Pri pomisli na opasne životinje u Jadranu, najviše straha kod većine izaziva ideja o bliskom susretu s morskim psom. Posebno kada znate da u Jadranu živi i velika bijela psina. Srećom, šanse za to su manje od onih da osvojite jackpot, ali to znači da zdrava doza opreza u moru ipak nije naodmet.

Činjenica jest da već u samoj blizini naše obale možete sresti brojne druge vrste na koje svakako vrijedi obratiti pozornost jer bi blizak susret s njima mogao završiti bolnim ozljedama, a u pojedinim slučajevima i smrtnim ishodom.

O svim potencijalno opasnim životinjama koje se kriju u Jadranskom moru razgovarali smo s prof. dr. sc. Jakovom Dulčićem, voditeljem Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split.

Ima li morskih pasa u Jadranu?

Na samom početku zanimalo nas je upravo ono mnogima najvažnije - možemo li zaista sresti po život opasnog morskog psa i što učiniti ako dođe do toga?

'Statistički gledano, vrlo je mala vjerojatnost da ćete ih ikad sresti u moru. Većinom im ljudi uopće nisu hrana, nego napadi zapravo dolaze zbog određene pogreške. Ovo naše more dosta je prozirno, pa je samim time dobra vidljivost i teško da će doći do takvih slučajeva, ali ako već dođe, treba se držati vertikalno i ne umiriti se. To je važno jer u tom slučaju morski pas može doći da vidi o čemu se radi, a onda samim time dobijete ozljede', rekao je prof. dr. sc. Dulčić.

Pojasnio je da su ukupno 33 vrste morskih pasa zabilježene u Jadranu, u kojem ili stalno žive ili u njega povremeno zalaze. Tek tri su potencijalno opasne: velika bijela psina, psina dugonosa i atlantska psina.

Iako sama pomisao na to da u našem moru postoji šansa susreta s velikom bijelom psinom u nekima može izazvati blagu paniku, prof. dr. sc. Dulčić naglašava da se na svjetskoj razini procjenjuje kako je vjerojatnost da će vas napasti morski pas jedna naprema 300 milijuna - a u Jadranu čak i manja.

'Morski psi se kod nas vrlo rijetko približavaju obali jer ih većina živi u otvorenom moru. Iako nije neobično to da ponekad dođu bliže obali, od toga ne treba imati straha jer je takvo ponašanje rijetko i nije usmjereno na ljude. Moguće je da traže hranu jer im na uobičajenom mjestu nije dostupna, slijede otpad nalik hrani ili su pak ozlijeđeni ili dezorijentirani. Obalno more za većinu vrsta većih morskih pasa je negostoljubivo područje prvenstveno zbog manje prisutnosti njihove glavne hrane, ali i raznih oblika uznemiravanja (zagađenje obalnog mora, turizam, otpad, buka u moru i sl.).'

Otrovne vrste riba

I dok umirujuće zvuči to da za susret s morskim psom imate poprilično male šanse, razloga za oprez ipak ima. Naime u Jadranu obitava niz otrovnih autohtonih vrsta riba i susret s njima može izazvati probleme.

'U Jadranu žive četiri vrste morskog pauka (bijelac, crnac, žutac - Echiichthys vipera i mrkulj), i to na svim terenima (pijesak, mulj, kamen). Otrovne su njihove bodlje koje se nalaze na leđnoj peraji i na škržnom poklopcu. Ubrzo nakon što se ubodete osjetit ćete neopisivu bol koja će se povećavati do nepodnošljivosti', ističe stručnjak te upozorava na nekolicinu riba s otrovnim bodljama, kao što su škarpina, Scorpaena scrofa, i škarpun, Scorpaena porcus, čiji se ubod manifestira boli i crvenilom.

Posebno je izdvojio žutulju (Dasyatis pastinaca), ražu koja ima bodlju na repu povezanu s otrovnim žlijezdama.

'Kada je ugrožena, može biti nezgodna. Budući da je čest ulov kad se lovi parangalima, najčešće žrtve su neoprezni ribari koje ova riba ubode prilikom skidanja s udice. Prilikom uboda u krvotok ispušta otrov. Kao i u slučaju pauka, ubod je bolan, a može izazvati srčanu aritmiju, otežano disanje i vrtoglavicu', kaže prof. dr. sc. Dulčić, istaknuvši i ribu golub kosir, koja može narasti do dva i pol metara i težiti šezdesetak kilograma, a na repu joj se nalazi desetak centimetara dugačka bodlja s otrovom.

Ulovljena i jedna od najotrovnijih riba

Profesor ističe da će na području južnog Jadrana, a možda i srednjeg, ove godine biti najmanje deset dojava o ulovu otrovnih riba. Naime već sredinom svibnja u Medulinskom zaljevu ulovljena je jedna od najotrovnijih riba na svijetu, srebrenopruga četverozupka, Lagocephalus sceleratus, na 19 metara dubine. U zaljevu je uočeno sedam jedinki ove ribe.

Također, koncem svibnja u crnogorskom dijelu Jadrana, na Luštici, ulovljena je još jedna otrovna vrsta ribe, invazivna vatrenjača, Pterois miles, a sve ukazuje na drastične i brze promjene faune kroz koje Mediteran već neko vrijeme prolazi, poglavito u istočnom dijelu. Prof. dr. sc. Dulčić pojasnio je uzroke ove pojave:

'Zbog porasta temperature i slanosti mediteranskih voda te značajnog proširenja i produbljivanja Sueskog kanala s ciljem zadovoljenja zahtjeva međunarodnog pomorskog prometa invazivne vrste krenule su u pravcu novih teritorija.'

Primjer invazivne vrste je kamena riba (Synanceia verrucosa) u istočnom Mediteranu, čiji ubod može biti fatalan.

'Možemo izdvojiti i nekoliko najubojitijih, primjerice plavotočkastu trumpetaču (Fistularia commersonni), koju zbog brzopoteznog osvajanja Mediterana nazivaju još i 'lesepsijski sprinter'. Ubraja se među 100 najgorih invazivnih vrsta u europskim vodama. Uz nju, u skupinu ugroza za Mediteran, ali i Jadransko more, spadaju srebrenoprugasta četverozupka (Lagocephalus sceleratus), tamna mramornica (Siganus luridus) te vatrenjača (Pterois miles).'

Riba fuga uzrokuje smrt - ne dirajte je i ni u kojem slučaju ne jedite

Poseban oprez vrijedi imati s vrlo otrovnom ribom fugom, čija je konzumacija zabranjena u svim zemljama EU-a jer posjeduje tetrodotoksin, vrlo jak otrov, neurotoksin koji može uzrokovati smrt nakon konzumacije. Na nju moraju paziti i ribari jer bi već i kontakt s njenim otrovom mogao dovesti do smrtnog ishoda, napominje ekspert.

Svima je dobro poznato to da susret s meduzama najčešće nije ugodan, a prof. dr. sc. Dulčić naglašava da samo dvije vrste mogu biti opasne za ljude te uzrokovati jače opekline: meduza morska mjesečina i Olindias muelleri.

'One su i najčešće pa ih se valja pripaziti. Morska mjesečina najčešće se pojavljuje u nakupinama, a bila je zapažena uz obale Visa, Korčule, Lastova, Lastovnjaka, Biševa, Silbe, Zadra, Molata, Iža, Ista, Premude i Lokruma. Pojedinačne jedinke vrste Olindias muelleri zapažene su u Premanturi, Rovinju, Ninu, Zadru, Korčuli, Ugljanu, Lošinju, a nakupine više jedinki uz obale oko Pirovca i Funtane', kaže ekspert i pojašnjava:

'Morska mjesečina je ružičasta ili ljubičasta, a može biti i narančastosmeđe boje s tamnijim točkicama. Relativno je malena, s promjerom klobuka u pravilu manjim od 10 centimetara, a u Jadranu i manjim, najčešće od pet do šest centimetara. Zato se često dogodi da kupači ne zapaze jedinku koja ih je opekla.'

Smatra se najopasnijom meduzom u Sredozemnom moru, a simptomi opekline najčešće se pojavljuju lokalno na mjestu kontakta.

Što učiniti ako vas opeče meduza?

'Kožne reakcije s crvenilom, boli, svrbežom, jakim osjećajem pečenja te pojave plikova česti su simptomi. Rjeđe dolazi do komplikacija, tj. do jačih alergijskih reakcija. Pojava morske mjesečine najviše ovisi o morskim strujama, plimi i oseci te vremenskim prilikama.'

Točne lokacije i vrijeme pojavljivanja meduza stoga je teško predvidjeti, no vrsta Olindias muelleri najčešće se pojavljuje u toplijem dijelu godine u plitkim zatvorenim uvalama s gustim livadama na morskom dnu te postaje aktivna nakon zalaska sunca. Opekline koje zadaje blaže su od onih koje uzrokuje morska mjesečina, a simptomi najčešće nestaju nakon nekoliko sati.

'Morska mjesečina je holoplanktonska vrsta, što znači da cijeli životni ciklus preživi u vodenom stupu. Brzo i aktivno pliva. Ako dođe do kontakta s njom, mjesto opekline nužno je isprati morskom vodom, ne slatkom, i nježno sastrugati zaostalo tkivo meduze s kože. Dobro je hladiti mjesto opekline ledom, ali ne direktno na kožu, te nanijeti preparate koji hlade i umiruju. U slučaju težih simptoma i komplikacija potrebno je potražiti liječničku pomoć.'

Vatreni crvi sve su češća pojava

U posljednje vrijeme sve se češće spominje razmnožavanje vatrenih crva, posebno nakon što su u kratkom roku zabilježene dvije ozljede kod Rogoznice, a primijećeni su od Dubrovnika do sjevernog Jadrana.

'U podmorju otoka Mljeta zabilježena je pojava vatrenog crva (Hermodice carunculata), zavičajne vrste Jadrana, koja uslijed zagrijavanja mora uzrokovanog klimatskim promjenama postaje sve prisutnija i u njegovom sjevernom dijelu. Vatreni crv nedavno je uočen i na otoku Krku. On pripada razredu mnogočetinaša (Polychaeta) koji ima čekinje poput bodlji kaktusa koje prodiru u kožu, što uzrokuje iritaciju kože i bolan osjećaj žarenja zbog ispuštanja neurotoksina palitoksina, jednog od najmoćnijih poznatih prirodnih toksina', istaknuo je prof. dr. sc. Dulčić i dodao:

'Vatreni crvi, poznati i pod nazivom morski crvi, strvinari su i predatori koji se hrane velikim brojem različitih živih ili uginulih vrsta, pa i koraljima. Zabilježeno je i da se hrane ribama ulovljenim u ribarske mreže. Tijelo im je smeđecrvene i bijele boje, duljine 15-30 centimetara, a može narasti i do 70 centimetara. Aktivni su noću te se danju obično skrivaju. Obitavaju na kamenitim područjima do 20 metara dubine, a u toplijim morima i do 300 metara.'

Ova vrsta nije novost u našem moru, no uz veće temperature došlo je i do njezinog većeg razmnožavanja. Ipak, nema razloga za paniku i pretjeranu zabrinutost, ali povećan oprez pri ulasku i izlasku iz mora definitivno je dobrodošao kako biste izbjegli bolnu ozljedu.

'Vatreni crv neće napasti dok netko ne dira njega, a tad postaje opasan. Stoga ih nikako ne bi trebalo pipati niti ih bockati grančicama. Njihov otrov posebno može biti opasan za malu djecu. Na mjestu uboda uglavnom se inicijalno pojavljuje velika oteklina i crvenilo. Problem je to što su njihove bodlje jako lomljive i vrlo lako ostaju u koži. Moj je glavni savjet da u slučaju uboda odmah treba pozvati liječnika. Stoga bodlje nikako ne biste trebali vaditi sami', zaključuje prof. dr. sc. Dulčić u razgovoru za tportal.