Iva Stasiow bavi se individualnom psihoterapijom skoro 15 godina u privatnoj praksi, a više godina zaredom odabrana je za najboljeg doktora prema iskustvima pacijenata na portalu Najdoktor.com. Trenutno sudjeluje u RTL-ovom projektu 'Brak na prvu' u ulozi ekspertice koja spaja parove. U privatnom životu usredotočena je na kćer. Na posao se 'vozi biciklom, a osim što puno radi i uči, voli vježbati, ići u planine, kuhati te filozofirati, šaliti se i razmišljati uz kavu', stoji na stranicama Centra za psihoterapiju.

Sudjelovanje u emisiji 'Brak na prvu', izjavili ste, objeručke ste prihvatili kako biste upoznali ljude i njihovo ponašanje u drugačijim okolnostima te pomogli sudionicima u neizvjesnoj situaciji da prebrode određene prepreke i probleme. Što ste u toj emisiji naučili o sebi?

Za mene je ovo bio pravi izazov. Nije lako biti pred svjetlima kamere, biti izložen, a u isto vrijeme nositi odgovornost za kandidate i njihova emocionalna stanja i previranja te se također truditi da se zadovolji sama forma emisije. Shvatila sam da sam puno izdržljivija i strpljivija nego što sam mislila da jesam.

Zašto ljudi prate takvu vrstu showa? Što ih toliko privlači?

Ljudi su po svojoj prirodi voajeri - volimo zaviriti u tuđe dvorište jer se na taj način možemo poistovjećivati ili učiti o različitostima.

Shvaćaju li ljudi danas olako brak i obiteljske obaveze u odnosu na neka prošla vremena?

Život je u odnosu na ono prije 40-ak godina postao puno jednostavniji, imamo više prostora i mogućnosti izraziti svoju individualnost. Također, emancipacija žena i njihova financijska neovisnost promijenile su dinamiku partnerskih odnosa. Danas je puno lakše izaći iz braka i sve to daje privid da olako shvaćamo odnose, što nije točno.

Koliko je danas brak privlačna institucija ili je prevladan s obzirom na liberalizaciju društva u zapadnim zemljama?

Brak je zapravo pravna dimenzija odnosa. Moderno društvo omogućava da vrlo rano postanemo autonomni i samoodrživi i time se gubi interes za ulaskom u brak jer nam on više ne treba u smislu poboljšanja kvalitete života.

Sa šest godina doživjeli ste nesreću zbog koje ste puno vremena proveli u bolnicama te je tada Medicinski fakultet postao vaš prvi i jedini izbor. Kako je izbor pao baš na psihoterapiju?

Psihoterapija je našla mene. Nakon završetka fakulteta dosta sam se tražila i tražeći odgovore za svoj život otvorio mi se put psihoterapije. Psihoterapija je vrlo praktična disciplina i ako izbrusite svoju vještinu, možete postići potpunu promjenu i oporavak kod klijenata, što je divno!

Je li psihoterapija prihvaćena kod nas, jesu li ljudi dovoljno slobodni i otvoreni da se obrate psihologu/psihijatru u teškim situacijama ili se još uvijek srame potražiti pomoć?

Još uvijek je prisutna stigma, pogotovo kod muškaraca. Nažalost, kroz odgoj im se još uvijek plasira ideja da pravi muškarac svoje emocije ne smije pokazivati i da sve probleme treba rješavati sam. Raspodjela žena i muškaraca koji dolaze na terapiju je 70 naprema 30 posto u korist žena u mojoj praksi. U sjevernoj Europi to je 50 naprema 50. Što se tiče suradnje, nema podjele između muškaraca i žena. Najčešća dob ljudi koji traže pomoć je između 25 i 45 godina.

Što ubija ljubav u partnerskom odnosu? Što danas partnere čini sretnima, odnosno nesretnima?

Najčešći problem u partnerskim odnosu je loša komunikacija. To stalno ističem jer komunikacija je vještina koju nas, nažalost, ne uče kroz obrazovanje. Drugi problem je ideja da nas partner treba voljeti i prihvaćati bez obzira na sve, što dovodi do toga da se ljudi prestaju truditi jedan oko drugoga. Ljubav je izbor, što znači trajan trud i ulaganje u sebe i partnera. Ljubav ne pada s Marsa, mi je stvaramo. Iako je to individualno te postoje problemi koji se teže, odnosno lakše rješavaju. Ne postoji teži ili lakši problem, postoji samo veća ili manja suradnja koja se očituje manjom ili većom svjesnošću da je odgovornost za promjenu isključivo na nama i da ne postoji magični štapić koji će promijeniti naš život.

Kakvo je vaše mišljenje o life coachevima, kojih kao da ima sve više u ova krizna vremena, i koliko oni štete mogu nanijeti svojim znanstveno neutemeljenim pristupom?

Svaki pojedinac mora svjesno odlučiti kome će dati svoje povjerenje. Ne bih htjela generalizirati i reći da su life coachevi loši, naravno da ih ima i jako dobrih, onih koji su završili certificirane edukacije. Međutim svatko se može nazvati life coach jer taj naziv nije pravno reguliran.

Sedam godina zaredom birani ste za najdoktora. Što je najveća nagrada u vašem poslu?

Biti sudionik života mojih klijenata u određenom vremenskom periodu i svjedočiti njihovoj promjeni za mene je najveća nagrada. U ovih 14 godina kroz moja vrata prošlo je nekoliko tisuća ljudi, puno različitih individua čije su priče ostavile trag te me naučile velikoj zahvalnosti i većoj poniznosti u životu. To je neprocjenjivo bogatstvo!

Vaša druga ljubav je planinarenje. Koji je najviši planinski vrh što ste ga osvojili?

Planine i vježbanje su moja strast i tada se najviše družim s ljudima. Boravak na planini, pogotovo onim visokim, gdje su uvjeti nekad surovi, a krajolici spektakularni, jednostavno te prisili da sve nebitno ostaviš iza sebe i budeš samo u sadašnjem trenutku. Aconcagua u Južnoj Americi najviša je planina na kojoj sam bila, a najdraža mi je Grossglockner, najviši vrh Austrije koji je dosta zahtjevan za penjanje jer je strm i izložen. Najljepši dragulj kojem se stalno vraćam i nikada mi ne dosadi su Bijele i Samarske stijene u Hrvatskoj.