Mnogi ljudi ne mogu zamisliti jutro bez omiljenog im napitka, a i tijekom dana opuste se uz šalicu kave.

B. Božić kaže da je privlačnost kave i u samom ritualu ispijanja tog mirisnog napitka.
'Ako postoji privlačnost kave kao napitka, a osobno mislim da da, onda je to baš zbog rituala njenog ispijanja. To su momenti u kojima se individue okreću sebi, možda i radi pretresanja vlastitih misli, hedonizma, opuštanja ili su u trenucima nadahnuća stvaranja nečeg višeg i boljeg. Za one koji bez društva ne mogu, kava je idealan poziv na druženje u kojem se međusobno dijele sve tajne, bez obzira bile one ugodne ili ne', smatra Branko Božić

Objašnjava kako su primjetni i određeni trendovi u svijetu kao i kod nas kad je u pitanju kava.
'Što se tiče trendova, kako u svijetu tako i kod nas, sama kava, preciznije espresso, gubi korak u ispijanju u odnosu na instant napitke, koje preferiraju mlađe populacije. Prvenstveno su to instant cappuccina, najčešće aromatizirana nekim okusima kao vanilija, čokolada, lješnjak i sl., pa i cappuccina u limenkama, omiljenoj ambalaži mladih. Ugostitelji koji drže do imidža svojih lokala, sve češće upošljavaju bariste koji svojim umijećem daju espressu 'ono nešto', kako u samom spravljanju, tako i u vizualnom izgledu kroz umjetnost spravljanja kave znanu kao late art. Kad su u pitanju napici po svojoj svojoj traženosti, bar kad su u pitanju cafe barovi, čisti kratki espresso bilježi nešto manje pobornika, dok se cappuccino, macchiato i bijela kava više prodaju, a trend su svakako napici corto, latte, mocha, viennese, mochaccino, kao i kokteli na bazi espressa', kaže.

Upitali smo ga i kako se priprema dobra kava. 'Tajna pripreme dobre kave i nije više tajna. Ako se zadovolje svi čimbenici u spravljanju kave, a to su tehnika (kvalitetan i podešen aparat po propisanim parametrima, kao i kvalitetan mlin, po mogućnosti na poziv ('on demand'), koji iako ima nekih manjkavosti (varira količina izbačene kave kao zadanog normativa, a i nisu idealni za velike promete jer malo duže melju), ostaje neosporno da daje uvijek svježe mljevenu kavu, što je možda i najvažnija stavka, barem u ovom tehničkom dijelu. Za kompletiranje priče ostaje nam još sama kava, koja bi trebala biti 100 % mješavina raznih arabica (ne nužno) i koje se nažalost uvozi u Hrvatsku za sada premalo, kao i školovani djelatnik, barist, u čijim će se rukama sve nabrojano spojiti u ono za čime žude pravi ljubitelji kave, vrhunski espresso.'

I kod nas je sve prisutniji sistem 'kave za van'. Zapitali smo B. Božića može li to ikada ugroziti tradicionalni način ispijanja kave u kafićima.
'Sistem coffee to go, po mome skromnom mišljenju, neće za sada ugroziti ispijanje kave po kafićima, ali je evidentno da uzima svoj danak. Tempo života je postao takav da zaposlenom čovjeku ostavlja sve manje vremena za pauze u kojima bi mogao provesti vrijeme koje bi želio da popije espresso 'u miru', tako da je prisiljen kavu ponijeti sa sobom, pa što u vožnji, što u hodu, konzumirati. Postoje razlike među konzumentima kave. Mlađa populacija više je orijentirana instant napicima, srednjoj generaciji više pripada uživanje u espressu i pripravcima na bazi espressa, kao što su macchiato ili cappuccino, dok se starija populacija drži kave u varijanti 'home made' ili tzv. turskoj kavi, a tu imamo široku ponudu načina pripreme, ovisno od podneblja iz koje recept dolazi, pa se tako i nazivaju, kava, kafa, ukuhana kava i kahva.

I za kraj, zanimalo nas je koja je kava najskuplja na svijetu.
'Najskuplja kava na svijetu je Kopi Luwak. Kava koja se dobiva fermentacijom zrna kave iz probavnog trakta azijskog cibeta, životinje slične mački. Nakon što mačka pojede plod, njegov mesnati dio se probavi, a koštica se s izmetom izbaci. Unutarnji dio zrnaca kave se ne probavlja u potpunosti, a pretpostavlja se da enzimi u želucu ovih životinja daju okus kavi. Posebno obučeni tragači pretražuju područja na kojima obitavaju ove mačke i nastoje što prije pronaći njihov izmet, jer isti ne bi smio predugo odležati, čime propada kvaliteta same kave. Stanište ovih životinja je Sumatra, Java i Sulawesi u Indonežanskom arhipelagu na Filipinima. Godišnja 'berba' ove kave varira od cca. 500 kg do 800 kg, (ovisno o populaciji i zdravlju ovih mačaka, kao i spretnosti tragača), pa se po tome i određuje cijena koja može doseći i 1000 američkih dolara za kilogram. U Zagrebu ima par lokala koji je drže u ponudi i istu možete popiti za oko 100 kn, što i nije neka cijena ako se zna da u inozemstvu za isti taj espresso morate izdvojiti i više od 500 kn. Ovu vrstu kave samo baristi s dugogodišnjim iskustvom znaju pripremiti, a da ona ne izgubi na svojoj prepoznatljivosti', otkrio nam je B. Božić.