Rano stupanje u spolni odnos, debljina, loš stil života, stres, samo su neki od problema koji brinu adolescente i 20-godišnjake, ali i njihove roditelje. Upravo zato potražili smo zdravstveni savjet stručnjakinje o čemu osobe u toj životnoj dobi moraju voditi računa
Docentica Medicinskog fakulteta sa specijalističkom ordinacijom obiteljske medicine u Domu zdravlja Samobor Marija Vrca Botica govori o čemu moraju voditi računa adolescenti i dvadesetogodišnjaci kada je riječ o zdravlju.
Naglašava kako populacija adolescenata ima jako dobro naslijeđene sistematske preglede koji počinju gotovo od rođenja, a nastavljaju se do završenog školovanja. Do kretanja u prvi razred postoje sistematski pregledi za otkrivanje urođenih anomalija, srca, spolnih organa, psihomotornog razvoja, razvoj govora. Kroz vrijeme je to potrebno pratiti, ali i raditi na prevenciji bolesti npr. debljine uz pomoć zdrave prehrane, aktivnosti i uklanjanja loših navika među koje ubrajamo i pošast kompjuterskih igara.
'Ovisnost o internetu veže se uz problem dugotrajnog sjedenja, nekretanja, debljine i osteomuskularne bolesti. Druga vrlo važna skupina problema nastaje u smetnjama komunikacije 'face to face' (komunikacija pogledom, mimikom lica, smijehom, plačem, verbalno sučeljavanje, debatiranje, osjet mirisa, vizualnog prizora, poticanja emocija). To stvara kasnije nesnalaženje i nesigurnost u kontaktu s vršnjacima, i u društvu', govori Vrca Botica i ističe kako se uslijed toga mogu javiti depresija i anksioznost.
Isto se najranije može uočiti kod djece kod odvajanja od majke već u vrtićkoj dobi, dok jako izraženo može biti i kod kretanja djece u prvi razred škole.
'Dijete se boji odvajanja od sigurnog roditeljskog krila. Ne boji se samo za sebe, već se pita i što će biti s roditeljima dok nisu svi na okupu.' Ipak, dobrim pristupom to se vrlo lako rješava.
Kada je o pubertetu riječ, ističe, važno je djecu upoznati s problemom droge, alkohola, pušenja, ali i ranog stupanja u spolni odnos. S njima o tome treba razgovarati jer opasnosti su jednake, bilo da je riječ o ranoj trudnoći ili pak o spolno prenosivim bolestima.
Ginekološki pregled nije nužan prije stupanja u spolni odnos, ali je nužno da oba spola budu dobro upućena u moguće posljedice ranog stupanja u odnose i mijenjanja partnera. Za edukativan razgovor prvenstveno je odgovorna obitelj, a spolni odgoj u školama također će ih uputiti u pravome smjeru. Djevojke ranije ulaze u spolne odnose, dok dječaci u odnose stupaju godinu, dvije kasnije. Riječ je o kasnim tinejdžerskim godinama (15-19 godina).
20-godišnjaci su već socijalno zreliji i znaju što je prihvatljivo, a što ne. Vrca Botica naglašava kako u razdoblju od 20. do 30. godine nisu potrebni određeni zdravstveni odnosno sistematski pregledi, već je prema medicinskoj dokumentaciji kod obiteljskog liječnika potrebno pratiti što se dosada nije riješilo po pitanju zdravlja, bilo da je riječ o 'nedaćama' iz adolescentskog razdoblja ili o problemima anomalija kralježnice, stopala, pretjeranoj debljini ili pak mršavosti, i na tome se treba inzistirati.
'Djevojke se već počinju pripremati za majčinstvo pa ih je potrebno što bolje zdravstveno pripremiti za to razdoblje. To je doba i profesionalne edukacije, pronalaženja posla, stresa, pa se preporučuje radije obaviti psihološki orijentacijski razgovor nego sistematske preglede jer u toj dobi nema značajne pojavnosti kroničnih bolesti, osim što naziremo nešto što je do sada već zabilježeno', zaključila je doktorica.
Psihološki razgovor nije naodmet upravo zbog savjetovanja ide li životni stil u krivom ili neželjenom smjeru. U toj se dobi, naime, može razviti alkoholizam, nesigurnost, PTSP od neuspjeha na fakultetu ili nepronalaska posla.