Loše životne navike uzrok su većine kroničnih bolesti, a jednostavne promjene u svakodnevnom životu mogle bi poboljšati zdravlje i dugovječnost.

Stručnjaci upozoravaju da je pretilost, koja se definira kao stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva što može negativno utjecati na zdravlje, gorući problem te da je u porastu, što potvrđuju podaci pokazujući da je 2021. gotovo polovica odrasle svjetske populacije imala prekomjernu težinu ili bila pretila, a brojke se udvostručuju od 1990. godine.

Upravo će o tome između ostalog biti riječi i na Međunarodnom kongresu medicine životnog stila, u organizaciji Hrvatskog udruženja medicine životnog stila (CroLMA), koji će se održati od 11. do 13. travnja u Splitu, a o ovoj temi razgovarali smo s našom iskusnom endokrinologinjom, doc. dr. sc. Ivanom Kraljević iz KBC-a Zagreb.

Koji su glavni uzroci porasta pretilosti u našoj zemlji?

Glavni uzroci porasta pretilosti kod nas i u cijelom svijetu uključuju nezdrave prehrambene navike, nedostatak tjelesne aktivnosti, genetsku predispoziciju, stres, nedovoljno sna, kao i socioekonomske čimbenike poput niskog obrazovanja ili prihoda. Osim individualnih, debljinu će poticati čimbenici okoliša, primjerice dostupnost brze hrane, manjak prostora za kretanje ili marketing nezdrave hrane. U mnogim slučajevima debljina će se razvijati kao posljedica kombinacije bioloških, ponašajnih i društvenih čimbenika.

Koje su najčešće zdravstvene komplikacije povezane s pretilošću?

Pretilost povećava rizik od brojnih bolesti, uključujući dijabetes tip 2, hipertenziju, srčani i moždani udar, apneju u snu, bolesti jetre, osteoartritis i određene vrste karcinoma. Također negativno utječe na mentalno zdravlje, izazivajući depresiju i smanjeno samopouzdanje.

Zašto je posebno zabrinjavajući trend rasta pretilosti kod djece i adolescenata?

Rastući trend pretilosti kod djece i adolescenata predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem jer će imati dugoročne posljedice za zdravlje pojedinca i društvo u cjelini. Djeca s prekomjernom tjelesnom težinom imaju povećan rizik od razvoja kroničnih bolesti poput dijabetesa tipa 2, visokog tlaka i srčanih bolesti, i to već u ranoj životnoj dobi. Također, velika je vjerojatnost da će pretilost u djetinjstvu potrajati i u odrasloj dobi, čime će se produljiti izloženost negativnim zdravstvenim učincima. Osim fizičkog zdravlja, ona će negativno utjecati na psihičko stanje djece, dovodeći do narušenog samopouzdanja, anksioznosti i socijalne izolacije. Sve to će dugoročno opteretiti zdravstveni sustav i smanjiti kvalitetu života, zbog čega je ključna prevencija pretilosti u dječjoj dobi.

Kako određujemo je li osoba pretila i koje metode koristimo za procjenu?

Najčešće koristimo indeks tjelesne mase (ITM), a on se izračunava kao omjer tjelesne mase i kvadrata visine (kg/m²). Pretilost se obično definira kao ITM veći od 30 kg/m2. Dodatne metode uključuju mjerenje opsega struka, omjera struka i bokova te analizu sastava tijela putem bioelektrične impedancije ili denzitometrijom.

Koje su najučinkovitije metode za prevenciju pretilosti?

Prevencija pretilosti zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje promjene životnih navika, edukaciju i podršku okoline. Temelji se na usvajanju zdravih prehrambenih navika, redovitoj tjelesnoj aktivnosti, emocionalnoj stabilnosti te stvaranju poticajnog okruženja za zdrav životni stil. Jedna od najučinkovitijih metoda je uravnotežena prehrana s redovitim unosom voća, povrća, cjelovitih žitarica i nemasnih proteina, uz ograničavanje šećera, zasićenih masti i prerađene hrane. Kontrola veličine porcija i izbjegavanje nepotrebnih međuobroka pomaže u održavanju energetske ravnoteže. Tjelesna aktivnost igra ključnu ulogu u prevenciji pretilosti. Odrasli bi se trebali kretati najmanje 150 minuta tjedno dok se djeci i adolescentima preporučuje barem 60 minuta aktivnosti dnevno. Svakodnevne navike poput hodanja, penjanja stepenicama ili vožnje bicikla također doprinose kontroli tjelesne težine.

Edukacija i rana intervencija su od presudne važnosti. Promicanje zdravih navika od najranije dobi u vrtićima i školama, kao i uključivanje roditelja i zdravstvenih djelatnika, omogućava prepoznavanje i sprečavanje rizičnih ponašanja. Ograničavanje vremena provedenog pred ekranima također ima važnu ulogu, osobito kod djece i mladih. Umjesto pasivne zabave, potrebno je poticati aktivnu igru i boravak na otvorenom. Psihološka podrška je važna za one kod kojih prehrambene navike imaju emocionalnu podlogu. Prepoznavanje stresa, anksioznosti ili depresije kao mogućih uzroka prejedanja pomaže u pravodobnoj intervenciji. Na kraju, podrška okoline i politika javnog zdravstva treba omogućiti dostupnost zdrave hrane, poticati kretanje urbanističkim rješenjima te regulirati marketing i dostupnost visokokaloričnih proizvoda, osobito djeci. Samo zajedničkim djelovanjem pojedinca, zajednice i zdravstvenog sustava moguće je učinkovito spriječiti daljnje širenje epidemije pretilosti.

Kakvu ulogu imaju prehrana i kretanje u borbi protiv pretilosti i koje su vaše preporuke za zdravu prehranu?

Prehrana i tjelesna aktivnost imaju ključnu ulogu u borbi protiv pretilosti jer zajedno utječu na energetsku ravnotežu u organizmu. Kada osoba unosi više kalorija nego što ih potroši, višak se pohranjuje u obliku masnog tkiva, što postupno dovodi do debljanja. Stoga su pravilna prehrana i redovito kretanje osnovne mjere za sprječavanje i liječenje pretilosti. Zdrava prehrana omogućava unos potrebnih nutrijenata bez suvišnih kalorija. Treba izbjegavati zaslađena pića, brzu i industrijski prerađenu hranu, zasićene masti i pretjeran unos soli. Obroke treba rasporediti kroz dan, bez preskakanja, osobito doručka, da bi se spriječili nagli napadi gladi i prejedanje.

Tjelesna aktivnost pomaže u sagorijevanju kalorija, očuvanju mišićne mase, regulaciji metabolizma i poboljšanju raspoloženja. Odraslim osobama preporučuje se, ponovimo, najmanje 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno, poput hodanja, vožnje bicikla ili plivanja, a djeca i adolescenti trebaju barem 60 minuta aktivnosti dnevno. Uz to, važno je uključiti vježbe snage nekoliko puta tjedno te što više kretanja u svakodnevnim situacijama, primjerice korištenje stepenica umjesto lifta ili hodanje umjesto vožnje. Kombinacija uravnotežene prehrane i redovite tjelesne aktivnosti najučinkovitiji je i najsigurniji način za postizanje i održavanje zdrave tjelesne težine te za smanjenje rizika od kroničnih bolesti povezanih s pretilošću.

Individualiziran pristup

Kakve su mogućnosti liječenja za osobe koje već pate od pretilosti?

Liječenje pretilosti zahtijeva individualiziran pristup koji uključuje promjenu životnog stila, medicinsku podršku i, u određenim slučajevima, farmakološke ili kirurške mjere. Cilj liječenja nije samo smanjenje tjelesne težine, već i poboljšanje općeg zdravlja te smanjenje rizika od bolesti povezanih s pretilošću. Osnovu liječenja čine promjene prehrambenih navika i povećanje tjelesne aktivnosti. Uz stručnu podršku, osobe s pretilošću trebaju dobiti individualni plan prehrane i preporuke za kretanje prilagođene njihovim mogućnostima. Edukacija i psihološka podrška pomažu u razbijanju nezdravih obrazaca ponašanja, poput emocionalnog prejedanja. Uključivanje psihologa ili psihoterapeuta bit će korisno kod osoba koje se bore s poremećajem prehrane, niskim samopouzdanjem, depresijom ili stresom koji potiče prejedanje. Kognitivno-bihevioralna terapija često se koristi kao učinkovita metoda u liječenju pretilosti.

Ako promjene načina života ne daju dovoljno rezultata, a indeks tjelesne mase (BMI) osobe je ≥30 (ili ≥27 uz prisutne komorbiditete poput dijabetesa ili hipertenzije), mogu se primijeniti lijekovi za mršavljenje. Ti lijekovi djeluju na apetit, apsorpciju masti ili osjećaj sitosti, a propisat će ih isključivo liječnik i uz redovito praćenje. Kod osoba s teškom pretilošću (BMI ≥40, ili ≥35 uz ozbiljne komorbiditete), koje nisu uspjele smršavjeti drugim metodama, moguće je razmotriti kirurške opcije poput smanjenja želuca (sleeve gastrektomija) ili gastričnog bajpasa. Ove metode dokazano dovode do značajnog i dugotrajnog gubitka težine, ali zahtijevaju doživotno praćenje i promjenu životnog stila. Najbolji rezultati postižu se suradnjom više stručnjaka: liječnika, nutricionista, kineziologa, psihologa i, po potrebi, kirurga. Takav sveobuhvatan pristup omogućuje sigurnu i održivu kontrolu tjelesne mase. Uspješno liječenje pretilosti ne temelji se na kratkoročnim dijetama, već na dugoročnim promjenama i kontinuiranoj podršci. Cilj nije samo smanjenje kilograma, već poboljšanje kvalitete života i smanjenje zdravstvenih rizika.

Kako motivirati pacijente da promijene svoje životne navike i održe zdravu tjelesnu težinu?

Motivacija proizlazi iz postavljanja realnih ciljeva, naglašavanja kratkoročnih i dugoročnih zdravstvenih koristi, emocionalne podrške te praćenja napretka. Ključno je izgraditi povjerenje između pacijenta i zdravstvenog tima te omogućiti pristup grupama podrške ili stručnjacima za mentalno zdravlje.

Postoje li neki novi lijekovi ili terapije za liječenje pretilosti?

Da, posljednjih godina razvijeni su novi lijekovi poput agonista GLP-1 receptora (npr. semaglutid, liraglutid) i dualnih agonista GLP-1/GIP receptora (tirzepatid) koji pomažu u regulaciji apetita i smanjenju tjelesne mase. Također se istražuju novi mehanizmi djelovanja i kombinirane terapije za učinkovitije dugoročne rezultate.

Što mislite o sve većoj popularnosti lijekova za mršavljenje poput Ozempica? Na koji način oni djeluju i koji su zdravstveni rizici njihova korištenja? Smiju li se olako prepisivati?

Ozempic (semaglutid) je lijek razvijen i odobren za liječenje dijabetesa tipa 2. Djeluje kao agonist GLP-1 receptora, smanjujući apetit, usporavajući pražnjenje želuca te tako doprinoseći smanjenju unosa hrane i gubitku tjelesne mase. Međutim zbog njegove učinkovitosti u mršavljenju koriste ga i osobe koje nemaju dijabetes, što je dovelo do globalne nestašice lijeka i otežane dostupnosti za dijabetičare, kojima je primarno namijenjen. Za osobe s pretilošću bez dijabetesa razvijena je druga formulacija semaglutida – Wegovy, posebno odobrena za liječenje pretilosti. Korištenje lijekova u svrhu mršavljenja bez jasne medicinske indikacije i bez liječničkog nadzora nije preporučljivo. Lijekovi iz ove skupine mogu izazvati nuspojave poput mučnine, povraćanja, zatvora, a u rijetkim slučajevima i ozbiljne gastrointestinalne ili pankreatične komplikacije. Stoga ih se ne smije olako prepisivati ni koristiti bez odgovarajuće kliničke procjene.

Kako se nositi s psihološkim aspektima pretilosti kod pacijenata?

Važno je prepoznati emocionalne okidače za prejedanje, probleme sa samopouzdanjem i eventualne psihičke poremećaje poput depresije. Psihološka podrška, uključujući kognitivno-bihevioralnu terapiju, grupnu terapiju ili savjetovanje, može značajno pomoći u promjeni ponašanja i održavanju motivacije.

Što bi društvo i zdravstveni sustav trebali poduzeti da bi se smanjila stopa pretilosti u Hrvatskoj?

Kako bi se smanjila stopa pretilosti u Hrvatskoj, nužno će biti zajedničko djelovanje zdravstvenog i obrazovnog sustava, zakonodavaca, lokalne zajednice i medija. Pretilost nije samo individualni problem, već javnozdravstveni izazov koji zahtijeva sustavne i dugoročne mjere. Prvi korak je ulaganje u edukaciju stanovništva, osobito djece, mladih i roditelja. Škole i vrtići trebali bi redovito provoditi programe o zdravoj prehrani i važnosti kretanja, a zdravstvene ustanove trebale bi nuditi edukativne radionice, savjetovanja i preventivne preglede. Promicanje zdravih navika trebalo bi početi od najranije dobi da bi se smanjio rizik od debljanja kasnije u životu. Zdravstveni sustav trebao bi ojačati preventivne službe i omogućiti lakši pristup nutricionistima, kineziolozima i psiholozima kako bi građani na vrijeme dobili podršku. Osim toga, liječnici obiteljske medicine trebali bi aktivno uključivati prevenciju pretilosti u svakodnevni rad – kroz praćenje rasta, BMI-ja i životnih navika pacijenata.

Važno je i zakonsko uređenje tržišta hrane, poput zabrane reklamiranja nezdravih proizvoda djeci, ograničavanja dostupnosti zaslađenih pića i grickalica u školama te uvođenja poreza na visokokalorične proizvode. Paralelno s time, trebalo bi poticati proizvođače na smanjenje šećera, soli i zasićenih masti u prehrambenim proizvodima. Na razini lokalne zajednice potrebno je stvarati okruženje koje potiče kretanje – izgradnju pješačkih i biciklističkih staza, parkova i sportskih terena. Aktivnosti poput besplatnih sportskih programa i rekreativnih radionica trebale bi biti dostupne što većem broju ljudi. Mediji i društvene mreže imaju moć utjecaja na ponašanje stanovništva pa bi trebali biti partneri u kampanjama koje promiču zdrav stil života, pozitivne uzore i edukaciju, umjesto promicanja nezdravih navika. Smanjenje stope pretilosti zahtijevat će dugoročnu strategiju i političku volju, ali i svijest da ulaganje u prevenciju danas znači zdraviju i produktivniju populaciju sutra.

Kako vidite budućnost borbe protiv pretilosti u svijetu, ali i kod nas?

Borba protiv pretilosti bit će dugoročna i zahtijeva multidisciplinarni pristup. Uz napredak u medicinskoj terapiji, ključ će biti u edukaciji, prevenciji i javnozdravstvenim politikama koje podržavaju zdrave izbore. Potrebno je poboljšati strategije ranog otkrivanja i intervencije, osobito među djecom i mladima.