Novo istraživanje pokazalo da je da za zdrav i dug život nije važno samo koliko se krećemo, nego i koliko sjedimo. Naime, prema studiji objavljenoj u časopisu American Journal of Epidemiology vrijeme sjedenja treba smanjiti neovisno o tome koliko vježbamo
Dosadašnja istraživanja uglavnom su se bavila vezom između sjedenja i zdravstvenih problema poput pretilosti, dijabetesa tipa 2, bolesti krvožilnog sustava itd, međutim, rijetka su ispitivala relaciju između vremena provedenog u stolici i razina smrtnosti.
Tim na čelu s dr. Alpom Patelom iz Epidemiology Research Program analizirao je stoga 123.216 ljudi koji nisu imali problema sa srcem, karcinomima, moždanim udarima ili bolestima pluća, a koji su sudjelovali u studiji prevencije raka 1992. Stručnjaci su istražili vrijeme koje su ti ljudi od 1993. do 2006. proveli na stolcu, ali i u tjelesnim aktivnostima te ispitali povezanost ovih dvaju čimbenika s razinama smrtnosti. Otkrili su da je vrijeme provedeno u sjedenju bilo proporcionalno razinama smrtnosti osobito kod žena. Naime, kod žena koje su sjedile više od šest sati dnevno vjerojatnost da će umrijeti u spomenutom razdoblju od 1993. do 2006. bila je za 37 posto viša nego kod žena koje su sjedile manje od tri sata dnevno. Kod muškaraca taj je rizik bio značajno manji - 18 posto.
Zanimljivo je to da je smrtnost ostala gotovo ista čak i kod ljudi koji su kvalitetnije jeli i prakticirali tjelovježbu. Ova negativna sprega osobito je bila jako izražena u zdravlju krvožilnog sustava.
Kombinacija neaktivnosti i sjedenja pokazala se naročito ubojitom. Naime, kod žena koje su puno sjedile i bile neaktivne smrtnost je bila čak 94 posto veća, a kod muškaraca sa sličnim navikama 48 posto veća nego kod ljudi koji su bili i vrlo aktivni i malo sjedili.
'Nekoliko čimbenika može objasniti ovu spregu', rekao je dr. Patel. 'Dugo vrijeme provedeno u sjedenju, neovisno o tjelesnim aktivnostima, ima važne metaboličke posljedice i može utjecati na razine triglicerida, kolesterola, glukoze u plazmi, krvnog tlaka i leptina koji su biomarkeri pretilosti te kardiovaskularnih i kroničnih bolesti.'
Autori istraživanja zaključuju da bi zdravstvene institucije trebale ljudima preporučivati ne samo tjelesnu aktivnost, već i smanjivanje vremena provedenog u sjedenju. Ako ništa drugo, ljudi bi trebali sjedenje prekidati kratkim šetnjama kad god je to moguće.
