Godine 1953, kada je rođen Thomas Loren Friedman, novinar uglednog The New York Timesa i autor najnovije knjige 'Topla, ravna, prenapučena', planeta Zemlja je imala 2.681 milijun stanovnika. Manje no danas korisnika interneta! Zapanjen činjenicom da se od njegova rođenja do objave knjige 2009, broj ljudi na svijetu udvostručio, Friedman pita što će tek biti 2053, ako, uz nepušenje i jogurt doživi stotu, pa prenapučenu Zemlju podijeli sa 9,2 milijarde susjeda, koliko će nas tada biti prema procjenama Ujedinjenih naroda.

Kamo jurimo u tom pretrpanom vlaku, na pregrijanoj Zemlji? U zagađenom svijetu u kojem su nove tehnologije, tržište i povijesni događaji s kraja prošloga stoljeća ujednačili globalne ekonomske uvjete poslovanja i života? Na ta pitanja trostruki dobitnik Pulitzerove nagrade, ratni dopisnik i kolumnist za vanjsku politiku i pitanja okoliša uglednog njujorškog dnevnika, pokušava odgovoriti u ovom novom bestseleru, koji uskoro izlazi i u nas u izdanju Algoritma. 'Napisao sam ovu knjigu kao netko tko do 2001. godine nije razmišljao o svom ugljičnom otisku, a tko o tome sada mnogo razmišlja’, kaže Friedman u pogovoru.

Svojom prethodnom knjigom 'Svijet je ravna ploča' (Algoritam ju je u nas izdao prošloga proljeća), autor je pomogao milijunima čitatelja da globalizaciju vide na nov način, govoreći o političkim i ekonomskim uzrocima koji su doveli do poravnanja svijeta, o tehnologiji i povijesnim zbivanjima koji su Indiji, Kini i drugim zemljama s izrazito siromašnim stanovništvom preko noći omogućili da postanu dijelom globalnog lanca opskrbe za proizvodnju roba i usluga dovodeći do eksplozije srednje klase i blagostanja dviju najvećih svjetskih nacija. Je li ovaj globalizirani svijet, u kojem moramo trčati brže no prije da bismo uopće ostali na mjestu, postao premalen i prebrz za čovjeka, pitao je Friedman.

U knjizi 'Topla, ravna, prenapučena' autor pak govori o posljedicama tog novog blagostanja i tog grčevitog trčanja, uvjeravajući čitatelja u neophodnost Zelene revolucije. A želi li opstati kao svjetski lider i kao nacija, prema Friedmanovu mišljenju, njegova domovina, SAD, mora povesti tu revoluciju u svijetu u kojemu je era Hladnog rata zamijenjena erom energije i klime. Suludu trku u naoružanju zamijenili su problemi rastuće potražnje za energijom i robama, masovnog prelaska bogatstva u ruke petro-diktatora, pogubnih klimatskih promjena, ubrzanog gubitka bioraznolikosti i demografske eksplozije u siromašnim i nestabilnim zemljama. U onima koje su za to najmanje spremne, a najpodložnije nestabilnosti, migracijama i ekstremizmu.

Godine 2008, navodi Friedman, više od polovine stanovništva u svijetu već je živjelo u gradovima koji za to nisu spremni, ali katastrofa tek slijedi 2030, upozorava, kada će se prema nekim procjenama u gradovima nagurati pet milijardi stanovnika, što znači gubitak obradive poljoprivredne zemlje i šumskih površina, uništenje ribljeg fonda, nedostatak pitke vode, zagađenje zraka i vode... A što s energijom? U toj procjeni Friedman se oslanja na razmišljanje jednog od prvih ljudi Chevrona, Davida O’Reilly i govori o tzv. zlatnoj milijardi ljudi na zemlji s američkim standardom života i dvije milijarde čija se kvaliteta života rapidno poboljšava te žele živjeti kao građani razvijenih zemalja.

Dakako, i ostatak siromašnih žele živjeti bolje, pa kada se tome još pridodaju tri milijarde ljudi koji će biti rođeni do 2050, pitanje je kako udovoljiti tim potrebama na današnjoj razini koja može podmiriti tri milijarde, ali ne i tri milijarde siromašnih i sljedeće tri milijarde koje se tek trebaju roditi. Čak i kada bi se sadašnjim omjerom energetskih izvora i snaga mogla zadovoljiti trostruko veća potreba za energijom, za Zemlju bi to značilo ekološku smrt.

Jedini odgovor globalnom zatopljenju tako se nameće korištenje čiste energije i industrije sa zelenom tehnologijom, poručuje Friedman, pa ulazimo u razdoblje, kada 'I. T. zamjenjuje E. T.', tj. doba kada na listi prioriteta održiva energetska tehnologija (E. T.) mora zamijeniti informacijsku (I. T.). Tu ambicioznu američku nacionalnu (ali i globalnu) strategiju autor naziva 'Geo-Greenism' (geo-zelenizam), smatrajući je za opstanak SAD jednako prijelomnom kao stvaranje same nacije. Pod prstima naprosto gori, upozorava on, pa ako se Amerika, a s njome i svijet, ozbiljno i vrlo skoro ne pokrenu i ne anticipiraju sve štetne učinke podivljale borbe za energiju i nepredvidivih klimatskih promjena, kao rezultat tehnoloških, ekonomskih i demografskih procesa, godine 2050. nitko više neće moći spriječiti ni liječiti tragične posljedice.

Kao i u prvoj knjizi, Friedman u 'Toploj, ravnoj i prenapučenoj' novu eru rasvjetljuje i objašnjava kroz događaje koji su obilježili proteklu dekadu. Kataklizmički napad na Svjetski trgovački centar 9. studenoga 2001, opustošeni New Orleans nakon razarajućeg uragana Katrina i 'ravnanje' svijeta masovnom primjenom interneta s današnjih tri milijarde korisnika, dovele su, doduše, u svijest Amerikanaca probleme klime i energije, no zelena revolucija još nije počela, za čistu tehnologiju tek se treba izboriti, energetska tehnologija je prevratnička, ali traži žrtve, za koje još većina dobrostojećih nije spremna, dok Amerika tek čeka prvog zelenog predsjednika, zeleni New Deal i zelenu generaciju.

U svojoj knjizi 'Topla, ravna, prenapučena', koja sadrži sedamnaest poglavlja, Friedman nudi odgovore, ali ne i konačna rješenja te je smatra svojevrsnom 'knjigom u progresu', ostavljajući čitateljima da putem interneta dopišu osamnaesto poglavlje, koje će objaviti u sljedećem izdanju. Zemlja je možda prevruća, preravna i prenapučena, ali je jedina naša i njezina budućnost ovisi o svakome od nas, pa je svaki glas dragocjen, kaže on. Sada svi odgovaramo za sliku svijeta 2053.