Tek će nam putovanje automobilom omogućiti da vidimo granični prijelaz kao sliku zemlje u koju stižemo. Nekada su nam visoki zidovi i bodljikava žica oko graničnih prijelaza govorili kako smo na ulazu u neku istočnoeuropsku zemlju. Sklepana drvena baraka i improvizirana rampa bit će nam i danas znak graničnog prijelaza između dviju afričkih zemalja.

Granica između SAD-a i Meksika jedinstvena je jer u sebi sadrži elemente porušenih graničnih prijelaza istočnoeuropskih zemlja te lijenosti afričkih uspavanih graničnih prijelaza gdje se sve može dogovoriti. Kako nisam imao meksičku vizu, odlučio sam ući u Meksiko pješice - na prijelazu na krajnjem jugu Kalifornije gdje je s druge, meksičke strane granice, grad Tijuana (Tihuana). Tijuana, najveći grad s milijun i pol stanovnika u meksičkoj državi Baja California (Baha Kalifornija) ima granični prijelaz smješten u samo tkivo grada. Riječ je o jednom od najprometnijih graničnih prijelaza gdje u normalnoj situaciji oko 300.000 ljudi dnevno pređe s jedne na drugu stranu. Tu brojku čine američki turisti koji idu na prekrasne pješčane plaže Baja Californije, dobro stojeći Meksikanci koji idu u Los Angeles, San Francisco i druge kalifornijske gradove. No najveći broj čine Meksikanci koji rade u San Diegu ili na velikim kalifornijskim farmama. Većina tih Meksikanca granicu prelazi pješice.

Proteklih mjeseci stanje u Meksiku, posebno u Tijuani i u turističkim gradovima na obalama Baje Californije postalo je složeno zbog obračuna policije i meksičkih narkokartela. Sukobi u kojima je bilo pucnjave po ulicama i poginulih ne samo među sukobljenim stranama, već i slučajnih prolaznika, doveli su do toga da je odlazak američkih turista na meksičke plaže gotovo potpuno prestao. Sukobi su bili toliko žestoki da je meksička vlada izvela i vojsku na ulice Tijuane. Televizijske snimke vojnih patrola dovele su toga da je zla turistička sudbina Tijuane, kad je riječ o prvoj polovini ove godine, zapečaćena. Da je tako, vidljivo je na samom graničnom prijelazu gdje su cestovne trake za ulazak u Meksiko, koje su ranije bile ispunjene kolonama automobila s američkim turistima, sada prilično prazne. No rijeka pješaka koju čine Meksikanci koji rade u Kaliforniji i dalje teče bez prestanka. Pridružio sam se dakle Meksikancima koji rade u San Diegu.

Zvuči pomalo bizarno, ali je tako - u Meksiko sam krenuo tramvajem iz centra San Diega oko devet navečer. Kako se tramvaj približavao južnom rubu grada, tako je u njemu bilo sve više latinoameričkih lica, onih koji su od umora zaspali u sjedalima, a kad su stigli do zadnje stanice, nedaleko od same granice, engleski se više nije čuo. Posljednja tramvajska stanica na južnom rubu San Diega već odaje kako se s druge strane nalazi jedna drukčija kultura. Nedaleko od stanice mjesto je gdje stižu autobusi iz Los Angelesa, San Francisca i drugih gradova i iskrcavaju putnike. Američki autobusi ne idu u Meksiko i obrnuto pa putnici moraju pješice preko granice. Prizori sliče onima kod nas kad stižu autobusi iz Njemačke s putnicima natrpanima stvarima za kućanstvo, poklonima.

Tako i Meksikanci trpaju u ruke i na sebe torbe i pakete i teturaju prema granici. Krenuo sam bez vize spreman da se u najgorem slučaju vratim natrag, a u boljoj varijanti bio sam spreman platiti i zatražiti vizu na samoj granici. Cestovni prijelaz za automobile izuzetno je velik, a iznad njega nalazi se dugačak betonski, natkriveni most namijenjen pješacima. Kolona umornih Meksikanca penjala se visokim stepenicama do mosta. Negdje na sredini mosta nalazi se i prostor za pušenje, most je na teritoriju SAD-a, pa pušenje na primjer na tramvajskoj stanici nije dozvoljeno, i pušiti na mostu može se samo na jednom mjestu. Na sredini mosta sam stao i zapalio. Dolje je s američke strane vidjelo se mnoštvo, uglavnom američke granične patrole. Nakon što bi automobili koji ulaze u SAD prošli američku pasošku i carinsku kontrolu, bio je prostor gdje su nasumično zaustavljali vozila za detaljne preglede. Uz policajce pripadnike 'border patrola' bili su i psi. Preko ovoga graničnog prijelaza nekada su, a možda još uvijek, prolazile velike količine narkotika. Nastavio sam dalje hodati.

Na kraju mosta započelo je spuštanje zavojitim stepenicama. Pratio sam kolonu. Iako je bio kraj veljače večer je bila ugodno topla i odjeven u jednostavnu mornarsku majicu nisam se isticao u gomili. Ušli smo u prostor ograđen s tri strane visokim zidovima koji je vodio do jednog malog platoa koji je bio pregrađen zidom od čeličnih šipki. Unutar toga zida nalazila su se željezna okretna vrata. Prošavši kroz njih, ušao sam u Meksiko. O tome je svjedočila i tabla s natpisom 'MEXICO'. Nakon tih vrata preda mnom je bio u prostor koji sliči na peron na nekom kolodvoru s time što je s jedne strane zid, a s druge strane, umjesto pruge, niz ureda među kojima i onaj s kontrolom putovnica.

Negdje na polovici tog prostora nalazio se stol uz koji je na stolici sjedio vojnik s puškom s priličnom pospanim licem. U jednom trenutku pomislio sam kako bi bilo zgodno imati meksički pečat u pasošu, ali sam, sjetivši se da nemam vizu, brzo odustao od te ideje; tko zna, možda bih naletio na nekog germanski pedantnog policajca. Nakon stotinjak metara hodanja u društvu umornih Meksikanca stigao sam do kraja tog ograđenog prostora gdje se nalaze još jedna metalna okretna vrata. Kad sam prošao kroz njih, izašao sam ravno na jednu od bučnih ulica Tijuane. Meksičke granične kontrole očito su prilično fakultativne i ovise o raspoloženju ljudi koji su taj dan u službi ili što je češći slučaj o televizijskom programu. Ovakav način ulaska u Meksiko prilično je jednostavan, nema gnjavaža s odlaskom u meksičku ambasadu po vizu, a novac koji bi se potrošio na vizu može se i pametnije iskoristiti.

Tijuana - šoping-meka

Tijuna kao grad najbliži velikim gradovima u Kaliforniji prava je šoping-meka. U centru grada na svakom koraku nalaze se brojne apoteke. Lijekovi su u Meksiku značajno jeftiniji i jedan su od važnih razloga putovanja u Tijuanu. Ono što su na primjer dizajnerske trgovine u Parizu prepune japanskih turista, to su u Tijuani na glavnoj ulici Avenida Revolucion ljekarne koje opsjedaju američki turisti s receptima u ruci. No trenutačno su i one prazne. Jednako je i s brojnim restoranima i klubovima koji bez američkih turista zjape prazni. Budući  da je dobna granica za alkoholna pića u Meksiku 18, a u SAD-u 21 godina, Tijuana je bila mjesto gdje su mladi iz Kalifornije mogli legalno i bez da ih se legitimira popiti pivo. Tako su nastavljali tradiciju opijanja u Tijuani koju su započeli njihovi djedovi u doba prohibicije. I mariači su ostali bez posla. Stoje ispred restorana i nadaju se kako će ova nevolja brzo proći. Tu su i besposleni ulični prodavači cigareta i suvenira.

Avenidom Revolucion s vremena na vrijeme prođu naoružane vojne patrole. Kad se posjetitelj udalji od centra, koji je ionako bio namijenjen američkim turistima, život ide svojim uobičajenom tokom. Na autobusnoj stanici nedaleko od gradske katedrale Gospe od Gualdalupe mnogo je šarolikih autobusa bez voznog reda i još šarolikijih putnika. U pokrajnjim ulicama na pločnicima su ulični trgovci koji prodaju robu u rasponu od vjerskih suvenira, jeftinih majica, SIM kartica za mobitele pa sve do prženog kikirikija s aromom limete. Ulice su prašnjave, promet kaotičan, no onaj tko ima iskustvo s prometom u arapskim zemljama lako će se snaći znajući kako su semafori na ulicama više u dekorativnoj ulozi. No kad se situacija smiri i vojne patrole se povuku s ulica, vratit će se i američki turisti. Stariji po jeftinu Viagru i provode na plažama, a oni mlađi na ispijanje Corone i razuzdane provode.