Irsku kavu je u zimu 1943. osmislio Joe Sheridan, glavni kuhar u zračnoj bazi Foynes u blizini Limericka, grada na jugozapadu Irske. Foynes je u to vrijeme bio zračna baza za transatlantske letove koji su često prevozili političke ili holivudske ličnosti. Zračna baza je obično bila samo usputna stanica za dulje letove radi punjenja goriva, a često bi zbog loših vremenskih uvjeta putnici morali ostati prespavati pa je tamo morao biti otvoren novi restoran za opskrbu tih putnika.

Jedne večeri, jedan se zrakoplov, zbog lošeg vremena iznad Atlantskog oceana, morao vratiti u zračnu bazu Foynes. Kuhar Joe Sheridan, koji je radio u novootvorenom restoranu, sažalio se zbog kašnjenja leta, pa je mokrim i umornim putnicima, nakon što se iskrcaju, odlučio skuhati nešto posebno za piće. Priča kaže da je zavladala tišina dok su svi uživali u ovom ukusnom pripravku.

Prema legendi, naziv za to piće nastao je sljedećom razmjenom:

'Hej prijatelju, je li ovo brazilska kava?', pitao je iznenađeni američki putnik.

'Ne, to je irska kava', rekao je Joe.

Irska kava brzo je postigla veliki uspjeh i postala specijalitet zračnih luka. Godine 1952. irsku kavu u Sjedinjenim Državama predstavio je putopisac Stanton Delaplane koji je radio za San Francisco Chronicle. Na recept je skrenuo pozornost Jacku Koeppleru, barmenu u hotelu Buena Vista u San Franciscu, i nagovorio ga da počne nuditi to piće. Nažalost, Koeppler je naišao na problem. Vrhnje koje se nalijeva na vrh nastavilo je tonuti kada je pokušao rekonstruirati piće. Problem ga je toliko zaokupio da je odlučio otputovati ravno na izvor - kuharu Joeu Sheridanu u Limerick, samo kako bi naučio ispravan način priprave tog danas slavnog koktela s kavom.

Zahvaljujući toj vezi, Sheridan je dobio ponudu za mjesto u Buena Visti i emigrirao je u SAD kako bi radio za legendarni Bar & Cafe. Umro je deset godina poslije, 1962, i pokopan je na groblju Oakland u blizini San Francisca.

Nakon što se proslavila u Buena Visti u San Franciscu, irska kava postala je obvezno piće poslije večere širom SAD-a. Nažalost, tijekom godina bilo je mnogo loših interpretacija ovog klasika, pa se mnogima napitak zamjerio. Posluživanje irske kave napravljene od previše pržene kave, lošijeg viskija, neodgovarajućeg zaslađivača i vrhnja iz limenke više nije bilo prihvatljivo. No, zahvaljujući natjecanju poput World Coffee in Good Spirits, danas baristi i miksolozi razmišljaju kreativno kada konstruiraju svoje verzije irske kave, pa se njezina kvaliteta stalno poboljšava.

Irska kava, alkoholno piće s kofeinom, koje se sastoji od irskog viskija, vruće kave i šećera, koji je promiješan i preliven vrhnjem obvezno se pije kroz vrhnje, ostavljajući pilcu bijele 'brkove'. Postupak je jednostavan - kava se ulije u zagrijanu čašu, doda se viski i šećer te miješa dok se on ne otopi. Bez sumnje, irska kava tajno je oružje za ugodnu večer ili, kako to kažu Irci, 'nema toga što dobra irska kava ne može popraviti'.