Mrkva se može pripremiti na puno načina, više no što se u tekstu može nabrojati. Može biti grickalica, salata, juha, varivo, prilog, glavno jelo, a popularna je i kao desert. Posljednjih nekoliko godina, zahvaljujući novom kuharskom valu, mrkva dobiva sve više i više na značaju.

Stvari su otišle toliko daleko da se o mrkvi razmišlja kao o komadu mesa. Nedavno sam gledao kako jedan od najboljih kuhara današnjice, Rene Redjepi, objašnjava kako se mrkvu može tretirati kao glavnu zvijezdu jela. Otišao je na farmu na kojoj je bio komad zemlje s mrkvama koje su u tlu ostale šest mjeseci duže no što je potrebno. Žilave, tvrde i prevelike, predstavljale su poseban izazov.

Dva sata kuhanja na maslacu, sa svježom kamilicom i uljem od svježih trava, našle su se na stolu, po mnogima najboljeg restorana na svijetu, Nome u Kopenhagenu. Za takav ekstreman pristup hrani kod nas nemamo tržište, te se zadovoljavam konvencionalnijim pristupom toj namirnici.

Volim od nje raditi pire s dodatkom malo đumbira, posebno je ukusna u juhama uz dodatak malo kokosovog mlijeka, korijandera i grožđica, izvrsno paše u slatkoj varijanti u tortama i kolačima, a također je izvrsna kao sok, pogotovo ako se uz nju doda i malo cikle. Dobro se slaže s korijanderom, đumbirom, kurkumom, medom, citrusima, kuminom, cimetom, paše uz meso i uz ribu... u biti, ne znam s čime se ne slaže i uz što ne paše.

Kada bi se mrkvu gledalo s političkog aspekta, o njoj bi se pričalo kao o idealnom koalicijskom partneru. Inače, mrkva se prvi puta spominje u staroj Grčkoj prije 2500 godina. Zbog njezinog stimulativnog djelovanja nazvali su je Daucus, što znači gorjeti. Davni predak mrkve je ljubičaste boje i vrlo malo sliči današnjoj mrkvi, tek se u doba stare Grčke, na području Afganistana, pojavila mrkva narančaste boje, koja je danas najraširenija vrsta.

Danas postoji preko stotinjak vrsta mrkve različitih boja, među kojima je najpopularnija narančasta, a postoji žuta, bijela, ljubičasta i crvena. Malo je poznat podatak da je mrkva prvo povrće koje je bilo konzervirano.

Nutritivno gledajući, mrkva je beskrajno zdrava i energetski bogata namirnica. Većina sastojaka su ugljikohidrati, kojih ima čak 89 posto, zatim tu su bjelančevine i mali postotak masti. Boju joj daje karoten, tvar iz koje se u našem organizmu sintetizira vitamin A. Također, mrkva je bogata kalijem, vitaminom C, niacinom, tijaminom i vitaminom B6.

Mislim da ne postoji tjedan da ju ne uzmem u dućanu i na tržnici, sastavni mi je dio prehrane te svoja jela volim raditi s njom u kombinaciji. Sada, kada pišem o njoj, polako shvaćam da mi je to možda i najomiljenije povrće.

Carsko meso s pireom od mrkve, umakom od đumbira i bok choyem

Potrebni sastojci:

Za pečenje carskog mesa:
1 kg carskog mesa s odvojenim rebrima
100 g mrkve
100 g luka
100 g korijena celera
Češanj češnjaka
Majčina dušica
Žličica ribanog đumbira
Ulje
Sol
Papar
2 dl vode
1 velika žlica meda
1 žlica smeđeg šećera
0,5 l soja umaka
Sok dvije naranče
Sjeckani zeleni dio luka

Za pire od mrkve:
300 g mrkve
Žlica maslaca
Žličica ribanog đumbira
Malo korice limuna
Maslinovo ulje
Sol
Papar

Bok choy
Ulje
Sol
Papar

Priprema:
Meso preko noći marinirati u otopini soli i vode. Na litru vode ide dekagram soli. Zbog toga će meso biti mekše. Meso se dobro ispere i osuši. Nareže se mrkva, celer, luk i češnjak te se pomiješa s rebrima koja smo prethodno skinuli s carskog mesa, doda se majčina dušica i ulje te se stavi u peć.

Iznad pleha u kojem se peče povrće i rebra stavimo rešetku, a na nju stavimo carsko meso. Peć stavimo na 200 stupnjeva 20 minuta da meso dobije koricu. Nakon 20 minuta smanjimo na 120 stupnjeva i pečemo cca tri sata. Kostima dodamo malo smeđeg šećera, meda, soja umaka, vode i narančinog soka. Promiješamo i procijedimo u lončić. Kuhamo to dok se ne zgusne, posolimo, popaprimo i dodamo đumbir.

Meso nakon pečenja 'odmorimo' cca 30 minuta prije rezanja. Meso mora biti mekano, a kožica hrskava.

Mrkvu skuhamo u slanoj vodi, dodamo joj maslac i đumbir te ju štapnim mikserom pretvorimo u pire. Malo prije posluživanja dodamo koricu limuna.

Bok choy operemo, izrežemo na četvrtine i stavimo na zagrijano ulje i poklopimo da se upari. Posolimo ga i pazimo da ostane hrskav. Stavimo umak na tanjur, na umak stavimo pire i meso, dodamo bok choy i po želji sjeckani zeleni dio luka.