Svaka modna era ima je dominantan, bombastični trend kao predvodnika promjena. Marilyn Monroe doprinijela je početku seks revolucije 1960-ih. U 90-ima Pamela Anderson postala je simbol pornografskog potencijala interneta, a početak 2022. donio je Juliju Fox.

Glumica u filmu 'Uncut Gems', jednom od najdosadnijih filmova 2019. godine, nakon što je upoznala Yea, ranije poznatog kao Kanye West, na Silvestrovo u Miamiju, munjevitom brzinom katapultirana je iz sramote Lower East Sidea na svjetsku pozornicu. Iako njihova romansa nije potrajala puno duže od mjesec dana, Julia Fox je to vrijeme dobro iskoristila da učvrsti svoju reputaciju ikone stila iz srca New Yorka. Tako se s Yeom pojavila na Kenzovoj reviji u Parizu tijekom tjedna muške mode, a oboje su od glave do pete bili odjeveni u traper. Njezin upečatljiv stajling uključivao je kratku Schiaparellijevu jaknu s trompe l'oeil ukrašenim stošcima na grudima koji su podsjećali na poznati Gaultierov look koji je nosila Madonna 1990.

Također je snimljena i u New Yorku u Miaou crnim hlačama, modnog brenda iz Los Angelesa, koje je nosila dovoljno nisko da na bokovima da otkrije i trakice tangi. A na fotografiji koju je snimio Juergen Teller za naslovnicu proljetnog modnog izdanja The Cuta pozirala je ležeći na hrpi prljavog sivog snijega odjevena u lakiranu kratku majicu i kaput Alexandera Wanga te ispruženih ruku kao da implicira razapinjanje. Ovakve stajlinge The New York Times prozvao je čak 'pin-upom u ovim teškom vremenima' koja su nas snašla.

Čak iako nisu to mogli predvidjeti, dizajneri su itekako bili spremni na dolazak Julije Fox. U travnju prošle godine, što se vremenski poklopilo s porastom broja oboljelih od varijante koronavirusa delta, internetska stranica The Business of Fashion objavila je: 'Seks se vratio. Jesu li kupci spremni?'. U listopadu, neposredno prije širenja omikrona diljem svijeta, The Guardian je čitateljima poručio da odbace svoje udobne zaštitne slojeve - 'bilježimo povratak seksi odijevanja', pisali su.

Na pitanje odakle crpio inspiraciju za Maison Margiela kolekciju za proljeće 2022., John Galliano rekao je to jasno i glasno: 'S-E-K-S.' Dok su vijesti izgledale zastrašujuće, modni dio bio je prepun vijesti o provokativnoj novoj odjeći - kao da ekološke krize, međunarodni sukobi i inflacija zapravo nisu uzroci smrtnog straha, već samo afrodizijaci potrebni da nas otresu iz dosade egzistencijalne sigurnosti, piše New York Times.

No moda ne prodaje seks, baš kao Julija Fox, bivša domina, prodaje nešto puno moćnije. Dovodi nas u iskušenje, mami nas, posebno u vremenima kolektivnih previranja, obećavajući samopouzdanje, hrabrost i oslobođenje, osjećaje koji su inherentno seksi. Ironično, pokušavajući dobro upakirati taj osjećaj, dizajneri su nedavno u svoje kolekcije ponovno uveli trend koji u prvi plan stavlja poprilično ranjiv dio tijela, iznimno niski struk.

U istoimenoj knjizi koja prati modnu izložbu 'Waist Not' iz 1994. u Metropolitan muzeju u New Yorku, koja razmatra promjenjivu siluetu ženskog odijevanja i njezin odnos s politikom i rodom, kustosi Richard Martin i Harold Koda napominju da je područje između gornjeg ruba zdjelice i donjih rebara 'jedini dio kralježnice bez zaštite kostiju'. Iste godine, koja je također obilježila donošenje zakona o nasilju nad ženama, prvog zakona u SAD-u koji priznaje nasilje u obitelji i seksualno nasilje kao zločine, novinarka Suzy Menkes u članku za The New York Times pod naslovom 'Naked Came the Midriff' napisla je da je ono što je 'nekoć bilo čuvano za trbušne plesačice i nositeljice bikinija' sada 'postalo značajan trend'. Primijetila je da se goli struk često pojavljuje u modi kao točka razgovora i isticanje siluete, i to u trenucima kada se žene bore za nova prava ili da zadrže ona koja već imaju.

Doista, otprilike u isto vrijeme kada je socijalna reformatorica Margaret Sanger 1929. godine u Chicagu organizirala Nacionalni odbor za savezno zakonodavstvo za kontrolu rađanja, u trenutku glasnog javnog govorenja da su informacije o kontracepciji opscene, francuska dizajnerica Madeleine Vionnet, kojoj se često pripisuje popularizacija golog struka, debitirala je drskom večernjom haljinom od svilenog šifona s otkrivenim središnjim dijelom. Kada je Uprava za hranu i lijekove 1960. odobrila prvi oralni kontraceptiv, koji je kritiziran kao utjelovljenje nemoralnosti koju je odobrila država, modna dizajnerica Mary Quant iz doba pobune mladih odabrala je svijetle minice i goli struk umjesto prevladavajuće poslijeratne strogoće.

Danas svjedočimo povratku vidljivih trbušnih mišića, ovog puta i kod žena i kod muškaraca, a vjerojatno nije puka slučajnost da se to događa u isto vrijeme kada se ponovno pokreće žustra rasprava oko prava na pobačaj. U svojoj kolekciji za Miu Miu, Miuccia Prada pripremila je paradu modela nikad izazovnijoj poslovno-ležernom looku koji je uključivao kratke košulje i džempere od kašmira te izlizane mikro minice, tako kratke da je bila vidljiva podstava džepova ispod ruba. Silvia Venturini Fendi u svojoj liniji predstavila je zakrivljenu mušku alternativu, s kratkim hlačama i odrezanim jaknama od odijela koji otkrivaju trbušnjake u prigušenim žutim ili zelenim bojama.

Tu su i Coperni kratki topovi načinjen od marama s volančićima ili psihodeličnim printovima, cvjetni kratki topovi/grudnjaci koje je Pierpaolo Piccioli osmislio za Valentino i za kojima su se pomamili pripadnici generacije Z, a tu su i raskopčane svjetlucave košulje Toma Forda s čvorovima na pupku. Dizajneri čije vrijeme tek dolazi, Maximilian Davis i LaQuan Smith, iskoristili su hrabri seksipil golog torza za kolekciju inspiriranu kupaćim kostimima te haljinama koje ističu goli struk.

Ono što ovakve dizajnerske kreacije ističu je da odjeća ne odražava samo način na koji živimo danas, već i način na koji se nadamo da ćemo jednog dana živjeti. Koliko god povorka golog struka i istaknutih trbušnjaka predstavlja trenutnu želju za uživanjem nakon izolacije, neizvjesnosti i zaštitnih slojeva, to je ujedno svojevrsna invokacija budućnosti, pokušaj da se razotkrivanjem jednog od naših najprovokativnijih i najranjivijih dijelova tijela prizive budućnost u kojoj naša tijela nećemo vidjeti kao izvore ili nositelje bolesti ili pak mete za nepravdu, već kao izvore moći.