Njihovi 'nosovi' najčešće su dizajneri parfema kojima je dojadilo kreirati dopadljive mirise i ugađati publici (prosječnog ukusa) pa su osnovali svoje malo carstvo. Zahtjevne mirisne kreacije potpuno nezavisnih, niche parfemskih brendova nisu za svačiji nos niti to žele biti.

Da to nije nimalo lak put, svjedoči prvi parfem nizozemskog modnog dvojca Viktora&Rolfa. Njihov slabo poznati i vrlo avangardni Le Parfum iz 1997. nalazio se u flakonu koji se nije mogao otvoriti i pomirisati sâm miris, ali planulo je svih 250 bočica iz limitirane kolekcije. Osam godina kasnije lansirali su mnogo konvencionalniji Flowerbomb, za koji bi parfemski zaljubljenici rekli da je 'običan mainstream'. Poput ljubitelja vina ili sireva, parfemski afficionado član je probrane (internetske) zajednice koja pobožno skuplja rijetka (nerijetko skupa) remek-djela i s posebnim žarom raspravlja o svakoj i najmanjoj razlici u 'parfemskoj orkestraciji'.

'Mirisi s idejom' ne mogu se naći u klasičnim parfumerijama, nego u specijaliziranim buticima i konceptualnim dućanima, poput zagrebačkih Institut Parfumeur Flores, Victor Concept Store, Nicolas, Sheriff&Cherry...

Prije nego što je osnovao progresivni niche brend Etat Libre d'Orange, Etienne de Swardt kreirao je za Givenchy. Prije četiri godine pokrenuo je parfemsku revoluciju manifestom koji počinje riječima: 'Le parfum est mort, vive le parfum!' Etienne u manifestu najavljuje rođenje novog teritorija 'slobodne države L'Orange', zemlju olfaktivnih sloboda bez ograničavajućih normi i tabua, u kojoj vlada samo kreatorova mašta i želja za postizanjem savršenog mirisa (koji nužno ne mora biti privlačan).

Njegovi kontroverzni mirisi nemaju samo provokativne nazive, poput Putain des Palaces (dvorske k*), Don't Get me Wrong, Baby, I don't Swallow (dušo, nemoj me krivo shvatiti, ne gutam) nego i sastojke, poput krvi i mlijeka u parfemu poetskog naziva Sécrétions Magnifiques (veličanstvene izlučevine).

Etat je upravo lansirao 'celebrity' miris Tilda Swinton Like This, koji miriše na glumičin dom. Još je ekscentričniji parfemski koncept mladog Nijemca Geze Schoena i brenda Escentric Molecules. Njegovi se parfemi baziraju na samo jednoj noti koju (navodno) mogu osjetiti svi, ali ne i onaj tko se njime 'pošprica'. Iako ideja zvuči pomalo neuvjerljivo, riječ je o poželjnom parfemu koji žene rado nose jer privlači pažnju (inače nezainteresiranih) muškaraca.

Geza je izolirao molekulu Iso E, koju inače sadrže mnogi komercijalni parfemi, i jednostavno se zaljubio u nju. Oko te molekule prije četiri godine razvio je prva dva mirisa, Escentric 01 i Molecule 01. Dvije godine kasnije na molekuli kemijskog spoja ambroksana, koji se inače koristi kao zamjena za mošus, bazirao je svoje Escentric 02 i Molecule 02. Miris parfema Escentric 02 opisuje kao mješavinu 'džin-tonika, daška austrijske limunade almdudler i tek otvorenog, novog Appleova laptopa'. Mnogo manje kontroverzna, ali mnogo rafiniranija bila je pijanistica i svojedobno manekenka Annick Goutal, koja je prije 30 godina osnovala istoimeni brend i lansirala jedan od najskupljih parfema na svijetu, L'Eau d'Hadrien. Njezine nezaboravne kreacije odlikuju se najkvalitetnijim prirodnim sastojcima i elegantnim, rukom oslikanim flakonima (ženski su mirisi uvijek u okruglim, a muški u četvrtastim bočicama). Nakon njezine smrti prije 11 godina, upravljanje Annickinim romantičnim carstvom preuzela je kći Camille.

Vlasnik mladog niche brenda By Kilian naočiti je Kilian Hennessey, unuk osnivača alkoholnog carstva i član svjetskog konglomerata luksuzne robe LVMH (Louis Vuitton Moët Hennessey). Iako nije morao raditi apsolutno ništa, Kilian se tijekom studija na Sorbonnei zainteresirao za mirise. Nakon šegrtovanja kod poznatih 'nosova' prije tri godine lansirao je brend kojim je parfeme želio vratiti 'na pijedestal koji im pripada'. Izvanredne mirisne kompozicije parfema i svijeća iz luksuznih linija L'Oeuvre Noire i Arabian Nights upakirane su u domišljat dizajn profinjene elegancije. Da uspješan parfumer ne mora biti školovan 'nos', dokazuje 50-godišnji Amerikanac Christopher Brosius, koji je prije 20-ak godina osnovao niche brend CB I Hate Perfume (točnije, CB ne mrzi mirise, nego parfeme za mase). Prije toga bavio se koječim, radio je kao vozač taksija i prodavač u njujorškom Barney'su i Khiel'su. Svi su njegovi parfem uniseks i ne sadrže alkohol, svaki ima svoju priču i čini ih ješavina najjednostavnijih sastojaka kojima pokušava pobuditi lijepa sjećanja.

Chrisov prvi uspješni miris zvao se Dirt, do čijih je sastojaka došao čeprkajući po mokroj zemlji u svom vrtu. Njegovi najpoznatiji parfemi sugestibilnih naziva Snow, In the Summer Kitchen, I am a Dandelion (ja sam maslačak)… upravo tako i mirišu. Ponosni vlasnik najskupljeg parfema na svijetu No.1 for Men Pure Perfume, čijih 30 mililitara košta vrtoglavih 2.700 dolara, zove se Clive Christian, a njegova istoimena tvrtka također se bavi kreiranjem luksuznih lifestyle 'potrepština' i interijera. Prilikom osmišljanja svojih mirisnih remek-djela Clive ne štedi na sastojcima, birao samo najbolje i najskuplje, a tako ih i buteljira. Bočica dragocjenog No.1 načinjena je od rukom brušenog kristala, dok zlatni čep krasi brušeni bijeli dijamant.