S jedne strane, kratkoročni najam je relativno mala investicija, a nudi dodatni izvor prihoda ljudima u popularnim turističkim mjestima. S druge strane, rastu cijene dugoročnog najma u najatraktivnijim zonama, pa se one ubrzano prazne od stalnih stanovnika, a onda i od neturističkih sadržaja. Konačni rezultat je gentrificirana kulisa koja postoji samo zbog turizma, a izvan sezone pretvara se u grad duhova.

Nažalost, i pojedini naši gradovi u određenoj mjeri suočavaju se s takvom pojavom, stoga je zanimljivo pogledati kako se važne turističke destinacije bore za zadržavanje onoga što ih je i učinilo toliko privlačnima, da bi ih onda ta privlačnost umnogome 'ubila'. Portal Euronews nedavno je napravio zanimljiv pregled onoga na što u tim gradovima moraju paziti potencijalni domaćini, ali jednako tako gosti koji također mogu doći na udar sankcija.

Pariz

U Francuskoj - slično kao kod nas - postoji registracijski proces za sve koji žele pretvoriti kuće ili stanove u turistički smještaj i svaki takav kapacitet dobije poseban broj koji se mora poklapati s rezervacijom. U Parizu su pravila još stroža. Grad je nedavno dobio dug sudski proces protiv Airbnba, a presuđeno je da je ta platforma suodgovorna za nezakonito davanje stanova u podnajam, što je zabranjeno. Stanovnici Pariza smiju iznajmljivati svoj primarni stambeni prostor u turističke svrhe najviše 120 dana godišnje, uz registraciju kod gradskih vlasti. Oni koji svoj drugi dom žele iznajmljivati veći dio godine moraju ga službeno preregistrirati u turistički objekt. Razlog je velika kriza stanovanja u gradu, čemu turistički najam nikako ne pogoduje. Zbog toga su osnovali i posebnu službu koja lovi prekršitelje, a koja je u posljednje četiri godine naplatila 18 milijuna eura kazni.

Portugal

Portugalski premijer Antonio Costa nedavno je predstavio cijelu seriju mjera za suzbijanje kratkoročnog najma, nakon što je popis stanovništva 2021. otkrio da u zemlji postoji više od 720 tisuća nekorištenih stambenih prostora. Zbog toga je potpuno obustavljeno izdavanje licenci za turističko iznajmljivanje, osim u ruralnim područjima koja se ne suočavaju s problemima stanovanja. Sve postojeće licence morat će se obnavljati svakih pet godina, a uspostavljen je i novi sustav za nadzor cijena najma. Kao poticaj, vlasnicima stanova na Airbnbu ponuđene su značajne porezne olakšice ako ih ponovo pretvore u one za dugoročni najam.

Portugalci su se pokajali i zbog svojedobne mjere za privlačenje stranih investitora, takozvane Zlatne vize. Kroz program se nudilo strancima stjecanje državljanstva ako u Portugalu kupe nekretninu vrijednu najmanje pola milijuna eura, što je bio privlačan mamac za sve kojima je trebalo prebivalište u EU. No to je dovelo do toga da su stranci pokupovali deset posto svih nekretnina na tržištu i opet je veći dio završio kao turistički najam. Sada je taj program sasvim ukinut.

Španjolska

Španjolska je i ranije muku mučila s ovom vrstom najma, ali je on eksplodirao postpandemijskim putovanjima. U nekim regijama 25 posto svih nekretnina registrirano je za turistički najam. Još uvijek nema nacionalnih propisa koji bi se bavili tim problemom, ali pojedini najpopularniji gradovi poduzeli su svoje mjere. Barcelona je 2021. otišla najdalje, postavši prvi europski grad koji je zabranio kratkoročno iznajmljivanje soba u privatnim stanovima. Osnovali su i poseban tim koji provjerava sve oglase u potrazi za prekršiteljima i zabranjuje im rad. Iznajmljivanje cijelih kuća i stanova je i dalje dozvoljeno, ali svaki vlasnik mora imati odgovarajuću licencu. Kvaka je u tome da gradska uprava već dosta dugo vremena nije izdala nijednu novu licencu.

U veljači je Valencia najavila plan zabrane povremenog turističkog najma u stanovima i kućama u povijesnoj jezgri. Sud je odbacio takvu mogućnost, ali gradske vlasti najavljuju da će nastaviti svoju borbu protiv kratkoročnog najma.

Palma, iznimno popularan glavni grad Mallorce, uspješnije vodi svoju pravnu bitku protiv iznajmljivanja stanova u stambenim zgradama. Uspjeli su isposlovati to da se turistima mogu iznajmljivati samo objekti koji su u obiteljskim kućama ili vile, a ne stanovi u zgradama, kako je to često slučaj kod nas, bez ikakve potrebe za dozvolom susjeda.

Italija

I Italija je krenula u borbu u svojim najvažnijim turističkim centrima. Gradonačelnik Venecije Luigi Brugnaro u ožujku je izjavio da je grad dovoljno patio zbog depopulacije i sada mora 'borbom vratiti svoju dušu'. Njegov plan je ograničiti iznajmljivanje stanova i kuća na najviše 120 dana godišnje, a prekršiteljima bi na vrata pokucala policija. Italija također svojim poreznim zakonom traži od platformi poput Airbnba koje ubiru naknadu od iznajmljivača da moraju dijeliti tu informaciju s poreznim vlastima. U većini gradova iznajmljivači se moraju registrirati i dobiti broj koji se mora dodati u oglasu na platformama, a onda obavještavati vlasti koliko su gostiju primili i koliko su dana godišnje koristili isti matični broj. Recimo, Hrvatska kroz sustav eVisitor to već prati, a niska davanja kod nas motiviraju iznajmljivače da se doista registriraju.

Nizozemska

Među najstrožim zemljama prema turističkom najmu je Nizozemska, stoga nije tako lako naći odgovarajuću sobu ili apartman ili čak brod na kanalima Amsterdama. Baš taj grad prednjači u strogosti. Svaki iznajmljivač mora dobiti dozvolu, i to samo ako je riječ o adresi na kojoj trajno živi. Nekretnina se ne smije iznajmljivati turistima više od 30 noći godišnje, i to za najviše četvero gostiju, bez mogućnosti usluge noćenja s doručkom. Prije nego što gosti dođu, iznajmljivači unaprijed moraju obavijestiti vlasti koliko će dugo ostati. Ako želite iznajmljivati veći broj noći tijekom godine ili nuditi nešto širu uslugu, recimo doručak, potrebne su dodatne dozvole. Sve ovo dio je plana Amsterdama da kvalitetu pretpostavi kvantiteti, a dio paketa je i borba protiv opijanja i drugog ekscesnog ponašanja na javnim mjestima. Osim toga, Amsterdam se - kao i cijela Nizozemska - bori s velikim manjkom stambenog prostora za svoje građane, pa su im turistički apartmani samo dodatni teret.