Prema jednoj legendi, kineski car Shen Nong otkrio je tajnu pripreme ovog napitka prilikom jednog od svojih mnogobrojnih lovačkih izleta 2737. godine prije Krista. Kada je htio prokuhati nešto riječne vode u posudu na vatri mu je vjetar donio jedan list sa stabljike čaja koja je u blizini rasla. Voda u posudi je brzo promijenila boju i do careva nosa je došao neobičan i njemu nepoznat miris. Radoznalo je popio nekoliko gutljaja tekućine i bio je oduševljen aromom, a vrlo brzo je osjetio osvježenje i umor od dugotrajnog lova je nestao.

Ipak, vjerojatno prvi svakodnevni uživatelji pijenja čaja su bili budistički monasi koji su ga koristili kao napitak za meditacije jer pospješuje tjelesni mir i budi duševnu energiju. Zbog toga je svojevremeno čaj bio uzgajan uglavnom u vrtovima budističkih samostana.

Prvi opis pripremanja čaja i biljke od koje se taj napitak pravi napravio je 780. godine kineski pjesnik Lu Yii. Opisao je spremanje zelenog čaja te razvio metodu koja je bila popularna sljedećih nekoliko stoljeća, a uključivala je usitnjavanje listova i njihovo stavljanje u kipuću vodu. Čini ti se, ništa novo? E, treba znati da je dotad pravljenje čaja uključlivalo miješanje listića čaja sa sirupom od šljiva te rižom, što se prešalo i pretvaralo u čvrst kolačić koji je mogao dugo stajati.

Pijenje čaja iz Kine se prenijelo na Tibet, a potom u 12. stoljeću i u Japan. U Japanu u 17. stoljeću čaj je postao sastavni dio života.

Smatra se da su arapski trgovci donijeli čaj u Europu u 13. i 14. stoljeću. Prvi pisani dokument o dolasku čaja u Europu je iz 1610. godine kada je jednim brodom nizozemske istočnoindijske kompanije u Europu dovezen zeleni čaj porijeklom iz Japana. Potražnja je brzo rasla, tako da su već 30 godina kasnije bili ustanovljeni redovni transporti čaja u Europu. Osim morskim, čaj je u Europu počeo stizati i kopnenim putem. Putem svile karavane su čaj dopremale do Indije, a zatim dalje preko Rusije u Europu.

ULOGA ČAJA U POVIJESTI SAD-a

Američka revolucija počela je tako što je u luci u Bostonu bačen u more i uništen tovar čaja koji je u to vrijeme bio monopolistička roba Britanskog Carstva.

Još jedan značajan događaj u vezi s čajem dogodio se u SAD-u. U Sant Louisu je 1908. godine otkriven takozvani ledeni čaj, koji je svoju premijeru imao na Svjetskoj izložbi u tom gradu. Poučeni popularnošću čaja u većem dijelu Europe, američki poslovni ljudi su pokušali ovo izložbu iskoristiti za prezentaciju ovoga napitka. Međutim, kako je vrijeme bilo vrlo toplo i sparno, malo je bilo onih koji su pokazivali interes uopće kušati ovaj novi napitak koji se služi vreo. Uvoznik čaja iz Indije i Cejlona dao je da se kocke leda prelijevaju vrlo koncentriranim čajem te da se tako ohlađen servira kao nova senzacija Svjetske izložbe. I zaista, oduševljenje i poslovni uspjeh su bili senzacionalni.

Vrećica za čaj je također kreirana u Sjedinjenim Američkim Državama. Njujorški trgovac čajem Thomas Sullivan je svojim poslovnim partnerima za probu slao čaj u svilenim vrećicama prilagođenima jednoj čajnoj šalici. Pogodio je američki praktični duh pa je čaj u vrećicama brzo postao dominantan način pakiranja i pripreme čaja.

VRSTE

Čaj se tradicionalno priprema na četiri različita načina. Najvažniji je stupanj fermentacije:

Bijeli čaj – naziv je dobio jer dlačice na donjoj strani sušenog lista postanu bjelkasto srebrne. Nema fermantacije. Samo su najbolji čajevi izabrani za proizvodnju 'bijelog čaja'. Poznat je i kao car čajeva.

Zeleni čaj – minimalna fermentacija. Kod tradicionalne proizvodnje te vrste čaja, nakon berbe se u željeznim tavama prži i onda tek suši. Kod industrijske proizvodnje se postupa isto, samo u puno većim spremnicima gdje se i miješaju listovi.

Oolong – djelomična fermentacija. Nakon berbe se čaj trese u pletenim korpama, a sok koji se iscijedi spaja se s kisikom iz zraka. Taj proces se zaustavlja s prženjem u željeznim tavama.

Crni čaj - cjelokupna fermentacija. U istočnoj Aziji poznat kao crveni čaj. Proizvodnja tog čaja završava dužim sušenjem.

Čaj bismo trebali piti tijekom cijele godine, posebice zeleni.

Čaj ujutro budi, osvježava duh i misli, podržava kreativnost i potiče volju (crni čaj, zeleni čaj, šipkov čaj, voćni čajevi...).

Čaj u podne opušta, obnavlja i čisti organizam, olakšava probavu, posebno teško probavljive hrane, vraća organizmu vodu.

Čaj navečer opušta od naporna dana, umiruje, uspavljuje, daje osjećaj mira i zadovoljstva, olakšava probavu i osigurava bolji i mirniji san (biljni čajevi, metvica, kamilica, matičnjak).

Čaj zimi grije, opušta, ispunjava duge večeri, pobuđuje volju, daje energiju.

Čaj ljeti osvježava, smanjuje znojenje, osigurava organizmu dovoljne količine vode, vitamina i ostalih elemenata, čisti organizam od toksina, diže energiju, vraća volju.

Što čekate? Počastite se čajem!