No nije samo to Yucatan. Priča je puno zanimljivija, smogne li se hrabrosti i zaviri u tajnoviti svijet prašume i osjeti divlji i magijski život nekadašnjih stanovnika ovoga područja, drvenog naroda Maja, a danas njihovih potomaka koji se s ponosom prisjećaju starih običaja, koji štuju i vjeruju u prirodu koja je u tom dijelu Meksika zaista zapanjujuća.

Bilo je predivno istraživati različita arheološka nalazišta, no vrlo teško su padale odluke što vidjeti, a što možda ostaviti za neki drugi put. Možda najveći dojam je ostavila Chitzen Itza. Nenadmašna ljepota piramide, koja još uvijek netaknuta zubom vremena stoji okružena prašumom i priča svoju drevnu priču, priču o bogu Kukulcanu i narodu koji ga je štovao. Još i danas osjeća se miris tajnovitosti, simbolika izvire iz svake pukotine. Prinošenje ljudskih žrtava samo je jedan od rituala koji su se odigravali u okružju Chitzen Itze, a bavljenje astrologijom još i danas predstavlja veliku zagonetku Maja i njihovih proročanstava.

Piramide obilježavaju Yucatan, neke su već nagrižene vremenom, neke su skrivene duboko u prašumi te smo tako zaronivši nešto dublje otkrili Cobu. Sjećam se, taj dan je padala kiša te je dojam prašume tim više bio pojačan. Nepregledno zelenilo, ogromna sparina, no zajedno s prijateljima pustolovno raspoloženima baš kao i ja, odlučili smo da usprkos lošim vremenskim prilikama odlutamo i do te lokacije, jer  odustanak nije bio opcija. Stigavši na lokaciju, ostali smo bez daha. Pogled koji je pucao s vrha piramide bio je ravan pogledu iz aviona na nepreglednu zelenu površinu. Simpatični vozač još simpatičnijeg vozila kojim smo se kretali po lokaciji, neka improvizacija rikše sa suncobranom koji je trebao štititi od kiše, ali zapravo i nije, naučio nas je nekoliko riječi na izvornom majanskom jeziku, no nažalost nisam ih upamtila, ali njegov osmijeh pamtit ću zauvijek.

I da ne bi izgledalo da smo sve svoje dane proveli isključivo u prašumi, krenuli smo i do mora privučeni azurnom ljepotom. Kad sam se vratila kući pokazujući prijateljima slike, mnogi su zapitkivali zar su stvarno takve jake boje i nisam li se malo poigrala u Photoshopu. Naravno, iako je Meksiko sav u bojama, boja mora je posebna. Plavetnilo naprosto zove, bijeli pijesak je kao savršen za lješkarenje i ispisivanje raznih porukica, a pokoji kokos koji se nađe na plaži savršen je za skratiti vrijeme, u pokušavaju da ga se rastvori i dođe do sočne delikatese.

Tulum je također arheološka lokacija i iako ime podsjeća na jednu našu riječ, moglo bi se reći da se radi o tulumu neba, mora, palmi i pokoje iguane koja se lijeno prošetava kroz vrevu turista. To je mjesto s razglednice, plijeni ljepotom i iako je bilo užasno vruće, tko je uopće na to mislio kad je iza svakog ugla vrebalo toliko ljepote da oku nije bilo nimalo dosadno. Bbrčkanje u moru može biti zabavno, no još je zabavnije kada se to isto brčkanje događa ispod zemlje.

E, da, još jedno čudo Yucatana, poznate cenote, spilje i podzemni bazeni smješteni ispod površine zemlje, a opet lako dostupni čovjeku, privlače brojne zanesenjake i istraživače dubina, ali i obične smrtnike kao što sam ja. Nevjerojatan je osjećaj plivati i promatrati korijenje stabala i zapravo znati da si ispod površine kojom si netom hodao. Spuštanje u podzemlje nije nimalo jednostavno, no vrijedilo je.

Za kraj, s obzirom da je svaki pokušaj očekivanog izostao, preostao je još i posjet Crocozoou, interaktivnom zoološkom parku reptila u kojem smo doslovno hodali među krokodilima. Da, pala sam u iskušenje da jednog povučem za rep i ustvrdim jesu li zaista živi, ali mislim da mi to i ne bi bilo baš pametno, jer iako su bili jako siti, nikad se ne zna jesu li možda za desert. Bilo je tamo i nešto manje opasnih životinja, majmunčića koji su istrčavali i padali s grana, predivnih papiga mudrica naučenih da zabave turiste, manje simpatičnih zmija koje nisu imale privilegij biti puštene iz herbarija, a našla se, naravno, i pokoja iguana. Omamaljena doživljajima, okrepu sam pronašla na otoku Cozumelu, nedaleko od Cancuna, pijuckajući margeritu i gledajući u azurno, sanjajući kako ću već sutra plivati s delfinima na otoku Isla de Mujeres. No to je već neka druga priča. Avantura ovdje ne prestaje, mojim posjetom Yucatanu ona je tek počela.