Lisabon smo obišli utabanim stazama iz turističkih vodiča: prelijepi, vjetroviti, bijelo isklesani Belem uz rijeku Tejo s nezaboravnim kolačićima koji se tope u ustima. Šetnja po Bair Altu, 'zapuštenom' dijelu grada s restoranima, kafićima, otkačenim trgovinama i posebnom atmosferom. Ovdje noću ulicama odjekuju zvuci fada i osjećate se kao da ste kročili u prošlost. Novi dio Lisabona: Parque das Naçőes je nešto posebno! Bijele siluete koje lebde uz rijeku Tejo – moderna varijanta Belema, ništa manje lijepa. Niz neobičnih građevina savršeno uklopljenih u pejzaž, prošaranih zanimljivim i raznolikim parkovima uz rijeku – nešto predivno!

Iznajmljujemo automobil i krećemo u Sintru. Zgodan gradić u kojem su ljetovali kraljevi, s klasičnom kraljevskom palačom i pomalo diznijevskom Palazo da Penna. No ovdje je najzanimljivija vegetacija i brdoviti krajolik koji je pod zaštitom UNESCO-a. Veliko okruglo kamenje, gusta šuma, sekvoje, neobične biljne vrste iz Južne Amerike. Strašna je gužva, nedostaje mjesta za parking, tako da brzo bježimo u potrazi za romantičnom pustolovinom u nekoj zabiti…

I to je upravo naš prvi rt u Portugalu: Cabo da Roca – najzapadnija točka kopnene Europe. Veliko plavo sunčano nebo obasjalo je predivno cvijeće, strme litice koje zapljuskuju ogromni valovi, pogled u beskonačni ocean... to je bilo i ostalo nešto najljepše što sam vidjela!

Predvečer stižemo u Obidos – predivan gradić, vjenčani poklon jednoj sretnoj kraljici. Bijele romantične kućice ukrašene sa svake strane prozora glinenim lončićem s cvijećem ili nekim drugim detaljem, puno zelenila, trgovinica, restorana, i sve to okruženo zidinama utvrda. Ovo mjesto se ne smije propustiti!

Sutradan krećemo u Alcobacu, cistercitski samostan Sv. Marije iz 12. st. Tu leže u predivnim sarkofazima nesretni ljubavnici kralj Pedro i Ines de Castro. Priča je portugalski 'Romeo i Julija'. Pokopani su jedno nasuprot drugome da bi se na sudnji dan našli licem u lice. Jako romantično. Atrij samostana krase brojne mandarine! Već tada su imali modernu kuhinju u kojoj se mogao peći vol i tekuću vodu! Sakralna muzika nas prati kroz sve prostorije samostana. 20 km dalje je drugi gotički samostan, St. Maria da Victória, podignut u spomen pobjede nad Kastiljancima 1386. godine. Kasna gotika, nije dovršen, ali je isto predivan: Batalha!

Nakon Fatime i Tomara stižemo u Porto i upadamo u prometni kaos! Inače smo izbjegavali autoceste i koristili dobre lokalne ceste. Susretali smo se s mnoštvom kružnih tokova, semaforima usred polja koji usporavaju promet i hrvali se sa smjelim domaćim vozačima.

Porto je pun malih slatkih ofucanih kućica razbacanih po brdima, u raznim pitoresknim bojama, grad koji zrači na poseban način i osvaja vas nekim čudnim šarmom. Poslije Obidosa, najljepši grad! Pogled koji se pruža na Porto s druge obale rijeke Duoro ostavlja vas bez daha! Tamo se nalazi Vila Nova de Gaia, grad spojen s Portom u kojem su podrumi svih proizvođača porta. Na obali mnoštvo romantičnih barki s bačvama vina – budućeg porta, pa predivan čelični most, a u pozadini sve one kućice i okus nezaboravnog porta koji je ispunio sva naša očekivanja!

U brojnim posjetima podrumima saznajemo da se porto dobiva dodavanjem brendija u mošt u kasnoj fazi vrenja. Vinogradi su uz rijeku Duoro, pa se taj mošt u bačvama spušta barkama niz rijeku. Na barkama stoji dugo kako bi boja, okus i miris ostali najbolje sačuvani zahvaljujući vlazi. Sutradan obilazimo Bragu, grad s najviše crkava, te krećemo u potragu za baroknom crkvom Bom Jesus u brdima. Tražili smo je dosta dugo, ali se isplatilo! Ona je srasla s brdovitom pozadinom, nešto savršeno! Slijedila je šetnja srednjovjekovnim Guimaresom, a zatim nastavak putovanja prema Coimbri, koja skriva jedno od najstarijih sveučilišta u Europi.

Još tri sata vožnje i evo nas u Castelo de Videu. Malo bijelo selo s utvrdom na vrh brda odakle puca fascinantan pogled na beskrajne brežuljke pune maslina i bijele kućice. Šećemo oko sela po zidinama. Zanimljivo je da na ovim zidinama, kao ni na jednim drugima, nema ograde. Cijene su malo paprenije zbog blizine Španjolske.

Sutradan ujutro posjećujemo susjedno selo Marvao! Ono je tik do Španjolske. Bijelo, autohtono, romantično selo, utvrđeno zidinama. Pogled nas i ovaj put ostavlja bez daha! Selo nije izloženo turistima te sami tumaramo po uskim brdovitim uličicama između simpatičnih kućica ukrašenih cvijećem i raznim maštovitim, starinskim detaljima. Marvao je mjesto koje bih svima preporučila! Evora nas se nije previše dojmila, pa idemo dalje.

Evo nas konačno na krajnjem jugu Portugala, u Albufeiri. To je tipično ljetovalište. Plaže su predivne, pješčane, s velikim oceanskim valovima i jakim vjetrom, a u njihovoj pozadini su visoke litice. Godilo je konačno se malo ugrijati na ugodnih 20 stupnjeva, besciljno hodati plažama i izležavati se.

Zadnji dan krećemo od sredine Sredozemlja, prema oceanu. Zaustavljamo se u mjestu Lagos te na rtu Sagres. Svi su rtovi fascinantni i posebni! Ovaj se nalazi između Sredozemlja i oceana. Zanimljivo je da ljudi na tim liticama visine oko 100 m pecaju unatoč gotovo olujnom vjetru! Predivan pogled vuče vas na rub litice, no zbog vjetra tamo jednostavno ne možete stajati, a ograde nema.

Obilazimo rt St. Vincente i zadnji, najljepši rt - Sardao. On se nalazi na zapadnoj obali Portugala. Na vrhovima litica unutar zaljeva smjestilo se nekoliko suncem obasjanih gnijezda roda. Vegetacija je specifična, posebnih boja, na kopnu romantični svjetionik...  neopisivo. Teško smo došli do ovog rta, jer nije usput, no još teža srca smo ga napustili i zaputili se prema aerodromu.

Obavezno obiđite Portugal, zemlju porta, fada, dobrih i ljubaznih domaćina, u kojoj ima ponešto za svakoga: dobra zabava, ukusna hrana, veliki i zanimljivi gradovi, mala i autohtona mjesta, predivne prirodne ljepote, bogata kulturna baština, u kojoj iz svakog ugla viri duh prošlosti iz doba velikih otkrića i velikog bogatstva!