Kako se osjećate?
'Idem na psihoterapiju i trudim se da što manje mislim na njega.'

Je li tu bilo u pitanju nasilje ili psihološko mučenje?
'Držao me u zatočeništvu, nije bilo nikoga tko bi mi pomogao, a izgladnjivao me da ne bih imala snage za obranu i da spolno ne sazrim.'

U upravo izdanoj knjizi '3096 dana' opisujete kako se promijenio kad ste dobili mjesečnicu.
'Htio je da ostanem dijete. Počeo me vrijeđati, tući i diskriminirati, govoreći mi kako nemaju ista prava žene i muškarci.'

Jeste li napisali sve ili ste nešto zadržali za sebe?
'Ovaj smjer je neprimjeren… Naravno, neke privatne situacije, bolne i ponižavajuće, nisam uvrstila i knjigu.'

Je li vas seksualno zlostavljao?
'Na to pitanje ne odgovaram. U knjizi sam napisala sve, o poljupcima za laku noć i rezanju žiletom, a seksualno zlostavljanje, kao i informaciju koja se pojavila u medijima, o trudnoći, pobila sam. Nikad nisam bila seksualno zlostavljana u klasičnom smislu. Vršio je pritisak na mene da bih bila poslušna, ograničavao mi je kretanje i upotrebu električne energije, držao me u zamračenom… A onda bi okrenuo ploču, pa postao dobar. No da vam netko pobije braću i onda vas obaspe dijamantima – što vam to vrijedi?'

Zašto je odabrao vas?
'Jer sam bila u krivo vrijeme na krivom mjestu.'

Kad se osvrnete na tih osam godina, koje je vaše najgore iskustvo s Priklopilom?
'Kad sam se odlučila na bijeg, činjenica da sam istodobno osudila na smrt počinitelja, iako je bio 100 posto kriv. I osjećaj da ću cijeli život za to biti odgovorna.'

Zašto prije niste pobjegli?
'Izgladnjivao me da ne bih imala snage za to, fizički i psihički.'

Bojite li se zbližavanja s muškarcem?
'U početku sam probala zanijekati taj problem, ali nakon onakvih osam godina, to se ne može. Još uvijek izbjegavam poljupce i grljenje pri pozdravljanju.'

Jeste li u stanju imati normalnu vezu?
'To je preintimno pitanje… Prvo želim uživati u svojoj slobodi.'

Jeste li razočarani svijetom?
'U određenom smislu obilježena sam. Društvo me ne prihvaća kao svoj dio. Mnogi nisu zreli za prijateljstvo s nekime poput mene. Muškarci imaju problem u kontaktu sa mnom, kad shvate što mi se dogodilo. Žele žene koje su imale normalan život. Znam da nikada neću biti kao drugi ljudi, bilo bi to kao da očekujete od tigra iz zooa da se ponaša isto kao onaj koji živi u prirodi', zaključila je Natascha Kampusch, dodavši kako je svjesna da društvo ne prihvaća njenu ispovijest kao normalnu činjenicu, već to tumači kao želju da zaradi na svojoj nesreći, a nakon što je otkupila kuću u kojoj je boravila, na ulici za njom viču: 'Vrati se otkud s došla!'