Stalno ste umorni, loše spavate, teško se koncentrirate na radnom mjestu, sve vam zapravo ide na živce i samo razmišljate o tome kada ćete pobjeći kući, a jedino što vas drži da ne date otkaz činjenica je da morate platiti račune i nada da ćete možda ipak osvojiti zgoditak na lotu te da će vašim mukama konačno doći kraj. Prema podacima iz statistika, niste jedini koji se tako osjećaju. Zbog sve zahtjevnijih očekivanja poslodavca, izazovnijih radnih ciljeva i sve dužeg ostajanja na poslu mnogi Hrvati se povremeno osjećaju nemoćno, ne znajući se nositi s nakupljenom količinom stresa koji pak može biti toliko jak da psihički pucaju po šavovima, odnosno dolazi do takozvanog izgaranja. Sve o simptomima sindroma izgaranja na poslu i načinima samopomoći objasnila je za tportal psihijatrica Zrinka Ćavar
Naziv burnout osmislio je 1974. godine psiholog Herbert Freudenberger za fizički i psihološki odgovor pojedinca na izloženost intenzivnom i dugotrajnom stresu. Osobe koje proživljavaju izgaranje na radnom mjestu pokazuju promjene u emocionalnom ponašanju i nemogućnost kontroliranja emocija, nemogućnost samoumirivanja i visoku razinu stresa.
Stručno nazvan sindrom sagorijevanja na radnom mjestu učestao je i javlja se kod tri do sedam posto opće populacije, ali i kod pet posto studenata, što jasno govori o tome koliko je ozbiljna ova tema o kojoj se rijetko govori u medijima.
vezane vijesti
Iako je stres neizbježan dio života s kojim se povremeno svatko od nas susreće, psihijatrica i voditeljica Odjela za mentalno zdravlje djece i mladih Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (NZJZ) 'dr. Andrija Štampar', dr. Zrinka Ćavar, tvrdi kako se ne nosi svaka osoba jednako sa stresom.
'Osobe sa stabilnijim crtama ličnosti - ekstrovertnije, otvorenije, ugodnije i samosvjesnije osobe lakše se nose sa stresom, dok se one koje su po prirodi emocionalno nestabilnije teže nose sa stresnim situacijama. Uzorci javljanja sindroma sagorijevanja su međudjelovanje crta ličnosti, vještina nošenja sa stresom, međuljudski odnosi te uvjeti i zahtjevi radnog mjesta', objašnjava psihijatrica Zrinka Ćavar.
Dvije faze odgovora na stres - uzbuna i prilagodba ili iscrpljenje
Prilagodba je temelj za razvoj ličnosti i uključuje ovladavanje novim vještinama uz stjecanje otpornosti. Prilagodba na stres uključuje prepoznavanje i proradu emocija kako bismo uklopili okolinu u sebe. Međutim može uključivati potiskivanje emocija kako bismo se uklopili u okolinu, pri čemu stresovi ostaju u svijesti osobe kao neželjene i ponavljajuće misli te neugodni osjećaji, što dovodi do ponašajnog izbjegavanja uzroka stresa te konačno do iscrpljenja.
Osobe se nose sa stresom na različite načine. Zaštitni načini su preoblikovanje očekivanja, traženje informacija, planiranje, poduzimanje akcije, usmjeravanje na pozitivne aspekte situacije (kognitivni) te traženje podrške, otvoreno iskazivanje emocija, njegovanje dobrih odnosa, izbjegavanje impulzivnosti, učenje podnošenja poraza (emocionalni), dok su rizični načini samozavaravanje, negiranje i neangažiranje, kao i bijeg u maštu (izbjegavanje).
'Međuljudski odnosi u razvoju sindroma sagorijevanja imaju dvojaku ulogu te mogu predstavljati rizik u slučaju krute hijerarhije, rivaliteta, zastrašivanja ili loših komunikacijskih obrazaca, ali jednako tako mogu predstavljati zaštitu u smislu podrške radnih kolega, prijatelja ili obitelji', objašnjava Ćavar.
Uvjeti i zahtjevi radnog mjesta kao izvor stresa
Stres može uvjetovati neadekvatan prostor, primjerice skučeno radno mjesto, oprema, svjetlost, buka, visina, oružje, zarazni i toksični izvori, loše definiranje prioriteta te nesklad u osobnim očekivanjima i očekivanjima drugih, ali i radno vrijeme - smjene i prekovremeni rad.
'Kada se govori o stresnim zahtjevima radnog mjesta, misli se na prvenstveno samu strukturu radnih zadataka. Do stresa najčešće dolazi zbog loše organizacije rada uz preopterećenje i prevelike obveze, zbog straha od uspjeha ili neuspjeha s visokim očekivanjima i perfekcionizmom, nesklada osobnih očekivanja i sposobnosti, nedostatka kontrole zbog manjka informacija o onome što se očekuje i nemogućnosti predviđanja rezultata, sputavanja kreativnosti, vremenske stiske i manjka odmora uzurpiranjem slobodnog vremena (učestali e-mailovi i pozivi). U današnje vrijeme poseban izvor stresa predstavlja nesigurnost u pogledu poslovne budućnosti te ograničenje mogućnosti rasta i razvoja', tvrdi Ćavar.
Najstresnija zanimanja
Najstresnija zanimanja koja mogu dovesti do izgaranja na poslu su prosvjetni djelatnik, liječnik, medicinska sestra, psiholog, socijalni radnik, vatrogasac, vojnik, pilot, policajac, menadžer, broker, trgovac, glumac, televizijski i radijski voditelj, novinar, reporter i konobar.
Sindrom izgaranja razvija se u nekoliko faza
Da ste počeli izgarati na poslu, primijetit ćete po sljedećim fazama; prva je faza idealističkog entuzijazma ili medenog mjeseca, kada je osoba ushićena, optimistična, uz visoki radni elan jer očekuje uspjeh/priznanje/zaradu. Prati je zatim faza početnog nezadovoljstva i pesimizma, kada se javlja gubitak idealizma zbog raskoraka između uloženog i dobivenog te razočarenje zbog neispunjenih očekivanja, umaranje i frustriranost.
Slijedi faza povlačenja i izolacije uz kompenzacijski cinizam i otuđenje od radnih aktivnosti/ljudi, pretjeranost u pušenju/alkoholu/kavi, uz pad koncentracije i tjelesne poteškoće. Posljednja je faza apatije ili alarmna faza koju karakterizira depresija iscrpljenja uz osjećaj bespomoćnosti, neuspješnosti, nesposobnosti za promjenu, život se čini poprilično besmislenim uz osjećaj konstantnog očaja te uz pad otpornosti sa stalnim obolijevanjem.
Simptomi sindroma izgaranja
1. Psihološki
- preosjetljivost (zvuk, miris, toplina, svjetlo…), nesigurnost, nervoza i razdražljivost, netolerantnost uz svađe, pretjerivanje u pušenju/alkoholu/kavi
- otuđenje od radnih aktivnosti - kašnjenje i odgađanje poslova, neprihvaćanje novih radnih zadataka, produžavanje pauza, cinizam prema kolegama, izolacija od prijatelja i obitelji, ravnodušnost i emocionalno isključenje od posla
- smanjena učinkovitost - intelektualna iscrpljenost s teškoćama koncentracije, kreativnosti i učenja, odustajanje od prijašnjih ciljeva, negativizam, samopodcjenjivanje, bespomoćnost i beznađe, pesimizam, negativizam, osjećaj osobnog neuspjeha, doživljaj emocionalne iscrpljenosti uz učestale izostanke
2. Fizički
- pad energije, nesanica, dnevna pospanost, gubitak apetita, pad libida, glavobolja, infekcije, alergije, PMS, osipi, doživljaj tjelesne iscrpljenosti uz učestale izostanke zbog bolesti
Simptomi sindroma sagorijevanja ne smiju se zamijeniti drugim mentalnim (depresija, anksiozna stanja, sindrom kroničnog umora) i somatskim poremećajima (anemija, hipotireoza...)!
Sindrom izgaranja može se spriječiti
Sindrom izgaranja najčešće se javlja kod osoba koje zanemaruju vlastite potrebe te istovremeno imaju visoka očekivanja i nedovoljne resurse za suočavanje sa stresom. Prevencija razvoja sindroma sagorijevanja uključuje rad na sebi i uvježbavanje životnih vještina kao što su:
- strukturiranje vremena s planiranjem i organizacijom dana, postavljanjem i održavanjem granice radnog i slobodnog vremena, slaganjem prioriteta i uloga, rješavanjem problema i odlučivanjem, postavljanjem realnih ciljeva usklađenih sa sposobnostima
- usredotočenost (koncentrirajte se na rad) - tijekom rada je obavezno napraviti pet minuta pauze svakih 25 minuta rada
- nošenje sa stresom (povezanost osjećaja, misli i ponašanja) i prepoznavanje emocija te jačanje samokontrole
- samokritičnost (osobna tolerancija na stres) i odgovornost
- razvijanje i održavanje prijateljstava kao sustava socijalne podrške
- jačanje samopoštovanja, asertivnosti i empatije.
'Pronalazak ravnoteže između osobnih i radnih potreba je temelj za dobro mentalno zdravlje. Ne živimo da bismo radili, već obrnuto. Preporuka je spavati sedam do osam sati, osam do devet sati raditi, a sedam do osam sati zadovoljavati osobne potrebe. Zdrav stil života također uključuje planiranje redovite i raznolike prehrane, održavanje higijene spavanja i dovoljno sna, barem 30 minuta dnevno aerobnih rekreativnih aktivnosti poput šetnje, vožnje bicikla ili bavljenja nekim sportom, barem 10 sati tjedno relaksacije (glazba, čitanje, izleti, druženje, hobi, kino, koncerti, kazalište), prakticiranje tehnika opuštanja (joga, istezanje, masaža), suzdržavanje od kofeina, nikotina, alkohola i droga, doziranje online aktivnosti (2-3 sata dnevno) i vođenje aktivnog društvenog života (podrška prijatelja i kolega)', sugerira psihijatrica Zrinka Ćavar.
Samoocjenski upitnik za procjenu
Maslach Burnout Inventory Survey (MBI-S)
Emocionalna iscrpljenost
- Osjećam se emocionalno iscijeđen radom.
- Osjećam se iskorištenim na kraju radnog dana.
- Osjećam se umoran kada ujutro ustanem i trebam se suočiti s novim radnim danom.
- Sudjelovanje u radu je za mene napor.
- Osjećam se iscrpljenim od rada.
Cinizam
- Sve sam manje zainteresiran za rad.
- Sve sam manje oduševljen poslom.
- Ciničan sam oko koristi rada.
- Neodlučan sam oko značenja svoga rada.
Profesionalna učinkovitost
- Učinkovito rješavam probleme tijekom rada.
- Učinkovito doprinosim na poslu.
- Dobar sam radnik.
- Stimuliraju me postignuti ciljevi.
- Naučio sam interesantne činjenice tijekom rada.
- Na poslu se osjećam kao dio tima.
Utrecht work engagement scale (UWES)
Snaga
- Kada radim, osjećam se mentalno jak.
- Dugotrajno sam izdržljiv u radu.
- Kada radim, pucam od energije.
- Kada radim, osjećam se jak i snažan.
- Kada ustanem, rado odlazim na posao.
Posvećenost
- Smatram da je moj posao značajan i svrhovit.
- Moj posao me inspirira.
- Oduševljen sam poslom.
- Ponosan sam na svoj posao.
- Moj posao je izazov.
Usvajanje znanja
- Vrijeme leti kada radim.
- Kada učim, zaboravim na sve oko sebe.
- Osjećam se sretnim kada intenzivno radim.
- Rad me nosi dalje.
Tehnike samopomoći
Ukoliko u posljednje vrijeme imate značajne poteškoće zbog bolova u trbuhu, leđima, prsima, ekstremitetima, glavobolju, vrtoglavice, osjećate slabost, preskakanje i ubrzano lupanje srca, ostajete bez daha, imate zatvor ili proljev, mučnine, osjećate jak umor, nedostaje vam energije, imate problema s nesanicom, poremećene su vam navike hranjenja, potišteni ste, depresivni, nervozni, tjeskobni, izloženi ste stresu i pretjerano konzumirate alkohol, sve ovo ukazuje na to da je vaše mentalno zdravlje ugroženo i da je vrijeme da nešto poduzmete.
'Prepoznajte i promijenite stresore ili svoj pogled na situaciju, redefinirajte svoje ciljeve i očekivanja, preokrenite stresnu situaciju na humor, spoznajte osobne granice tolerancije na stres, smanjite intenzitet rada, postavite granice i ravnotežu između radnog i slobodnog vremena - manje radite, a više se odmarajte, argumentirajte svoje mišljenje i recite ne, isplanirajte dan, kada vas nešto tišti obratite se za pomoć prijateljima i obitelji, nekome s kime možete popričati o problemima, pronađite hobi koji vas opušta, pripazite da se dovoljno naspavate i odmorite, zdravo se hranite i redovito vježbajte', sugerira psihologinja, a ukoliko vam ove tehnike ne pomognu, obavezno se obratite za pomoć stručnoj osobi.
Psihijatrica Zrinka Ćavar objašnjava kako je važno da je osoba svjesna negativnih emocija koje osjeća. Ukoliko se emocije ignoriraju, to može dovesti do toga da se osoba osjeća još lošije. Također je važno da se nauče tehnike smirivanja. Ukoliko osjetite navalu stresa, dišite polako, promijenite prostoriju ili izađite na zrak, učinite nešto što vas relaksira ili porazgovarajte s dragim kolegom kako biste na trenutak razbistrili misli.
Što poslodavac može učiniti kako bi osigurao zdravu radnu okolinu
Ono što bi svaki poslodavac trebao usvojiti je spoznaja da dobri poslovni rezultati uvelike ovise o zdravim, radno sposobnim i sretnim djelatnicima. Poslodavac bi se trebao truditi održavati zdravo radno okruženje koje uključuje odgovorno upravljanje prostorom, vremenom, zaposlenicima i financijama uz postavljanje prioriteta, a prioriteti su dakako zadovoljni djelatnici i ispunjeni radni zadaci.
I radno vrijeme igra važnu ulogu
U nekim zemljama poput Njemačke pojedine tvrtke čak su zabranile kontaktiranje sa zaposlenikom izvan radnog vremena, no nažalost, mnoge tvrtke u Hrvatskoj, pa i u svijetu, nemaju namjeru usvojiti ovu praksu. U Hrvatskoj 40-satni radni tjedan se uporno nastoji produžiti prijedlozima zakona, dok u Skandinaviji nadležne vlasti nastoje uvesti šestosatni radni dan, svjesne toga da će zaposlenici zbog manje rada biti zadovoljniji i produktivniji.
'Svaki poslodavac trebao bi kao cilj imati poboljšanje poslovne komunikacije, što podrazumijeva izbjegavanje neadekvatne komunikacije, kontroliranje ljutnje i nenasilno rješavanje konfliktnih situacija. Također je važno da poslodavac potiče uravnoteženje osobnih i radnih potreba zaposlenika. S druge strane, zaposlenik bi trebao biti odmoran kako bi imao dovoljno energije i motivacije za rad, ne zanemarivati sebe i svoje potrebe, ali ni svoje radne dužnosti koje se očekuju od njega. Samo tada može doći do uzajamnog razumijevanja i zdrave radne okoline', zaključila je psihijatrica Zrinka Ćavar.
