Njezin odlazak jedan od kolega opisao je kao 'odlazak sa stilom', dok je Shulman izjavila kako odlazi zbog želje za novim životnim iskustvima izvan Voguea, za koji radi od svoje 34. godine.

'Shvatila sam da uistinu želim iskusiti drugačiji život i veselim se budućnosti odvojenoj od Voguea', rekla je Shulman, a njenim je odlaskom okončano i dugogodišnje medijsko rivalstvo s njezinom poslovnom 'suparnicom', urednicom američkog Voguea Annom Wintour, o kojem su modni novinari oduvijek brujili.

Ostat će zapamćena kao urednica britanskog Voguea s najdužom karijerom urednice u britanskoj povijesti, koja je podržavala mlade talentirane dizajnere, te se nije uklapala u imidž ikone stila kao što su svoj imidž gradile Anna Wintour i urednica francuskog Voguea Carine Roitfeld.

Prema izvještavanju New York Timesa, kada je prvi put preuzela mjesto urednice, pisalo se kako bi se 'trebala bolje upoznati s četkom za kosu', no Shulman je svoju reputaciju iskoristila da usmjeri Vogue i čini se kako je u tome i uspjela.

Dok je američki Vogue poznat po luksuznim i skupim sportskim editorijalima, britanski je Vogue zahvaljujući Shulman oduvijek bio prepoznatljiv po svojoj originalnosti i kreativnosti, te boho stilu.

Plum Skyes koja je u Vogueu započela svoju karijeru kao asistentica 1990. opisala je Shulman kao 'veoma opuštenu, pravu Britanku', te je dodala – 'Sigurna sam da su njezine Manolo cipele prljave, ali odradila je odličan posao, a posebno kada je u pitanju britanska moda.'

Prije Voguea Shulman je pisala kolumne za The Daily Telegraph i Daily Mail, radila je kao novinar u Tatleru koji je kao i Vogue dio izdavačke obitelji Condé Nast, osam godina je bila urednik muškog časopisa GQ, a izdala je i svoj roman.

Najkontroverznija odluka koju je donijela za vrijeme svoje karijere je objavljivanje fotografije Kate Moss u 'heroin chic' izdanju zbog koje su je optužili da potiče nezdrav izgled kod mladih djevojaka koji najčešće vodi ka anoreksiji.