Do takva zaključka ne dolazi se na temelju znanstvenih činjenica, nego na osnovi opažanja u prirodi i praćenja ponašanja živih bića. Primjerice, kukci osjećaju mjesečev utjecaj do te mjere da se pomoću njega orijentiraju. Biodinamički uzgoj hrane, koji među ostalim vodi računa o mjesečevim mijenama, uspješan je i odavno poznat. Sve više se primjenjuje posljednjih godina, otkako je razvijena svijest o štetnosti pesticida i ostalih kemikalija. U tom se kontekstu vjeruje da i čovjek kao dio prirode osjeća ove promjene te da bi svoje ponašanje i aktivnosti trebao uskladiti s njima. Tako smo se ponašali u davno doba, a u novije smo to izgleda zaboravili.

Tisućljećima ljudi gledaju u nebo i razmišljaju o svemu što gore svijetli. Utjecajem svemirskih tijela na zdravlje i raspoloženje bave se znanost, medicina, narodna predaja i astrologija. Budući da nam je Mjesec najbliži, o njegovu se utjecaju najviše i govori. Još u doba starog Rima Plinije je tvrdio da spavanje vani na mjesečini izaziva ošamućenost.

A budući da ništa od toga još nije znanstveno dokazano i objašnjeno, neki misle da je sve to u našim glavama, a drugi će puni mjesec okriviti za svaki peh koji im se dogodi. Tragom legendi o utjecaju punog mjeseca na ljude, izvršena su istraživanja koja su u potpunosti odbacila mogućnost da su stope kriminala i nesreća na poslu povećane za punog mjeseca. Kriminal i nezgode događaju se nepravilnim intenzitetom, koji nema nikakve veze s mjesečevim mijenama.

Naravno da nije isto zbivaju li se promjene u našoj blizini ili milijunima kilometara od nas, no bit će da promjene u svemiru ipak na određeni način utječu na čovjeka. Iako se astrolozi ne bi složili, samo Mjesec i Sunce su nam vjerojatno dovoljno blizu za mjerljive utjecaje. Planeti između Sunca i Zemlje mali su i na njima nema aktivnosti koje bi mogle utjecati na čovjeka.

Direktni štetni utjecaj Sunca povezan je s predugim sunčanjem, a ostali mogući utjecaji indirektni su. Moguće su posljedice tzv. oluja, bljeskova i izboja na Suncu. Sve su to promjene koje stvaraju velike količine energije, plinova, zračenja i čestica koje mogu 'uzburkati' Zemljino magnetsko polje, uzrokovati kvarove satelita, GSM mreža i sl.

Zemljina atmosfera u mnogome nas štiti od ovih pojava, no izvan atmosfere stvari stoje toliko drukčije da mogu biti pogubne za astronaute. Zanimljivo je da se u doba prvih putovanja u svemir nije ništa znalo o ovim opasnostima, a ipak su sve misije pukom srećom promašile nepovoljna razdoblja.

Postoji dosta indicija za to da Sunčeva aktivnost utječe na rast i razvoj živog svijeta na Zemlji, kao i na klimatske promjene. Mjerenjem debla i kore nekih vrsta drveća pronađena je veza sa spomenutim Sunčevim promjenama. A ako su mjerljive promjene na drveću, nisu isključeni ni utjecaji na čovjeka.

Što se klime tiče, neki znanstvenici tvrde da za globalno zatopljenje nije kriv samo efekt staklenika odnosno čovjek, nego i pojačana Sunčeva aktivnost koja se događa u posljednje vrijeme. Ako je to točno, neki ljudi mogu biti osjetljivi na Sunčevu aktivnost na sličan način kako osjećaju i biometeorološke promjene.

No nisu ni dokazane ni isključene manje zdravstvene tegobe kao posljedica ovih promjena. Određenu analogiju možemo povući iz saznanja da za čovjeka nije zdravo živjeti u blizini trafostanica i GSM repetitora. Kao što ova zračenja nekima štete manje, a nekima više, moguće je da zbog spomenutih Sunčevih aktivnosti neki ljudi osjete poteškoće nalik onima koje osjećaju i u slučaju izloženosti zračenjima koje je proizveo čovjek. Slično kao kod biometeoroloških promjena, psihički bolesnici i emocionalno nestabilne osobe osjetljivije su od psihički jakih i stabilnih ljudi.