Ako je suditi prema ovoj studiji, objavljenoj u časopisu Nature Aging početkom listopada, male su šanse da će veći broj nas doživjeti dob od 122 godine, kolik je živjela najstarija osoba zabilježena u povijesti, Francuskinja Jeanne Calment.

Studija je analizirala podatke o očekivanom životnom vijeku pri rođenju prikupljene između 1990. i 2019. iz nekih od mjesta gdje ljudi obično žive najduže kao što su Australija, Francuska, Italija, Hong Kong, Japan, Južna Koreja, Španjolska, Švedska i Švicarska. Uključeni su i podaci iz Sjedinjenih Američkih Država, iako je očekivani životni vijek u toj zemlji niži.

Znanstvenici su otkrili da je, iako se prosječni životni vijek povećao u svim tim zemljama tijekom tog razdoblja, stopa rasta usporila. Zanimljivo, jedina iznimka bio je Hong Kong, gdje očekivani životni vijek nije pokazao znakove usporavanja.

Usporena stopa rasta prosječnog životnog vijeka

Drugim riječima, nakon desetljeća u kojima se očekivana životna dob kontinuirano povećavala, čini se da je čovječanstvo dosegnulo granicu onoga što je moguće za prosječni životni vijek.

'Zapravo sugeriramo da je životni vijek kakav se trenutno bilježi otprilike onoliko dug koliko će biti i u budućnosti', rekao je S. Jay Olshansky, profesor epidemiologije i biostatistike na Sveučilištu Illinois u Chicagu, koji je vodio studiju.

Predviđa da će maksimalni očekivani životni vijek prosječno iznositi 87 godina: otprilike 84 za muškarce i 90 za žene. Upravo to je prosječna dob koju su neke zemlje već skoro dosegnule.

Razlog je taj što su sve potrebne inovacije u kvaliteti života već u upotrebi te trenutno ne postoje indikacije da bi se išta moglo značajno izumiti što će dodatno produljiti životni vijek prosječnog čovjeka. Osim, kao što su znanstvenici napomenuli, eventualnih novih medicinskih otkrića.

I dalje će rijetki doživjeti 100 godina

Ova studija opovrgava i teoriju demografa Jamesa Vaupela koji je tvrdio da će većina djece rođene u 21. stoljeću doživjeti 100 godina. Međutim, malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Istraživači su otkrili da se, umjesto da veći postotak ljudi doživi 100 godina u analiziranim regijama, dob u kojoj ljudi umiru komprimira u uži vremenski okvir.

Upravo ovo tvrdio je dr. Olshansky preko 30 godina, a čak i oni koji su mu se dugo protivili, priznaju dokaze iznesene u posljednjem istraživanju.

'Ljudi su ga uvijek smatrali pesimistom, ali mislim da su ova predviđanja realna', rekao je dr. Jan Vijg, profesor genetike, za New York Times.

U korist realnosti ovih predviđanja dr. Olshansky iznosi argument opadanja 'funkcija unutarnjih organa i organskih sustava, što praktički onemogućuje da tijela žive puno dulje nego što sada žive'.

Samo veliki pomaci u medicini mogu donijeti promjenu

Ipak, postoje oni koji se ne slažu. Dr. Luigi Ferrucci, znanstveni direktor Nacionalnog instituta za starenje, složio se da vjerojatno nećemo vidjeti značajne poraste u životnom vijeku ako se status quo održi. No, tvrdi i da bi veća ulaganja u preventivno zdravstvo mogla promijeniti situaciju, odgađanjem početka bolesti, što bi zauzvrat moglo rezultirati 'manjim oštećenjima uzrokovanima biologijom starenja'.

Tu je i pitanje proučavanja dobi u kojoj većina ljudi umire, odnosno stavljanje fokusa na kasniju dob, kojom bi se izuzele smrti u ranoj životnoj dobi i time stekli eventualno drugačiji uvidi u potencijalno dulji životni vijek.

Za dr. Olshanskyja, jedina stvar koja bi mogla radikalno produžiti očekivani životni vijek jest razvoj intervencije za usporavanje samog procesa starenja.

'Optimističan sam da bi se to moglo dogoditi', poručio je, s nadom da bi se ipak, nekada u budućnost, njegovo istraživanje moglo opovrgnuti.