Priča je poznata: u izlogu ste vidjeli haljinicu, na rasprodaji, jeftinu, čisti pamuk, sjajna prilika, morate je imati. U supermarketu ste naišli na banalno jeftinu potkošulju, toliko jeftinu da se gotovo ne isplati prati staru. Bila je jeftina i T-majica, raspast će se nakon tri pranja, ali je novi model, a stoji malo više od kave i kolača. Online kupnjom možete je dobiti za 50 kuna, stiže na vašu adresu iz daleke Azije. Nove modne kolekcije ne dolaze više dva puta godišnje, nego cijele godine. I stalno mame, a novo pravilo glasi: bacaj i kupuj novo

Da pokrije golu kožu, Europljanin godišnje potroši u prosjeku 20 kilograma tekstila, Amerikanac 35 kilograma, a od svih sirovina 'bijelo zlato', kako zovu pamuk, još je najomiljenije prirodno vlakno. Koliko još dugo?

PAMUKA JE SVE MANJE
Jer pamuka je sve manje i vrlo skoro bi mogao postati luksuz za najbogatije. Nije da ga manje uzgajaju, štoviše. Romantična polja pamuka američkog Juga davna su prošlost – danas ga proizvode u 70 zemalja, od Kine i Indije, do Afrike i Brazila. Ali uzgajivači sve teže odgovaraju naraslim potrebama tzv. 'brze' i jeftine mode koja ga sve više guta te zbog rastućeg broja stanovništva, a bit će nas sve više. U svijetu ga je 1990. proizvedeno 38 milijuna tona, 2000. gotovo 50 milijuna, a 2012. čak 75 milijuna tona, od čega je polovina utrošena za proizvodnju odjeće. Ali polja za uzgoj pamuka nisu neograničena; treba ih nešto ostaviti za hranu, stočnu hranu, biogorivo i ostalo.

Dvije trećine današnjeg pamuka genetski je manipulirano, a u svijetu se za njegov uzgoj godišnje potroši dvije milijarde dolara na (vrlo otrovne) pesticide i umjetna gnojiva. I vode je sve manje, a za proizvodnju jednog kilograma pamuka utroši je se i do enormnih 30.000 litara! Aralsko jezero između Kazahstana i Uzbekistana nekada je bilo četvrto najveće na svijetu, ali su u doba sovjetske industrijalizacije rijeke koje su ga napajale postale dio melioracijskog sustava kojim su se napajala polja riže, lubenica i pamuka. Prema sovjetskom planu, pamuk je morao postati najveći izvozni adut, što se obistinilo, jer je bivša sovjetska republika Uzbekistan danas pamučna sila, ali je zato tri četvrtine jezera površine cijele Irske u međuvremenu presušeno i biološki mrtvo, što se smatra najvećim ekocidom u prošlom stoljeću.

Ali čime zamijeniti pamuk? Proizvodnja sintetičkih vlakna troši više energije, ali manje vode, svega 200 do 300 litara po kilogramu. U potrazi za novim prirodnim materijalima, proizvođači ispituju nove sirovine kao što su banane, eukaliptus, lotos, soja, paučina i – mlijeko. Proizvođač ekomode Hessnatur nudi šal od vlakana banane. Jednog dana možda ćemo na sebi nositi i materijale proizvedene od račjih oklopa.

Talijanska luksuzna modna kuća Loro Piana nudi odijela od vlakana lotosa, koje proizvodi jedna burmanska tvrtka. Burmanci usitne stabljiku lotosa i iz njih izvlače niti koje izgledaju poput paučine, a iz dobivenog vlakna tkaju materijal nalik sirovoj svili. No lotos se ne može tako masovno uzgajati kao pamuk te je za sada povlastica bogatih fajnšmekera u potrazi za egzotikom.

Banane i nisu tako komplicirane. Nakon berbe, stabljike im se usitne, omekšaju i kuhaju u slanoj vodi te iz suhe mase izvlače vlakna, koja se čiste, predu i miješaju s malo pamuka. Drvo eukaliptusa raste vrlo brzo, zbog čega je dobra sirovina iz koje se dobija lyocell, treća generacija vlakana od celuloze, a postupak je sličan kao kod dosadašnjeg dobivanja celuloze, pri čemu zahtijeva manje kemikalija. Tvrtka Nature Works izvlači iz kukuruza šećer i pretvara ga u tzv. ingeo-biopolimer, iz čega se može dobiti ne samo vlakno, nego i masa za proizvodnju boca, posuda, filmova, a neki od toga proizvode majice i čarape. Problem je to što kukuruz zahtijeva velike obradive površine, iako nešto manje nego pamuk.

TKANINA OD KRAVLJEG MLIJEKA
Najotkačenijim se ipak čini nastojanje njemačke mikrobiologinje Anke Domaske da proizvede tkaninu od kravljeg mlijeka. Točnije, kazeina, sporo razgradive bjelančevine, pri čemu koristi mlijeko nepodobno za tržište, primjerice ono koje sadrži više bakterija. Mikrobiologinja ju je dobila potaknuta patnjom bliskog člana obitelji teško oboljelog od leukemije koji na izrazito osjetljivoj koži nije podnosio nikakav materijal, pa je pokušala dobiti nešto izrazito podatno i nježno. Tkanina se pojavila na tržištu, ali možete li zamisliti koliko bi trebalo pomusti krava za jednu haljinu, kada bi takav materijal krenuo u širu proizvodnju? I koliko bi kravice morale pojesti stočne hrane koju opet uzgajate na poljima, pa kada je već tako, zašto onda ne uzgajati pamuk?

Najneobičniji je ipak pokušaj da se isprede tkanina od paukovih niti. To pokušava jedna tvornica na Madagaskaru sa 80 zaposlenih, vlasništvo nekog britanskog dizajnera tekstila i američkog malog poduzetnika. Nakon punih osam godina rada proizveli su jedan plašt i jedan šal. Proizvedeni iz paučine više od dva milijuna pauka, oba su odjevna predmeta nedavno izložena u londonskom Victoria and Albert Museumu, kao podsjetnik na to da pauci u tome imaju više iskustva.

ODJEĆA NIJE JEDNOKRATNA ROBA
Sve su to ipak samo pokušaji, pa dok ne izmislimo pravo zamjenu za najdražu prirodnu tkaninu, ekološki osviješteni već neko vrijeme apeliraju na razumnije ponašanje i upozoravaju na korištenje stotine kemikalija u proizvodnji pamučnih tkanina. Neke holivudske zvijezde prošeću se crvenim tepihom u kakvoj alternativnoj ekotoaleti, neke modne kuće počinju od stare odjeće krojiti novu. Moda dulja od jedne sezone postaje šik i tema ženskih magazina, a čak se i Kate Middleton zna dvaput prošetati u istom kostimiću poručujući da odjeća nije jednokratna roba. U Nizozemskoj je otvoreno nekoliko kafića u kojima gost uz kavu može dobiti upute i pomoć u sitnim popravcima na odjeći, a na internetu možete pronaći zorne upute za to kako da sami promijenite patentni zatvarač na hlačama i prišijete gumb na košulji. Eto, i to smo zaboravili. A jednom u budućnosti možda ni u nas više neće zjapiti prazni gradski lokali u kojima su obrtnici nekada nudili usluge za sitne popravke.