'Navukla sam hlače prije 50 godina i proglasila neku vrstu srednjeg puta', izjavila je Hepburn Barbari Walters u intervjuu iz 1981. godine. Sto devet godina nakon rođenja ove filmske ikone u američkoj saveznoj državi Connecticut nevjerojatno je to koliko ju je njezina odluka da nosi hlače uspjela učiniti posebnom – ne samo u svijetu svojih vršnjakinja iz starog Hollywooda, već i u onom suvremenih glumačkih zvijezdi koje još uvijek nisu ni približno toliko smione.

U dobi od devet godina Hepburn je obrijala glavu, a zatim potrčala i obukla odjeću starijeg brata. 'Imala sam fazu kao dijete kad sam poželjela biti dječak jer sam mislila da se dječaci više zabavljaju', svojedobno je izjavila autorici svoje biografije Charlotte Chandler. 'Voljela sam biti dječak pa sam odlučila da me ljudi od tada zovu Jimmy. To mi se ime jednostavno svidjelo, a svojoj obitelji također sam rekla da me oslovljavaju tako.'

Kao glumica u usponu, njezin cross-dressing alter ego postao je uloga koju je godinama igrala. 'Za ljude sam stvorila lik Jimmyja, no iznutra se nikada nisam osjećala poput njega', naglasila je autorici svoje biografije.

Kada se davne 1932. godine pojavila na velikom kinoplatnu, nedugo nakon što je diplomirala na koledžu Bryn Mawr, Hollywood nije bio sasvim siguran što da misli o njezinom liku.

George Cukor, koji je 1932. režirao njezino prvo filmsko ostvarenje 'Bill of Divorcement' i koji je ostao njezin dobar prijatelj do smrti, svojedobno je izjavio: 'Publika nikad do sada nije imala priliku vidjeti djevojku kao što je ona. Ona nikada nije igrala na kartu simpatičnosti i u počecima njezine glumačke karijere publika nije bila sasvim sigurna sviđa li joj se ili ne.'

Često opisivana kao muškobanjasta i gruba, Hepburn je na velikom kinoplatnu bilo teško suprotstaviti tada vodećim muškim glumačkim imenima.

George Stevens, redatelj filma 'Alice Adams' iz 1935. godine, u kojemu je Hepburn imala glavnu ulogu, jednom prilikom priznao je da ju je morao naučiti kako će glumiti ljubavne scene na setu jer, kako je izjavio autoru njezine biografije, 'ona je oduvijek mislila da bi ljubavna scena s muškarcem trebala uključivati uspravno držanje i snažan razgovor oči u oči'.

Za film 'Christopher Strong' (1933.) čak je i lezbijska redateljica Dorothy Arzner molila Hepburn da pokuša izgledati ženstvenije: 'Kate nije bila osoba koju biste lako mogli oblikovati i kontrolirati. Bila je izuzetno snažne volje. Njezin je ton bio potpuno pogrešan i morala sam ju stalno omekšavati', izjavila je redateljica u biografiji o ovoj holivudskoj divi.

Dok je neiscrpna energija definirala njezinu prisutnost na velikom kinoplatnu, njezin stil, koji je bez sumnje bio izraz androginog senzibiliteta, podigao je javnost na noge. U ranim tridesetim godinama prošlog stoljeća ženska moda još nije bila oslobođena okolnostima Drugog svjetskog rata, kada su žene masovno zauzimale pozicije u poslovnim i industrijskim granama, dok su muškarci bili u ratu. Žene su, naime, mogle biti i uhićene ako su nosile hlače u javnosti zbog - 'maskiranja u muškarce'.

Odjeća se, još uvijek, doživljavala kao očitovanje nečijeg spola, a strahovalo se da su 'muške' hlače odražavale perverznost žena. Godine 1933. magazin Movie Classic objavio je editorijal s naslovom 'Hoće li hlače ikada biti za žene?', u kojemu je Katharine Hepburn imala glavnu ulogu, uz bok kolegicama Greti Garbo, Marlene Dietrich, Mozelli Britton i Fay Wray kao 'holivudskim zvijezdama koje se zalažu za žensko nošenje hlača'.

U filmski studio Hepburn je redovito dolazila noseći plave traperice, a jednom prilikom nestale su joj iz garderobe, zbog čega je na set došla u gaćicama odbivši pokriti donju polovicu tijela suknjom sve dok joj njezine traperice nisu bile vraćene.

Čak i na filmskom ekranu, u doba strogih produkcijskih kodova holivudskih filmova, uspjela je osporiti odjevne norme. U filmu 'Howard Hawks's Bringing Up Baby' (1938.) lišila je odjeće odsutnog paleontologa Caryja Granta. Na pitanje zašto nosi ženski svileni ogrtač uzviknuo je: 'Zato što sam odjednom postao gej!', a ova rečenica smatra se prvim filmskim slučajem u kojemu je riječ gej izrečena s homoseksualnim konotacijama.

Za razliku od kolegica u hlačama, Grete Garbo i Marlene Dietrich, čija je androginost, prema biografu Williamu J. Mannu, 'projicirala nesumnjiv erotski nagon', Hepburn je viđena bez seksualnih konotacija. Bila je povezana s njezinim osobnim osjećajem autonomije i komfora, a ne glamurom. Taj čisti oblik androgije iznad stila odjeće svojstven je Hepburn, a 1951. godine, kada ju je hotel Claridge u Londonu obavijestio da ženama nije dopušteno da nose hlače u predvorju, ušla je u njega preko ulaza namijenjenog zaposlenicima.

'Katharine Hepburn bila je zaštitnica neovisne američke žene', napisala je Mary McNamara u svojoj eulogiji za Los Angeles Times 2003. godine. Njezini su filmovi dokazali da se unutar heteroseksualnog statusa može postići neovisnost i jednakost - čak i dok se borite i usvajate kvalitete suprotnog spola. Hepburn i Spencer Tracy snimili su devet filmova zajedno, od kojih su najpopularniji oni u kojima su sparing partneri i suparnici. Dok njihovo proslavljeno partnerstvo, dugo 27 godina, ponekad pomračuje njezin jedinstven rad, Vincent Canby napisao je u The New York Timesu da se njihova veza nadopunjavala te se činilo da 'nikad nije bila stvar kapitulacije'.

'Nisam živjela kao žena. Živjela sam kao čovjek. Učinila sam upravo ono što sam prokleto željela i zaradila sam dovoljno novca za život da se ne bojim samoće', izjavila je u intervjuu iz 1981. godine.

Nakon Tracyjeve smrti 1967. godine Hepburn je ostala sama narednih 36 godina. 'Žena mojih godina nije osobito zanimljiv objekt u našem društvu i to je činjenica', izjavila je 1979. godine. Ipak, njezine kasnije uloge bile su prepune prestiža i moći.

Poput holivudske zvijezde Tilde Swinton, danas možda jedine glumice koja se proslavila zbog svoje inteligencije i androginije, Hepburn je muževnim stilom odijevanja projicirala svoju moć koja ne blijedi ni u današnjim okvirima.