za razliku od pčela, također su vrlo bitan predator, a dobro je poznato kako gubitak bilo koje vrste predatora može imati jako ozbiljan utjecaj na ekosustav jer uspješno suzbijaju nametnike u vrtovima i na poljoprivrednim kulturama.

Ose zapravo štite ekosustav, usjeve i druge vrste od pauka, stonoga, gusjenica, uši i muha. Treba reći i kako su one inteligentni kukci više nego što mislimo - uspješno prepoznaju druge ose po licu i mogu tako odmah saznati gdje je njihovo mjesto u hijerarhiji. Američka biologinja Heather Holm pozabavila se ovim kukcima specifičnog izgleda čije se pojave mnogi pribojavaju i u svojoj knjizi: 'Ose: njihova biologija, raznolikost i uloga korisnih insekata i oprašivača autohtonih biljaka'.

Ona navodi primjer američke vrste osa, lat. naziva pycnanthemum virginianum koja je znanstvenicima velika pomoć pri praćenju invazivne vrste bube koja ubija domaće stabla jasena. Stoga Holm naglašava kako je važno pri kreiranju vrta, odabrati i biljke koje privlače ne samo njihove rođakinje, pčele.

'Kad bismo ose izbacili iz jednadžbe ekosustava mnogi kukci koji jedu lišće i sjemenke jednostavno bi ostali nekontrolirani', kaže biologinja za NY Times.

Dodaje i kako su ose vrlo korisne i u slučaju ako vaše npr. rajčice u vrtu napadnu nametnici, a postoje i ose koje će se uspješno uloviti u koštac sa stjenicama i crvima. Naime, odrasle ženke osa ih koriste kao hranu za svoje ličinke.

Cvijeće koje bi ose mogle voljeti

Osama su potrebna staništa slična onima koje preferiraju pčele, no za razliku od pčela koje konzumiraju biljnu hranu, ose vole biti u blizini specifičnih biljaka koje privlače kukce koje love kako bi nahranili svoje mlade.

Treba reći i kako ose čine 15 posto ukupnog broja kukaca na svijetu koji posjećuju cvijeće. One se smatraju slučajnim ili sekundarnim oprašivačima, a ne strojevima za oprašivanje poput pčela sa svojim dlakavim tijelima za koje se drže peludne granule.

Tu je i jedna anatomska razlika: raspon cvjetova iz kojih odrasle ose mogu piti nektar je ograničen jer su im jezici obično kraći od jezika pčela. Iako je odabir domaćih biljaka važan kada stvarate stanište koje podržava korisne kukce, ose imaju dodatni zahtjev: jednostavno, 'plitko' cvijeće. Tako jako vole erigeron glaucus vrstu cvjetnica iz obitelji tratinčica poznat i po zajedničkom nazivu 'morska tratinčica'.

Obitelji biljaka s takvim oblicima cvjetova uključuju i srodnike mrkve kao što su Rattlesnake Master (Eryngium yuccifolium) i zlatna Aleksandra (Zizia aurea). Osama su posebno privlačni i asteri i njihovi srodnici, uključujući zlatnicu (Solidago), Erigeron, carevo oko (Coreopsis) i resnik (Eupatorium perfoliatum).

Isto tako i članovi obitelji metvice, uključujući razne planinske metvice (Pycnanthemum), konjsku metvicu (Monarda punctata) i bergamot (Monarda fistulosa), a isto tako i mliječne trave (Asclepias) i njihovu srodnu pseću ili indijsku konoplju (Apocynum cannabinum).

Treba spomenuti i da ose jako privlače cvjetovi bijele boje.

'Ako imate bijelu i ljubičastu prerijsku djetelinu jednu do druge vjerojatno ćete primijetiti ose kako ponajprije posjećuju bijelo cvijeće', naglašava Holm. Počnite tako saditi imajući na umu ose: oplemenjivanje vrta njihovim omiljenim cvijećem neće povećati vaše šanse da vas ubodu - i vaš bi povrtnjak mogao učiniti otpornijim mjestom.

Kako smanjiti rizik od uboda osa

Usprkos važne uloge osa u ekosustavu nitko neće baš biti veseo kad otkrije gnijezdo ose npr. ispod trijema ili u nekom području gdje stalno boravite.

Koji je najbolji način da spriječite da vas ubodu bez da se odlučite za radikalan potez: uzmete neku kemikaliju i sve uništite?

Intervenirajte rano, savjetuje Holm, kako biste spriječili izgradnju gnijezda na mjestima visokog rizika. 'Nemoj ni pomišljati pokušati intervenirati u kolovozu', rekla je. Ženke osa u rano proljeće pretražuju već postojeće šupljine, poput rupa glodavaca u zemlji, kada izlaze iz zimske hibernacije u rano proljeće pa pokušajte proaktivno odmah zatvoriti te rupe.

A ako ste prošle godine imali koloniju za gniježđenje na zemlji u dvorištu, prvo pogledajte tamo, preporučila je biologinja, jer će ose često tražiti i inicirati gnijezdo u blizini mjesta gdje su došle na svijet.

Redovito provjeravajte strehe, nadstrešnice i kućice za ptice ima li bilo kakvih znakova izgradnje gnijezda.

'Moja knjiga je imala za cilj samo ispričati jednu zabavnu i fascinantnu priču o osama koje imaju nevjerojatnu životnu povijest i kakva je njihova borba kako bi proizvele sljedeću generaciju', zaključuje biologinja poručujući da bismo trebali izgraditi malo empatije prema onim vrstama koje samo pokušavaju živjeti u ekosustavima koje su ljudi zauvijek promijenili, i to ne uvijek na bolje.