Europska unija želi zabraniti neka eterična ulja u parfemima jer nadražuju kožu alergičnih osoba, o čemu u Bruxellesu već godinu dana raspravljaju dermatolozi, lobisti i stručnjaci za parfeme. Ako se to dogodi, s polica parfumerija nestat će i najprodavaniji mirisi na svijetu, Chanelov legendarni No 5. Hoće li to dozvoliti novi EU-povjerenik Neven Mimica, zadužen za zaštitu potrošača?
Kada su davne 1954. u jednom intervjuu upitali Marilyn Monroe što nosi u krevetu, izazovno je odgovorila: 'Pet kapi Chanela No 5.' U 92-godišnjoj povijesti slavnog parfema, reklamirale su ga mnoge zvijezde, ali kultna perjanica modne kuće Chanel uskoro bi mogla nestati s polica parfumerija, zahvaljujući Komisiji EU za zaštitu potrošača, koja razmatra mogućnost da zabrani neka eterična ulja u parfemima, jer nadražuju kožu i izazivaju alergije. A Chanel No 5 ih sadrži, budući da je načinjen od prirodnih, a ne sintetičkih supstanci. Time ne bi bila pogođena samo industrija parfema, nego sva mirisna kozmetika, od šampona i kremica do deodorana, od marke Axe do Yvesa Saint Laurenta. Za Nevena Mimicu, čelnog čovjeka Europske komisije zaduženog za zaštitu potrošača, bit će, dakle, posla.
EU eko-trend vraća na početak
Dermatolozi, lobisti i stručnjaci za parfeme oko toga u Bruxellesu već godinu dana lome koplja, a sve na temelju podatka da jedan do tri posto potrošača ima alergijske reakcije na neke prirodne sastojke, što u konkretnim brojkama znači 5 do 15 milijuna korisnika. To je u svojoj megastudiji izračunalo savjetodavno tijelo Komisije, Znanstveni odbor za sigurnost potrošača (SCCS), predlažući da se 127 alergenskih supstanci deklarira na pakiranju, za 12 od njih smanji količina u proizvodima, a tri potpuno zabrani, izvještava Rabea Weihser u Die Zeitu.
'Najčešće alergije na kozmetiku ne odnose se na kemijsku, nego na onu prirodnu, što je logično: biljke proizvode eterična ulja kao obrambeni mehanizam. Ne zato da lijepo mirišu, nego da se time obrane od kukaca i bakterija', objašnjava alergolog Torsten Zuberbier, voditelj berlinske Dermatološke klinike Charite.
I dok se sve više promovira prirodna kozmetika kao odgovor sintetičkim pomadama i mirisima, a prirodni sastojci iz vrta više cijene od onih iz kemijskog laboratorija, EU bi ovime eko-trend vratila na početak. U toj moćnoj industriji prirodna ulja su postala luksuz koji se masno plaća. Za kilogram jasminova ulja treba ubrati šest milijuna cvjetova i stoji 4.000 eura, dok se cijena kilograma talijanskog maslaca korijena perunike može popeti do 100.000 eura! Zbog toga se zadnjih desetljeća za jeftinu kozmetiku koriste jeftini sintetički mirisi, koji su uz to postojaniji i jednostavnije se proizvode. Oni se sastoje samo od jedne ili tek koje molekule, za razliku od eteričnih ulja s 400 molekula u slučaju prirodnog ružinog ulja. Neke od tih komponenata određen broj ljudi ne podnosi, ali zato osjetljivom nosu pružaju neponovljivo bogatstvo mirisa.
Jednostavna EU logika: manje molekula, manje problema
Stoga 400 molekula u jednom ulju za EU znači 400 nepredviđenih rizika te je logika jasna: manje molekula, manje problema. Manje prirode, više kemije, što kemijskim koncernima itekako paše.
Jedan do tri posto potrošača ima alergijske reakcije na neke prirodne sastojke, što u konkretnim brojkama znači pet do 15 milijuna korisnika. To je u svojoj megastudiji izračunalo savjetodavno tijelo Komisije, Znanstveni odbor za sigurnost potrošača (SCCS), predlažući da se 127 alergenskih supstanci deklarira na pakiranju, za 12 od njih smanji količina u proizvodima, a tri potpuno zabrani.Kilometarske deklaracije
Još od 2005. proizvođači kozmetike obvezni su na pakiranju navesti 26 potencijalnih alergenskih supstanci, a po novom prijedlogu trebali bi ih navesti još 121. Osim kilometarskog popisa, to znači otkriti formulu mirisa, a u parfumerijskoj branši formula je tajna nad tajnama, pa bi to bio – komentiraju u Die Zeitu – sudar tržišne transparentnosti i alkemijske tradicije. Uz to neke komponente ionako ne poznaje nitko i nikome ništa ne govore osim stručnjacima, a nazivi nekih molekula prave su trakavice, poput Hydroxymethylpentylcyclohexencarboxaldehyda, skraćeno HICC, jedne od tri komponente koju EU-savjetnici žele potpuno zabraniti, iako je sve donedavna korištena u trećini deodorana, sapuna, deterdženata i parfema, ali je na nju alergično 1,5 posto potrošača. Proizvođači se pak boje golemih troškova, jer svaka promjena već postojećih proizvoda zahtijeva novo istraživanje, razvoj i pakiranje. Za kupce bi to značile više cijene i manji izbor, jer bi branša trošila godine na prilagodbu, a ne na inovacije.
Je li odzvonilo prirodnim mirisima?
'Bila bi to smrt za francusku ekonomiju', tvrdi poznati parfumer Thomas Fontaine, ugledni član Francuskog društva parfumera i jedan od osnivača Međunarodnog kruga kreatora parfema. Nakon proizvodnje oružja i zrakoplova, to je naša najznačajnija izvozna roba. Milijun Francuza zaposlenih u industriji stakla, poljoprivredi, kemijskim koncernima, laboratorijima, marketinškim firmama i trgovinama živi od parfema, a nova politika EU mogla bi uništiti mnoga radna mjesta.
Ipak, je li u vremenu masovne potrošnje ionako odzvonilo prirodnom mirisu?
'Sintetična ruža nikada neće mirisati kao prirodna. Električna violina ne zvuči kao Stradivari. Hoćemo li se zbog novog vremena odreći Mozarta i Verdija?', pita Thomas Fontaine. 'Od 1929. do danas parfem Joy od Patoua je bezbroj puta toksikološki testiran i do danas nitko od njega nije umro niti se na njega žalio. Zašto bismo morali mijenjati formule, kada nema problema? Za razliku od mirisa, zbog posljedica pušenja u Francuskoj godišnje umre cijeli gradić od 70.000 stanovnika, ali Komisija oko toga ništa ne poduzima.'
Hoće li na kraju Mimica ipak potpisati smrtnu kaznu Chanelu No 5?
