Posljedica toga je da se osjećaju manje samouvjereno te preispituju svoje roditeljske sposobnosti i brinu se hoće li biti dobri roditelji i hoće li se moći povezati sa svojim bebama.

Ideja da su očevi biološki 'manje spremni' za roditeljstvo vjerojatno nije istinita, smatra antropologinja Jessica Grose sa Sveučilišta Oxford. Treba reći kako velik dio uloge roditeljstva za nikoga nije instinktivan: mnoge se majke također ispočetka muče s roditeljskim izazovima poput dojenja, tješenja beba, plakanja, spretne i brze promjene pelena…

I dok biološke promjene kroz koje očevi prolaze nisu predmetom tolikih istraživanja, znanstvenici tek sad počinju otkrivati ​​da i muškarci, baš kao i žene prolaze kroz hormonalne i moždane promjene koje najavljuju ovu ključnu tranziciju u životu roditelja.

Zapravio biti tata je biološki fenomen kao i biti mama, a evo što se sve događa u tijelu muškaraca:

Razina testosterona pada

Testosteron, stereotipno 'muški' hormon igra važnu ulogu u razvoju muškog fetusa i pubertetu. Testosteron je uvelike odgovoran za motiviranje muškaraca da pronađu partnere i, prema studijama, muškarci s višim razinama testosterona obično su privlačniji potencijalnim partnerima. Ali biti uspješan otac znači usredotočiti se na obitelj i oduprijeti se nagonu za traženjem drugog partnera. Dakle, stručnjaci vjeruju da su muškarci evoluirali da dio testosterona nestane, piše NY Times.

U petogodišnjoj studiji objavljenoj 2011., Lee Gettler, američki antropolog, pratio je grupu od 624 neženjena i bez djece muškarca na Filipinima u dobi od 21 do 26 godina. Dr. Gettler je otkrio da dok svi muškarci u studiji doživjeli normalne padove testosterona uzrokovane dobi, a 465 muškaraca koji su postali tate tijekom tog petogodišnjeg razdoblja doživjelo je značajniji pad - u prosjeku 34 posto (kada se mjeri noću) - od onih koji su ostali slobodni ili oženjeni.

Studija za studijom provedene u svijetu također su pronašle sličnosti, uz napomenu da se ovo smanjenje testosterona može dogoditi neposredno prije i neposredno nakon rođenja prvog djeteta. I dok nije jasno što je točno izazvalo ovaj pad, dr. Gettler je rekao da njegovi vlastiti preliminarni rezultati sugeriraju da što je pad dramatičniji, čini se da ima veći učinak na čovjekovo ponašanje. 'Otkrili smo da ako su mladi očevi imali niži testosteron dan nakon što je njihova beba rođena, nekoliko mjeseci kasnije obavljali su i više zadataka vezanih uz bebu', ističe on.

Neka istraživanja sugeriraju da što je niži testosteron kod muškarca, veća je vjerojatnost da će on osloboditi hormone oksitocina i dopamina u interakciji sa svojim djetetom. Briga o djetetu, stoga, ne proizvodi samo snažnu vezu, već i neurokemijsku nagradu, izazivajući osjećaj velike sreće, ispunjenosti i zadovoljstva.

I mozak se prilagođava novoj funkciji

Čini se da mozak također prolazi kroz strukturne promjene kako bi se osiguralo da očevi pokazuju ključne vještine roditeljstva. Pilyoung Kim, razvojna neuroznanstvenica na Sveučilištu Denver je 2014. stavila 16 mladih očeva u M.R.I. stroj: jednom između prva dva do četiri tjedna djetetova života, a zatim između 12. i 16. tjedna. Dr. Kim je otkrila promjene u mozgu koje su odraz onih koje su se ranije viđale kod novopečenih mama. Određena područja unutar dijelova mozga povezana s privrženošću, njegom, empatijom i sposobnošću tumačenja i odgovarajućeg reagiranja na bebino ponašanje imala su više sive i bijele tvari.

Dr. Kim smatra da ovo povećanje mozga odražava povećanje vještina povezanih s roditeljstvom - kao što je njegovanje i razumijevanje potreba vaše bebe - i neizbježno strmu krivulju učenja koju i nove mame i novi tate moraju savladati. Konkretno, budući da muškarci ne doživljavaju hormonalne skokove koji prate trudnoću i porod, 'učenje kako se emocionalno povezati s vlastitom dojenčadi može biti osobito važan dio postajanja ocem', sugerirala je dr. Kim. 'Anatomske promjene u mozgu mogu podržati očevo postupno iskustvo učenja tijekom mnogo mjeseci', dodaje.

No, dok i nove majke i novi očevi pokazuju aktivaciju u regijama mozga povezanu s empatijom i razumijevanjem emocionalnog stanja i namjera njihovog djeteta, studija neuroznanstvenika sa Sveučilišta Bar-Ilan u Izraelu iz 2012. sugerira da dijelovi mozga koji se aktiviraju su različiti za roditelje. Za mame, regije bliže jezgri mozga - koje im omogućuju brigu, njegu i otkrivanje rizika - bile su najaktivnije. Ali za tate, dijelovi koji su marljivo radili nalazili su se na vanjskoj površini mozga, gdje se nalaze više, svjesnije kognitivne funkcije, kao što su misao, orijentacija na cilj, planiranje i rješavanje problema.

Shir Atzil, psihologinja s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu u Izraelu i glavni autor studije, rekla je - zajedno s dr. Kim - da se čini da su se mozgovi očeva prilagodili na slične, ali različite načine kako bi osigurali da se mogu povezati s njima i brinuti se za svoje bebe, unatoč tome što ih nisu rodile. Što znači da su i majke i očevi pripremljeni da 'pokažu slične razine motivacije i usklađenosti s dojenčetom', rekla je dr. Atzil.

Osim toga, različita područja aktivacije mozga mogu odražavati razliku u ulozi i različite, ali jednako jake privrženosti majki i očeva. Poznat je klišej da djeca očekivano trče mami u zagrljaj kad su povrijeđena, dok je tata 'zabavni' roditelj. No, dokazi sugeriraju da majke i očevi dobivaju različite neurokemijske 'nagrade' nakon određenih roditeljskih ponašanja, izazivajući te razlike.

Ruth Feldman, socijalna neuroznanstvenica iz Izraela, objavila je studiju na 112 majki i očeva 2010. godine koja je otkrila da su se najviše razine oksitocina (i zbog toga dopamina) pojavile kod žena kada su njegovale svoju djecu. Nasuprot tome, vrhunac za muškarce dogodio se kada su sudjelovali u zabavnoj igri. Budući da se čini da mozak male djece oponaša iste razine oksitocina kao i njihovi roditelji – što znači da će dobiti sličnu 'eksploziju' oksitocina dobrog osjećaja kada se igraju s tatom i kada ih mama njeguje – veća je vjerojatnost da će se uključiti u to ponašanje uvijek iznova, posebno s tim roditeljem, što je ključno za njihov razvoj. Zabavna igra ne samo da učvršćuje veze između oca i djeteta, već ima i presudnu ulogu u djetetovom društvenom razvoju.

Naravno, u relativno novom polju biologije očinstva još uvijek treba odgovoriti na mnoga pitanja. Nakon 10 godina proučavanja, sada moramo preslikati naše nalaze na veće i raznolikije skupine, no činjenica je da je evolucija pripremila očeve za roditeljstvo na svoj način baš kao što je pripremila žene.