Najpopularniji svjetski lanci ulične mode, poput H&M-a i C&A, u posljednje vrijeme šire odjele na kojima se prodaje odjeća od organskog pamuka. Oprostit ćemo im stoga i poneku aferu koja je na samim počecima popratila taj novi trend, poput vijesti da pamuk od dobavljača iz Indije, poslan pod 'organski', zapravo nije bio prirodan, već su neovisna testiranja pokazala da je dio tog pamuka čak genetski modificiran. Krivnja je to organizacija zaduženih za certifikaciju pamuka, no to govori da na etičkoj proizvodnji još valja itekako poraditi.

Lideri modnih kuća koji se žele približiti etičkom trendu tvrde da im je vrlo teško poslovati na način da su im opskrbljivači geografski raštrkani – danski etički brand Noirprimjerice, u Ugandi proizvodi pamuk, a u Turskoj ima tvornicu za proizvodnju, što je vrlo teško kontrolirati i garantirati da je sve prema etičkim pravilima.

Orsola de Castro, koja tri godine vodi britanski 'zeleni brand' Estethicu, čija je odjeća od recikliranih tkanina, kaže da su se u počecima borili s kvalitetom i dizajnom svojih proizvoda. 'Kad smo počinjali, neki materijali i dizajni nisu bili luksuzni koliko su trebali biti, a sada, čak i kad imamo vrsne dizajnere poput Christophera Raeburna, još uvijek moramo uvjeravati neke renomirane robne kuće da vrijedimo', rekla je De Castro.

No, neki su se uvjerili. Američki lanac Anthropologie ima nekoliko manjih eko modnih marki za britansko tržište. Njihova etiketa NearFar je za pamučne stvari s afričkim printom, koji se proizvodi u Sierra Leoneu. Tamošnji krojači obučavaju bivšu djecu vojnike koji su za to plaćeni. Minna Hepburn proizvodi ženstvene haljine i topove od reciklirane čipke i tkanine, pod eko modnim mentorstvom Britanskog modnog vijeća. Beyond Skin proizvodi pak ne-kožne cipele, od kojih svaka ima 'malu povijest nastajanja'. Dobro posluju i poručuju da su ljudi su spremni platiti više za nešto što je prirodno i u cijelosti proizvedeno prema etičkim pravilima.

Prošle godine je talijanska kašmir kompanija Loro Piana objavila dojmljivu knjigu fotografija koje svjedoče o njezinom 10-godišnjem projektu koji je pomogao mongolskim nomadima u pustinji Gobi, a koji su ih počeli opskrbljivati sirovinom od češljanih koza mlađih od godinu dana. Time su dobili vrhunski, jedinstven i superioran proizvod, a nomadima su omogućili bolju kvalitetu života.

Nadalje, Britansko modno vijeće je podržalo tzv. novu generaciju dizajnera koju sponzorira Topshop, a među njima se ističe upravo Christopher Raeburn koji radi za Estethicu, a koji se čak predstavio i na Tjednu mode u Londonu.

Zatim je i Louis Vuitton objavio da pomaže japanskom Udruženju za pošumljavanje da se podigne šuma oko Nagana za lokalnu zajednicu.

Alexander McQueen također je dio kolekcija radio od organskog pamuka, kao i Gucci Grupa. Sergio Rossi priklonio se pak biorazgradivim cipelama.

Odjeću i modne dodatke od prirodnih, odnosno recikliranih materijala, proizašlih iz cjelokupne etičke proizvodnje, možete pronaći i kod Yvesa Saint Laurenta Hermesa, a nakit nude kuće Tiffani, Swarovski, Damiani. U Britaniji su po tome poznati i Matches, Edun, Brownes, Agnes B.

Jedna se vrhunska modna dizajnerica posebno ističe na etičkom planu, a to je Stella McCartney, čije se ime prvenstveno veže uz zaštitu životinja i njezinog zaziranja od pravog krzna i kože.

'Postoji velika zabluda u mišljenju da, kad je u pitanju moda, riječi organski, ekološki, održiv i prirodan ne idu ruku pod ruku s kul, moderan, otkačen ili seksi. Za mene je to posve krivo razmišljanje i trudim se napraviti najbolji mogući odjevni komad s obzirom na očuvanje okoliša i zaštitu životinja', izjavila je McCartney za Financial Times.

Otkud odjednom to zanimanje za etiku u modnoj industriji? Jedan je razlog taj što ih je 2007. ugledna zaklada World Wide Fund for Nature prozvala da su im napori na tom području sramotni, a drugi je razlog financijske prirode. Riječ je, naime, o velikom i rastućem biznisu koji je, primjerice, u Britaniji utrostručen u posljednjih deset godina i ne sluti mu se kraj.