Od ideje do realizacije i na kraju zadovoljnih klijenata. Ono što volim u svom poslu je svakako činjenica što nikada ne znam što ću taj dan raditi. Jasno, tu postoji operativa, ali 80 posto vremena na početku dana mogu samo pretpostavljati što mi taj dan donosi. I to je za mene jedna velika pobjeda nad klasičnim dosadnim uredskim poslom kojeg sam se bojala za vrijeme studentskih dana.

Iako sam se opredijelila za poduzetništvo, na početku diplomskog studija završila sam u korporativnim vodama što me jako veseli jer to je samo jedan primjer kako u životu ne možemo apsolutno ništa planirati. Možemo imati cilj, ali put je krivudav i prepun izazova što me iz dana u dan pokreće. Iako meni nije bilo suđeno da se ostvarim kao poduzetnica, to me nije spriječilo da popričam s mladim i talentiranim ljudima koji nam svima mogu služiti kao inspiracija.

Lik koji će vas zasigurno nadahnuti

Najprije sam na kavu posjela Alberta Gajšaka, 23-godišnjeg Karlovčanina čija me priča osobno jednako inspirira koliko me i intrigira. Albert je, naime, unatoč svojim nježnim godinama već pola desetljeća poduzetnik, a trenutno u svojoj firmi CircuitMess obnaša poziciju direktora.

„Naziv dolazi od dvije riječi“, priča mi. „Circuit, što znači elektroničko sklopovlje i Mess, zato što je firma u neredu (smijeh). Proizvodimo edukacijske elektroničke igračke, high-tech legiće koji dođu u dijelovima, a djeca ih potom sastavljaju usput učeći o elektronici i programiranju kao i drugim kompleksnim temama, tipa umjetne inteligencije“, nastavlja ovaj zaljubljenik u tehnologiju.

A sve je, kako kaže, krenulo kad je imao 12 godina. „Prije toga sam se bavio slaganjem legića i oduvijek sam volio kreativne igračke, za što je uvelike zaslužan moj otac koji je mene i mlađeg brata poticao da se bavimo nečim vezanim uz tehnologiju.“ Njegov je tata inače inženjer strojarstva od kojeg su dečki od malih nogu učili raditi s rukama. „Kad smo bili djeca, znao nam je čak dati i neke pomalo opasnije stvari“, pomalo će oprezno moj sugovornik. „Kupio bi dasku i čavle pa bi ih mi zabijali – naravno, uz njegov nadzor, mijenjali žarulje, gumice na pipama i slično“, nastavlja kroz smijeh.

Albert nakon toga kreće na radionice robotike i elektronike gdje se relativno brzo isprofilirao kao jedan od najperspektivnijih klinaca u tom području u zemlji. „Kroz radionice i natjecanja sam shvatio da mi je elektronika fora i da svojim rukama mogu nešto napraviti pa kad se spoji, onda to funkcionira, što me zapravo jako inspiriralo i razveselilo“, prisjeća se. „Kod nas doma se pokvareni uređaji nisu nikad bacali - uvijek bi se prvo rastavili i onda smo gledali što je unutra. Ljudi misle - dijete si i neće ostaviti neki utjecaj, ali na mene je to itekako utjecalo i probudilo znatiželju da vidim što se nalazi unutra“, oduševljeno će.

Prevrtimo li sad nekoliko godina unaprijed, Albert danas vodi uspješnu kompaniju u kojoj zapošljava nekoliko ljudi radeći posao u kojem beskrajno uživa – bez obzira na to što, kako kaže, još uvijek radi i petke i svetke. Neka, odmahuje rukom, lako je kad radiš ono u čemu najviše uživaš. A koliko je ovaj inovator doista poseban, možda najviše govori činjenica što se svojim poslom bavi prvenstveno zbog toga što dosta želi promijeniti svijet, ostaviti ga malo boljim. „Iako ću sad zvučat kao neka starija osoba, smatram da svi imamo ograničeno vrijeme na ovom planetu i želim da ono što ja radim utječe na svijet i pretvara ga u bolje pa zato svojim uređajima nastojim usrećiti druge i pokazati im da je tehnologija stvarno fora“, ozbiljno će ovaj mladi poduzetnik čija će firma ove godine prvi put probiti granicu od milijun eura godišnjih prihoda. Prilično impresivno, zar ne?

No, bez obzira na to što se radi o čovjeku s izvanrednim uspjesima, Albert je i dalje jedan od nas. „Premda možda zvuči kao da pričam isključivo o poslu, to baš i nije tako“, smije se. „Barem ne čitavo vrijeme“, nastavlja, „Imam curu Tenu, malog psa imenom Archie, a u slobodno vrijeme volim otići i u teretanu i igrat igrice, makar ovo zadnje sve manje, jer sam stalno za računalom pa mi se ne da opet zuriti u monitor u slobodno vrijeme. Volim putovati.

Uglavnom, volim sve što vole mladi, a prva stvar koju ujutro napravim jest upalim mobitel i pogledam sve silne poruke i znam da to svi radimo. Premda, moram priznati, ujutro kavu preskačem. Kako volim isključivu kvalitetnu tursku kavu, nekako mi se čini previše posla dok ja spremim i nakon toga opet pospremim nered jer ja za to stvarno nemam nikad vremena, meni treba neko brže rješenje. Ali daleko od toga da mi za kvalitetan dan ne treba dobra kava, štoviše – prijeko mi je potrebna. No, za razliku od većine ljudi ja u kavi uživam kao u poslijepodnevnom ritualu za opuštanje. I to isključivo u Franck Cremi, koja se može pripremati brzim prelijevanjem vodom i koja mi u pravom trenutku daje pravu količinu energije da se vratim svojim poslovnim obavezama“, otkriva mi ovaj inspirativni Karlovčanin.

Kad ti se svijet okrene za 180 stupnjeva

Rutine, bez obzira na to koliko različite bile, dijele jednu zajedničku karakteristiku, složit ćete se – postoje kako bismo u njima uživali. Moja jutarnja rutina se, primjerice, okrenula za 180 stupnjeva s prvim znakovima sve veće odgovornosti na poslu i zadataka koji nestrpljivo čekaju kvačicu umjesto zastavice. Kavu sam pila samo u kafiću, i to ponekad – tako da mi je donedavno Albertov stav oko jutarnje kave bio itekako dobro poznat.

Međutim, s radnim zadacima koji su preseljeni iz klasičnog ureda u kućni, došle su i nove navike. To ponajviše vidim u ispijanju kave. I to turske. Zašto baš ta? Vraća me u prošlost i klasično jutro mojih roditelja u obiteljskome domu uz slušanje glazbe u pozadini. Jednom prilikom kad sam se vraćala u metropolu iz rodnog kraja, mama je klasično ubacivala u već prenatrpanu torbu razne delicije u kojima ću uživati pri povratku u Zagreb. Nakon što sam raspakirala tu istu torbu vidjela sam i ciglicu Franck Crema kave. Pogledala sam i pomislila u sebi 'ovo će dobro doći kada gosti dođu u posjetu'. Nekoliko dana nakon probudila sam se dobro raspoložena i spremala se upaliti službeni laptop kako bi krenula čitati mailove i u tom trenutku pomislila sam kako bi mogla sada popiti jednu šalicu kave, jer mi je to u tom trenutku odgovaralo. Od tada svako jutro uživam u svojoj šalici turske Franck Creme na moj poseban način – s dodatkom sirupa od agave i biljnim napitkom od zobi – savršeno!

Žena koja ruši stereotipe

Oprostite na digresiji, morala sam ju podijeliti s vama kad je već Albert krenuo. No, dosta o meni. Ionako je vrijeme da pojurim već na svoju iduću kavu. Dopustite mi da vam predstavim Josipu Majić, još jednu hiper zaposlenu genijalku koja me nevjerojatno inspirirala. Josipa je, naime, suosnivačica startupa Revuto.com - aplikacije za aktivno upravljanje troškovima pretplate. „Pomažemo vam kontrolirati sezonalnost pretplata, ako ovaj mjesec ideš na put i znaš da nećeš toliko koristiti Netflix - naša aplikacija ti pomaže da to napraviš u svega nekoliko klikova“, objašnjava mi Josipa. „I tako svaki mjesec - za sve pretplate biraš hoćeš li kliknuti Block, Snooze ili Approve - bez rizika da će se ijedan servis naplatiti bez tvog odobrenja. A naša ti aplikacija usto omogućuje i da pretplate plaćaš u kriptovalutama, kao i mnoge druge pogodnosti za brže, jednostavnije i na kraju jeftinije uživanje u digitalnim pretplatama“, nastavlja.

„Najvažnija lekcija koju sam naučila je da nikada nisi onoliko dobar koliko se čini kad te svi hvale, ali također nikada nisi onoliko loš koliko se čini kada te svi kritiziraju“, ponovno će Josipa. „Uspjeh i njegova definicija su vrlo individualni. Što imam više iskustva vjerujem da su često i naizgled “mali” ljudi među nama oni najhrabriji i najuspješniji. Ali, raditi uz pametne i sjajne ljude poput mojih suosnivača Vedrana Vukmana i Marka Rukonića kao i cijeli naš tim je veliki uspjeh koji me svaki dan iznova razveseli. Sva postignuća koja imamo su šlag na tortu“, priča mi prije nego li ju upitam koji bi si savjet dala prije nego što se upustila u svoju avanturu života. „Da napravim baš sve kako i planiram, samo uz malo manje emocija i živciranja. Samo opušteno i sve će biti u najboljem mogućem redu, možeš ti to“, iskreno će.

Pitam ju kako se opušta od posla, svaki je savjet dobrodošao. „Kratka šetnja na svježem zraku me totalno preporodi, očisti misli i da mi potpuno novu i konstruktivniju perspektivu“, otkriva mi moja perspektivna sugovornica koja je bez obzira na silni poslovni uspjeh koji je dosad ostvarila, baš poput Alberta, ipak ostala s obje noge čvrsto na zemlji. „Na kraju dana sam zaručnica, sestra, kćer i prijateljica koja uživa u kavi na suncu, šetnji, putovanjima i kazalištu“, smije se. „Nakon radnog dana se volim počastiti druženjem uz dobru večeru, predstavu ili šetnju, a u idealnom vikendu kombinacijom svega navedenog“, priča mi.

Osim toga, Josipa, baš poput većine nas, uživa u svojim jutarnjim rutinama. „Idealno jutro čine radio, kava i sunce! Džezva je najbolja, ali kada nemam taj luksuz uvijek uz sebe imam Franck Cremu koja i bez džezve ima okus i “boost” koji obožavam ujutro i nakon toga sam spremna na sve što dan nosi“, otkriva mi tajnu svog uspjeha.

I kad smo već kod jutarnjih rituala, ja sam, za razliku od Josipe, tek nedavno otkrila koliko je dan s okusom Franck Creme kvalitetniji od dana koji započinje drugačije pa zato svako jutro prije posla popijem šalicu svoje omiljene kave. Štoviše nekada se dignem i ranije kako bih svoj dan stigla započeti uživanjem u šalici svoje omiljene kave, naročito ako taj dan moram u ured. Ako ćemo sasvim iskreno, dižem se ranije jer više uživam kod kuće popiti kavu, nego na poslu. Za mene je to neki privatni trenutak u kojem volim uživati sama – ali svakome njegovo. Bez obzira na to koliko različiti bili, šalica dobre kave nas na kraju sve može povezati. Kao što je mene, uostalom, danas povezala s mojim intrigantnim sugovornicima koji unatoč silnim razlikama svijet mijenjaju nabolje – baš poput Franck Creme.