HIT KNJIGA

Ne propustite novi ulomak 'Greške u našim zvijezdama'

12.03.2014 u 14:56

Bionic
Reading

Augustus ima sedamnaest godina, Hazel šesnaest. Sretnu se i zaljube jedno u drugo. Ona ima rak u posljednjoj fazi, on je zloćudnu bolest pobijedio, ali ostao je bez noge. Savršeno se dopunjuju, povezuje ih osobit pogled na život i bolest od koje boluju... Njihov zajednički put traje svega nekoliko mjeseci i kao svaka velika ljubavna priča završava smrću

Ipak, ovo nije knjiga o smrti, već o ljubavi. O tome da junaci izbliza ne moraju biti onakvi kakvima smo ih zamišljali, da svijet nije mjesto na kojem se ostvaruju želje i da istinska hrabrost ne mora uvijek spasiti čovječanstvo. O tome da je i nekoliko mjeseci dovoljno vremena za proživjeti malu vječnost i da su neke beskonačnosti veće od drugih.

'Greška u našim zvijezdama'
autora Johna Greena u izdanju Fokus komunikacija originalna je knjiga puna osjećaja napisana je s izvanrednim smislom za humor i sarkazam, a zahvaljujući autorovom pripovjedačkom talentu ostavlja na čitaoca izniman dojam.

Ulomak iz romana

Počela sam čitati taj roman koji smo dobili u zadatak, ali živimo u kući tragično tankih zidova pa sam mogla čuti većinu prošaptanog razgovora koji je uslijedio. Moj je tata govorio, “Ubija me to”, a mama, “To je upravo ono što sada ne treba čuti”, pa je tata rekao, “Žao mi je ali...”, a mama ga je prekinula, “Nisi li zahvalan?” A on je odgovorio, “Naravno da sam zahvalan”. Pokušavala sam se koncentrirati na priču, ali nisam ih mogla ne čuti.

Pa sam uključila računalo kako bih slušala glazbu, a s Augustusovim omiljenim bendom, The Hectic Glowom kao drugom pjesmom, vratila sam se stranicama posvete Caroline Mathers i čitanju o tome kako je njezina borba bila junačka, i koliko svima nedostaje i kako je sad na boljem mjestu i kako će zauvijek živjeti u njihovom sjećanju i kako su svi koji su je poznavali – ali svi – tužni zbog njenog odlaska.

Možda sam trebala mrziti Caroline Mathers ili već nešto jer je bila s Augustusom, ali nisam. Nisam je vidjela jasno među svim tim posvetama, ali činilo se da nemam što mrziti – činilo se da je, baš poput mene, profesionalni bolesnik, zbog čega sam se zabrinula da, kad ja umrem, neće imati što reći o meni osim da sam se junački borila, kao da je jedina stvar koju sam ikad
učinila Dobivanje raka.

U svakom slučaju, počela sam čitati male bilješke Caroline Mathers, od kojih su većinu zapravo napisali njeni roditelji jer je njen rak, pretpostavljam, bio od one vrste koja učini da ti prestaneš biti ti prije nego te učini neživim.

I sve su bile kao, Caroline i dalje ima problema s ponašanjem. Jako se bori s ljutnjom i frustracijom jer ne može govoriti (naravno, i mi smo frustrirani zbog toga, ali imamo društveno prihvatljivije načine podnošenja ljutnje). Gus je Caroline počeo zvati HULK SMASH što se liječnicima sviđa. Ništa u ovome nikome od nas nije lako, ali prihvaćamo humor gdje ga možemo naći. Nadamo se da u četvrtak idemo kući. Javit ćemo...

Nema potrebe reći da u četvrtak nije otišla kući.