Pretpostavimo da ste vanzemaljac poslan na Zemlju da živi s ljudima. Promatrate ponašanje ljudi i pišete studiju poput antropologa koji proučava daleko pleme. Što bi vanzemaljac antropolog primijetio kod ljudske rase?Vjerojatno bi bio zbunjen činjenicom da je većina ljudi puna nemira, da se osjećamo nelagodno kada nismo zaposleni ili zauzeti te da nam je nemoguće da samo - budemo. Moglo bi ga zbuniti koliko vremena provodimo pod teretom tjeskobe, briga i drugih negativnih emocija. Čudio bi se vjerojatno i našoj potrebi da akumuliramo sve više materijalnog boreći se za viši status i uspjeh, iako nas to često ne dovodi do zadovoljstva.

Stranci iz druge galaksije vjerojatno bi zaključili da nešto nije u redu s ljudima: ukratko, da patimo od neke vrste psihološkog poremećaja.
Steve Taylor, predavač psihologije na Sveučilištu Leeds Metropolitan i autor knjige 'Back To Sanity — Healing The Madness Of Our Minds', kaže da bi vanzemaljac bio u pravu.

Za Daily Mail Taylor tvrdi da smo svi pomalo ludi, ali da toga nismo svjesni. Ludilo definira kao razlog zbog kojeg fokusiramo svoju pažnju izvan sebe i stalno ispunjavamo život aktivnostima poput ovisnika koji treba stalnu dozu. Zbog toga ne možemo pronaći zadovoljstvo, to uzrokuje razdor u odnosima, to nas potiče da tražimo sreću i ispunjenje izvan sebe, u bogatstvu, uspjehu i moći.

Ime ovog psihološkog poremećaja? Taylor ga zove humania - ljudsko ludilo. Loša vijest glasi da svi pokazujemo simptome. A dobra vijest? Da postoji lijek.

Ovisni o televiziji i Facebooku
Dolazite kući s posla i otvarate ulazna vrata. Nakon napornog dana, tišina i praznina u domu čini vam se neugodnom pa najprije palite radio. Čak i tada osjećate kao da vam nešto nedostaje; osjećate potrebu vam da pažnju zaokupi nešto drugo. Tako ćete posegnuti za časopisom, telefonom, upalit ćete televiziju, priključiti se na Facebook.

Studije pokazuju da prosječna osoba danas pred televizorom provede 28 sata tjedno. Zašto? Zato što je televizija još uvijek najbolji način da pažnju usmjerimo izvan sebe.
Primarna funkcija televizije je da nas stavi u stanje mentalnog sna kako bismo se iskrali iz stvarnosti i sadašnjosti te kako se ne bismo morali suočiti sa svojim mislima i životima. Uz drogu i alkohol, ovo je također način bijega. Ali što više pokušavamo pobjeći od svojih misli i stvarnosti, osjećamo veći nemir i tjeskobu.

Kronična briga
Od čega vam misli bježe? Kao eksperiment, prestanite čitati ovaj članak i zatvorite oči. Nakon nekoliko sekundi, vjerojatno ćete postati svjesni kako vam misli zuje daleko unutar uma. Pustite ih da teku dvije minute, a zatim ponovno pomislite na prvu stvar koje ste bili svjesni. Vjerojatno ćete biti zaprepašteni brojem različitih misli koje su vam protutnjale glavom i čudnog pletiva koje su stvorile. Ta stalna struja misli ponekad može biti ugodna; dok ležimo primjerice na plaži, možemo ponovno oživjeti lijepe događaje i veseliti se budućima.

Ali neće dugo trebati da misli ponovno postanu negativne. Brige, sjećanja i crni scenariji proletjet će vam glavom i osjetit ćete nemir i nelagodu.
Paradoksalno, osjećamo tjeskobu čak i kad ne postoji ništa opipljivo zbog čega bismo se trebali zabrinuti. Ponekad mislimo: 'Ja to ne zaslužujem, ne bih trebao biti sretan', ili 'Ne mogu to učiniti, znam da će poći po zlu' ili 'Ona je privlačnija/uspješnija/sretnija od mene, zašto ne mogu biti poput nje?'

Mnogi od nas provode svoje živote 'negdje drugdje', u nemogućnosti da posvete sadašnjosti punu pažnju. Koliko ste puta vidjeli turista kako nešto fotografira, a da i ne gleda spomenik? Provest ćemo najveći dio života u stanju odsutnosti, razmišljajući o prošlosti ili budućnosti. Uz BlackBerry, eBook Reader, iPad, pametne telefone, iPod, stalno smo u mogućnosti biti na nekom drugom mjestu umjesto da budemo upravo tu gdje jesmo. U davna vremena, ljudi su mirno sjedili u vlaku ili na autobusnoj stanici, a sada je stvarnost samo povremena prisutnost, slučajna pozadina beskrajnog izbora zabave koja nam prolazi pred očima.

Često nismo prisutni u komunikaciji s ljudima koje susrećemo tijekom dana. Ne poklanjamo punu pozornost svojim partnerima, prijateljima, obitelji. Gledamo kroz njih, slušamo ih s pola uha, kimamo i istodobno razmišljamo o poruci ili statusu koje ćemo napisati.

To uzrokuje probleme u našim odnosima, jer se naši partneri, kolege i prijatelji osjećaju podcijenjeni. Mi im zapravo govorimo: 'Ti nisi vrijedan moje pažnje.'

Život u budućnosti
Drugi razlog zbog kojeg nismo prisutni stalna je potreba da gledamo naprijed. To nam ne pomaže da u stvarima više uživamo, jer je to samo jedna od strategija za bijeg od sadašnjosti.

Mnogi ljudi cijeli svoj život temelje na planiranju budućnosti u bezglavoj utrci kako bi postigli svoje ambicije i ciljeve.
U svojim životima prebacuju pažnju s jednog događaja na sljedeći. Čim se vrate s jednog odmora, rezervirat će drugi. Međutim, postoji jedan problem s budućnošću: ona, naime, u nekom trenutku postaje sadašnjost i obično ne ispunjava očekivanja.

Kada vaš godišnji odmor ili posebna noć koju ste planirali napokon dođe, vi na leđima nosite onu istu anksioznost u svom umu.

Želim, želim, želim i opet, želim
Mnogi od nas provode život tražeći bolji status i bogatstvo vjerujući da novcem možemo kupiti put prema sreći. Spremni smo ići jako daleko kako bismo dobili materijalne stvari koje nam stvarno ne trebaju. Mnogi imaju jaku želju da postanu slavni i uspješni, drugi pokušavaju zaslužiti poštovanje drugih noseći skupu odjeću, razmećući se statusnim simbolima, izlascima na prava mjesta i ponašajući se na određeni način.

Zašto to radimo? Kad se osjećamo nelagodno i nezadovoljno iznutra, instinktivno tražimo vanjske stvari koje će pokušati ublažiti našu nelagodu. No ushit zbog nekog osvojenog lažnog cilja ne traje dugo. Bez obzira koliko imali, nikada nam nije dovoljno. Ako ste mislili da će vas četverosobni stan zadovoljiti, sad se čudite što želite još veći. Mislite ste da ćete se zbog napredovanja osjećati važno, no zapravo se osjećate prazno kao i obično.

Povratak zdravom razumu
Unatoč razornom djelovanju, ova vrsta ego ludila nije duboko ukorijenjena i nije trajna, jer svi možemo poduzeti korake da povratimo osjećaj jednostavnosti, blagostanja i harmonije, jednostavno one trenutke kada smo potpuno zadovoljni u sebi.

Kako to možemo učiniti?
Najprije, isključite televizor,savjetuje Taylor. Morate napraviti svjestan napor da provedete vrijeme sami sa sobom, u svom mentalnom prostoru, čak i ako vam je to na prvi pogled neugodno.To znači da se morate odvikavati od faktora koji vam remete pažnju, a to možete napraviti jednostavno smanjujući vrijeme provedeno uz televiziju, internet ili u šopingu. To može značiti da ne palite radio u kuhinji i da ne šaljete poruke dok ste u tramvaju.

Vodite ljubav
Postoji mnogo aktivnosti koje su korisne u utišavanju neugodnih misli: sport, plivanje, hodanje u prirodi, slušanje glazbe, ples, joga ili seks. Sve to može dovesti do osjećaja sklada. U tim momentima, osjećaj je dobar.

Tuširajte se
Vježbe meditacije pomažu. Evo jednostavne vježbe: kada ste pod tušem, pokušate razmišljati samo o vodi na tijelu.
Ili se, umjesto čitanja novina ili razgovara uz obrok, koncentrirajte na miris i okus hrane. Opustite se svaki dan 20 do 30 minuta dnevno.

Angažirajte se
Drugi glavni uzrok našeg ego ludila je osjećaj odvojenosti od ostatka svijeta. Taj osjećaj odvojenosti stvara osjećaj nepotpunosti, a jedan je od načina da ga prevladate uspostavljanje veza s drugima i prirodom. Pokušajte pomoći drugima. Istraživanja su pokazala da nas altruizam čini sretnijima. Kad smo dobri, čini nam se da smo povezani s nečim većim i taj osjećaj je samonagrađujući.