Svijet parfema obilježavaju jedinstveni izazovi kada je u pitanju zaštita prava. Za razliku od zaštitnih znakova ili patenata, same kompozicije mirisa nije lako zaštititi tradicionalnim zakonima o intelektualnom vlasništvu, a ta 'rupa u zakonu' omogućila je cvjetanje tržišta dupe parfema. Uslijed toga luksuzni brendovi ostavljeni su da se snalaze kako god umiju dok pristupačni mirisi, 'inspirirani' vrhunskim proizvodima, dobivaju na popularnosti.

Jeftinije verzije popularnih luksuznih proizvoda

Budući da društveni mediji potiču potražnju, a trgovci šire svoju ponudu, rasprava o poštenoj upotrebi, zaštitnim žigovima i poslovnim tajnama nikad nije bila relevantnija. Već neko vrijeme društvene mreže diktiraju nove trendove, a među najnovijima koji drmaju beauty scenom i vladaju kozmetičkim ormarićima verzije su popularnih luksuznih proizvoda koje na njih podsjećaju izgledom ili mirisom. Poznati kao dupes, ti proizvodi predstavljaju ulaznicu za indie brendove na beauty tržište, pa se mnogi s razlogom pitaju mogu li popularni duplikati doista ponuditi 'pravu stvar' i zasjeniti originalne proizvode.

Dupes, duplikati, jeftinije su alternative vrhunskih luksuznih proizvoda i sve su popularniji među generacijom Z te milenijalcima. Dok je gotovo trećina odraslih, njih 31 posto, u nekom trenutku kupila kopiju vrhunskog proizvoda, generacija Z i milenijalci čine to znatno češće: otprilike njih 49 posto, odnosno 44 posto, prema Morning Consultu, tvrtki koja je početkom listopada prošle godine ispitala 2216 odraslih Amerikanaca, navodi CNBC.

Poznate mirisne note

Među trgovinama koje se nižu u središtu Gardner Streeta u Brightonu nalazi se Eden Parfumes, lokalni dobavljač s više od 300 mirisa. U unutrašnjosti prodavaonice, koju svakodnevno posjećuje velik broj zaljubljenika u parfeme, redovi velikih dozatora u obliku boca obješeni su naopako na dva obijeljena zida, a njihovi mirisi spremni su za testiranje. Pri ulasku prodavač će vam vrlo vjerojatno ponuditi testnu kartonsku trakicu poprskanu Edenovim proizvodom br. 545, također zvanim Shelimars, a on podsjeća na popularni Shalimar. Njegova mirisna nota ubrzo će vam otkriti da nije samo ime ono što vas podsjeća na Guerlainov parfem.

Ako vam se sviđa Shalimar, prodavačica će vam ljubazno ponuditi da isprobate i njihovu verziju Black Opiuma Yvesa Saint Laurenta. Kako piše Financial Times, Eden tvrdi da su svi njihovi mirisi veganski i proizvedeni u Brightonu te da je tvrtka u obiteljskom vlasništvu, iako im taj detalj nije pošlo za rukom provjeriti jer im nisu odgovorili na upite. U dozatorima na zidu kriju se neke i gotovo zaboravljene note, poput mirisa inspiriranog parfemom Boudoir Vivienne Westwood, a koji se prestao proizvoditi još 2019.

Eden je tek jedna od sve većeg broja tvrtki koje nude pristupačne imitacije luksuznih mirisa, poznate kao dupes ili, kako ih oni koji ih proizvode opisuju, inspirirane određenim brendom.

U dućanu Edena lista ponuđenih parfema navodi mirise prema njihovom broju, mirisnoj obitelji (orijentalni, cvjetni, voćni) i nejasno poznatim nazivima — Adore Women ima iste note naranče i ruže kao Diorov J’adore, no za više nego dvostruko nižu cijenu, dok Million Dollar Lady uključuje malinu i neroli poput Rabanneove Lady Million. Za usporedbu, Edenova verzija prodaje se za oko 35 eura dok je za Rabanneov miris potrebno izdvojiti oko 105 eura za 50 ml.

Tvrtka otvoreno govori o svom cilju. 'Naši parfemi kopiraju luksuzne brendove, veganski su, napravljeni su bez okrutnosti i od najfinijih prirodnih sastojaka. Možete uživati ​​u vrhunskim mirisima koji su pristupačni, etični i održivi', glasi opis na njezinoj web stranici.

Posao s dupe mirisima nije nov

Posao s dupe mirisima nije nov – L’Oréal je pokrenuo pravni spor protiv tvrtke Bellure još 2007. zbog replika parfema – ali u posljednje vrijeme time se bavi više tvrtki, iskorištavajući pomamu za beauty duplikatima, koju pokreću društveni mediji, a u prilog joj ide i dostupnost online trgovine.

Na TikToku postoji više od 25.000 videozapisa pod kombiniranim hashtagom #perfumedupe i #perfumedupes, u kojima influenceri ocjenjuju imitacije mirisa i otkrivaju pratiteljima gdje ih mogu pronaći. 'Dupe proizvodi danas su tako lako dostupni. Ne morate ići u fizičku trgovinu u zabačenom dijelu trgovačkog centra ili u sumnjivom dijelu grada da biste ih pronašli. Sve je dostupno putem istog kanala - interneta - pa postoji taj osjećaj legitimnosti za dupe proizvode, a on nije postojao prije 10 ili 20 godina', ističe Susan Scafidi, direktorica Fashion Law Institutea na Sveučilištu Fordham u New Yorku.

Kupci su otvoreni za alternative

Nema dostupnih procjena veličine tržišta dupe proizvoda, ali kupci su itekako otvoreni za te alternative. Otprilike 32 posto od 4000 britanskih kupaca, koje je prošle godine ispitao Barclays, reklo je da ih kupuju zbog sve većih troškova života, a mirisi su bili daleko najtraženiji artikli. Aishwarya Rajpara, viša istraživačka analitičarka u Euromonitoru, kaže da se popularnost lažnih parfema može vidjeti u rastu kategorije onih za masovno tržište, a koja uključuje white label proizvode tvrtki M&S i Aldi. Ovi trgovci ne promoviraju svoje proizvode kao lažne, ali to i ne moraju: influenceri ih brzo ističu u svojim videozapisima kao vrijednu alternativu proizvodima premium brendova. 'Uočava se velik rast proizvoda trgovačkih brendova zbog ovog trenda', kaže Rajpara. Neke tvrtke koje prodaju takve parfeme postale su velike. Tako The Essence Vault, navodi se na njihovoj web stranici, nudi 'sjajne mirise nadahnute mnogim popularnim brendovima', a udvostručio je svoje prihode u 2023. godini na oko 35 milijuna eura, prema dokumentaciji Companies Housea. Američki brend Dossier, koji je lansiran 2018., prodaje se pak u Walmartu i sada proizvodi i originalne mirise i imitacije.

Zašto su parfemi posebno atraktivni?

Dupemania zahvaća sve beauty kategorije, a osobito je izražena u kategoriji parfema. Vrhunski mirisi često se prodaju za troznamenkaste iznose, što ih čini nedostižnima za mnoge kupce.

Zbog toga se u posljednje vrijeme pojavljuju dupe brendovi te zadovoljavaju potražnju za jeftinijim verzijama omiljenih parfema. Za razliku od krivotvorina, kojima tvrtke pokušavaju predstaviti imitacije kao originalnu stvar, robne marke koje uspješno stvaraju alternative što mirisom podsjećaju na popularne luksuzne parfeme, bilo da se javno reklamiraju kao takvi ili ne - imaju široku privlačnost. Takav je brend Dossier sa sjedištem u New Yorku. Osnovan 2018., prodaje više od 90 dupe verzija najprodavanijih mirisa kao što su Le Labo Santal 33, YSL Black Opium, pa čak i Chanel No.5, i to po cijeni od 29 američkih dolara (nešto više od 26 eura).

Posao dobro ide pa je brend proširio ponudu i u nju uvrstio više svojih parfema, onih koji nisu nastali po uzoru na postojeće, a nazivaju ih svojim 'originalima', dok se dupe verzije nazivaju 'impresijama'. No Dossier nije jedini brend s takvom orijentacijom. Alt Fragrances, sa sjedištem u SAD-u, nudi svoje mirise, ali je poznatiji po Executiveu (nadahnut Creedovim Aventusom u vlasništvu Keringa) i Faroucheu (nadahnut Diorovim Sauvageom, najprodavanijim na svijetu). Zara, high street fashion brend koji je osvojio tržište brzom modom, također nudi brojne mirise koje stranice što se bave usporedbama, kao što je Dupe Shop, uvrštavaju na svoje liste zbog njihove sličnosti s luksuznim parfemima. Osim toga, Zara prodaje mirise koji se smatraju originalnijima.

Sve veći broj brendova sada želi imati kolekciju svojih parfema i ponuditi raznolikost kupcima, a duplikati su bili ključni za pokretanje tog trenda. No malo je dupe proizvoda uspjelo navesti kupce koji su u potrazi za mirisnim kopijama da više od jednom posegnu za originalima.

'Rupa u zakonu'

Australsku tvrtku MCo Beauty, koja od 2020. prodaje 'luksuzne proizvode po manje luksuznoj cijeni', nedavno je kupila farmaceutska tvrtka DBG Health, a procijenjena je na milijardu australskih dolara. Za razliku od onih koje prodaju dupe proizvode, tvrtke specijalizirane za hommage mirise čine to na pravno dopušten način.

'Parfem se ponekad uspoređuje s hranom ili receptima jer je to nešto što nije jednostavno zaštititi', objašnjava Julie Canet, suradnica u tvrtki za intelektualno vlasništvo Marks & Clerk. Brendovi mogu zaštititi svoje ime i cjelokupan izgled proizvoda, ali sam miris ne može se kvalificirati ni kao izum, koji bi dopuštao njegovo patentiranje, ni kao umjetničko djelo, koje potpada pod zakon o autorskim pravima. 'Brendovi mogu čuvati recepturu svojih mirisa u tajnosti, ali ako netko sam pronađe sličan miris, potpuno ste nemoćni', nastavlja Canet. Budući da većina tih novih tvrtki otvoreno opisuje svoje proizvode kao 'interpretacije' poznatih brendova - umjesto da tvrde da su točna kopija - i ne kopiraju izravno boce ili logotipe, obično su imune na tužbe za kršenje zaštitnih znakova, čak i kada se pozivaju na zaštićeni naziv u opisu svog proizvoda.

Tako iskorištavaju rupu u zakonu o zaštitnim robnim žigovima, a ona se naziva 'poštena upotreba' imena, što znači korištenje imena [ali] ne kao pokazatelja izvora', objašnjava Scafidi. 'Kod zaštitnih žigova sve se svodi na pitanje je li potrošač zbunjen, a potrošač koji dobiva poruku 'ovo mi miriši na Black Orchid Toma Forda neće biti zbunjen.'

Kopiranje ipak nije (tako) lako

Prema Richardu Stamelmanu, profesoru emeritusu na Williams Collegeu u Massachusettsu, svi odgovori nalaze se u plinskoj kromatografiji, metodi koja omogućuje da se analizira bilo koja vrsta mirisa i rastavi ga se na njegove kemijske elemente i sastojke. 'Dupe brendovi mogu manje-više doznati što se nalazi u bilo kojem parfemu koji je tome izložen', kaže.

'Ono što je nedvojbeno teže je postići ravnotežu između navedenih sastojaka', ističe on, dodajući: 'Parfemi imaju arhitekturu - imaju gornju ili početnu notu, srednju ili tvrdu notu i osnovnu notu. Sastav mora biti uravnotežen.' Upravo zbog toga neke dupe verzije mirisom mogu podsjećati na original, no vrlo brzo poprime pretjerano alkoholnu i oporu notu.

Stamelman sumnja da si dupe brendovi mogu priuštiti korištenje istih sastojaka koje upotrebljavaju vrhunski mirisi s obzirom na niske maloprodajne cijene duplikata. To može utjecati na njihovu mirisnu ravnotežu i trajnost. Primjerice, za dobivanje koncentrata razvijenog iz korijena perunike, poznatog kao apsolut korijena irisa, potrebno je četiri do pet godina. Od pola tone korijena irisa dobiva se kilogram apsoluta, a koji se svojedobno prodavao za oko 65.000 dolara, navodi Stamelman. Najbolji sintetički sastojci, koji se danas često koriste u luksuznim mirisima, također su skupi i obično ih patentiraju velike kemijske tvrtke koje ih proizvode, kao što su International Flavors & Fragrances, Firmenich i Givaudan. 'Mnogi od tih lažnih brendova neće si ih moći priuštiti', kaže Stamelman. Unatoč sveprisutnosti lažnih mirisa, industrijske organizacije, pa čak ni luksuzni brendovi ne čine se pretjerano zabrinutima zbog njihova utjecaja na svoj tržišni udio.

'Tvrtke obično vrlo brzo rješavaju probleme s trgovačkim organizacijama. Nismo primili ni u prošlosti ni sada nikakav zahtjev za djelovanje u tom pogledu', kaže izvršni direktor velike udruge za mirise, a koji je dao izjavu za Financial Times samo pod uvjetom anonimnosti. Brendovi su mnogo više zabrinuti zbog promjena propisa. 'Mnogi parfumeri preoblikuju postojeće mirise da bi se pridržavali novih standarda. To ima veći utjecaj na bilancu nego hommage mirisi.' Općeprihvaćena pretpostavka tako glasi da klijenti zainteresirani za 'inspirirane' mirise nisu isti oni koji kupuju originalne vrhunske parfeme. 'Tržište luksuznih parfema 2023. godine iznosilo je 12,6 milijardi dolara, a procjenjuje se da će do 2032. porasti na 20 milijardi dolara', kaže Stamelman. 'To je veliko tržište. Sumnjam da će prevaranti ikada ući u to.' Ali, dodaje, 'cijene parfema nečuveno su visoke'.