Dr. sc. Peter Naish s Open Universityja u Velikoj Britaniji kaže da oboljeli u mozgu obrađuju svjetlost slično kao ljudi pod utjecajem hipnoze. Oni, naime, ponekad vjeruju da su njihova sjećanja realnost te da je stvarni život samo san, što utječe i na način na koji koriste mozak za gledanje svjetla. Neki od traumatiziranih ljudi veliki dio vremena provode u svojevrsnom hipnotičkom stanju i proživljavaju ekstremne halucinacije.

Naish kaže da je jedna žena koja je preživjela teroristički napad u Londonu 2005. godine u svojim sjećanjima mislila da je još uvijek u jednom od vlakova te da će poginuti, a tijekom dužih razdoblja lucidnosti mislila je da pada u nesvijest. Ovo stanje zbunjenosti trajalo je nekoliko dana, dok su se traumatična sjećanja nastavila i duže od godine dana.

Naočale testirane na izbjeglicama u Sloveniji

Na temelju svojih zapažanja, dr. Naish i njegova kolegica dr. sc. Ksenija da Silva iz Kopra konstruirali su naočale koje se mogu koristiti za otkrivanje simptoma PTSP-a. Na obične sunčane naočale u vanjske uglove stakala postavili su žaruljice koje naizmjeničnim paljenjem otkrivaju funkcioniranje mozga.

Mozak je podijeljen u dvije polutke koje obavljaju različite funkcije, a Naish i Da Silva uspjeli su utvrditi koju stranu ispitanici koriste na temelju odgovora o redoslijedu paljenja svjetla. Zdravi ispitanici koriste obje polutke, međutim, kada su hipnotizirani, obično koriste desnu stranu kako bi odredili koje se svjetlo prvo upalilo. Isto vrijedi i kod oboljelih od PTSP-a.

Nakon traumatskog iskustva psiholozi mogu spriječiti PTSP, međutim, od njega će oboljeti tek oko 30 posto ljudi izloženih stresnom događaju.

'Kada netko doživi traumu, nije dobro glavom bez obzira liječiti svakoga jer nepotrebno liječenje može samo pogoršati stvari', objasnio je dr. Naish.

Dr. Ksenija da Silva testirala je 20 oboljelih od PTSP-a među izbjeglicama u Sloveniji i otkrila da njihovi mozgovi funkcioniraju kao da su stalno pod utjecajem hipnoze – uvijek su svjetlo vidjeli prvo desnom stranom mozga, iako nisu bili hipnotizirani.

Desna strana mozga bavi se uglavnom cjelovitim, odnosno globalnim informacijama, a ne detaljima. Dr. Naish smatra da se oboljeli od PTSP-a oslanjaju na tu stranu mozga kao da osjećaju da ne žele da ih se pod stresom gnjavi nevažnim sitnicama.

Dijagnostika i terapija

Znanstvenici se nadaju da će na temelju ovih uzoraka djelovanja mozga uspjeti odrediti skupine ljudi kojima je potrebna pomoć, ali i razviti tehnike liječenja.

Dr. Naish smatra da bi se naočale mogle koristiti za 'izvlačenje' ljudi koji previše koriste desnu stranu mozga, no ističe da postoje i druge metode kojima se može poticati uporaba druge polutke.

Istraživanje je predstavljeno na festivalu Britanske znanstvene organizacije na Sveučilištu Aston u Birminghamu.

U Hrvatskoj je mnogo oboljelih, no PTSP je izlječiv

Prof. dr. sc. Vera Folnegović-Šmalc, predstojnica Klinike za psihijatriju Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu, rekla je za tportal da u Hrvatskoj zbog ratnih trauma ima jako mnogo oboljelih od PTSP-a te je svaki napredak na tom području važan i treba ga pozdraviti.

'Literatura često spominje povezanost desne strane mozga s poremećajem te bi uređaj mogao biti koristan za otkrivanje i liječenje oboljelih. No, mi danas znamo da PTSP nije samo skup simptoma, već da ima i svoju organsku, odnosno biološku podlogu. Tu također treba biti oprezan kod određivanja simptoma jer neke bolesti sa sobom nose određenu negativnu stigmu, poput shizofrenije, dok druge nose rentu, poput PTSP-a. Ne mislim pritom samo na PTSP koji je posljedica ratnih trauma. I onaj koji je povezan s radnim mjestom može priskrbiti financijske naknade. Stoga postoji dosta simulanata, a PTSP se još uvijek može glumiti. Mi psihijatri borimo se s tim problemom. Ja svaki dan primam ljude koji tvrde da su oboljeli od PTSP-a, ne branitelje. Među braniteljima su simulacije rijetke. No zna se kolika trauma mora biti da bi izazvala PTSP. Mislim, također, da jedan dobar psihijatar prepoznaje znakove – tenzije, znakove na licu, znojenje i sl. - na temelju kojih već na prvom ili nakon nekoliko pregleda može utvrditi poremećaj.

Napredak na ovom području treba pozdraviti i zbog činjenice da je PTSP izlječiva bolest. Ja, primjerice, imam jako veliku kartoteku bivših bolesnika i mislim da se većina ljudi, više od 50 posto njih, izliječi ili nauči nositi sa svojim simptomima. Neki od njih šalju mi i razglednice koje potpisuju s 'Vaš bivši PTSP-ovac'', rekla je dr. Vera Folnegović-Šmalc.