Bosiljak je najbolje uzgojiti iz sjemena ili kupiti zdravu teglu od domaćih proizvođača i to na placu ili u rasadniku. Oni iz dućana su instantni uzgoj, obično su prerasli, što možete lako provjeriti izvadite li ih iz najlona u kojem su pakirani, kad prodavačice ne gledaju. Ako biljčice nemaju listiće na donjih 10 centimetara stabljike i objese se – prerasle su. Također, najčešće je gužva u tim teglicama i stabljike nikad ne očvrsnu koliko bi trebale. Istu sudbinu dijele peršin, korijander i celer, savjetuje autorica bloga Moj balkonŽeljka Kolak

Kad kupite teglicu bosiljka od proizvođača, presadite ga u duplo veću teglu. Možete pažljivo razdvojiti busen, zajedno sa zemljom, na dva ili tri dijela i presaditi svaki u svoj pitar. Nemojte zaboraviti staviti na dno tegle drenažu i nakon sadnje obavezno lagano zaliti. Poželjno je i prihraniti – ali oprez – isključivo organskim gnojivom! Ne želite nešto što ćete jesti prihraniti gnojivom za cvijeće i ukrasno bilje. U startu možete organsko gnojivo dodati svakih nekoliko dana, ali trećinu propisane doze. Začini općenito ne vole previše hranjivo; prisjetimo se, u prirodi su bili korov.

Za uzgoj bosiljka iz sjemena potražite sjemenke u agroapotekama, vrtnim centrima ili većim supermarketima. Možete pitati i na placu, možda uspijete srediti domaće sjeme. Kod sjetve bosiljka nemojte baciti šaku sjemena, ponovit ćete priču iz dućana. Lijepo posijte do sedam sjemenki u teglicu promjera 10 centimetra.

Prirodnom selekcijom dvije sjemenke neće proklijati, a od preostalih pet tri će se razviti u lijepe, mlade biljčice. Zaboravite sentimentalnost i napravite selekciju – dvije najslabije karike uklonite. Kada preostale tri narastu desetak centimetara i ojačaju, otrgnite im, ili odrežite, gornji dio stabljike tako da ostanu 2/3 listića na biljci (fotosinteza!). Na taj način ćete potaknuti biljku da potjera bočne izdanke i ojača. Kad vam se sredinom proljeća učini da nastaje gužva u tegli lijepo dvije presadite i poklonite susjedama. Bit će presretne i neće prigovarati sljedeći put kad napravite tulum.

Treća je opcija kupiti flance – to su one biljčice s korijenom, obično u novinskom papiru, koje kumice prodaju na placu – izaberite zdravu biljku, po mogućnosti već razgranatu s po dva ili tri bočna izdanke i posadite ju u teglicu. Preporuka Željke Kolak je jedna biljka za jednu teglu. Ako ih sadite u sandučić, razmak bi trebao biti 15 cm.

Bosiljak treba zalijevati često, ali u malim količinama i to najbolje ovako: u proljeće kad su noćne temperature niže – svaki drugi dan, čim zatopli i krenu vrućine – svakog dana. Nikada ne smije biti baš jako 'mokar', jer ne voli puno vode. Dolijte malo vode u tanjurić ili pod biljku, izbjegavajte zalijevanje po lišću općenito, a pogotovo u podnevnim satima! Ako primijetite da je tegla teška, odnosno zemlja dovoljno vlažna – preskočite zalijevanje. Ako ste bosiljak zaboravili zaliti i objesio se kao onaj u dućanu – 'dz' vode u tanjurić, a navečer zaliti normalno. Jer ako napunite teglu do vrha kako biste se iskupili za propust, samo ćete napraviti kaos.

Zemlja u koju ga sadite, presađujete ili sijete neka bude univerzalni supstrat, pH neutralan. Ako slučajno imate domaće proizveden humus, pomiješajte ga s običnom, vrtnom zemljom ili pijeskom. Ne zaboravite, tegle s rupama i drenaža.

I konačno… dobili ste lijepu, zdravu biljku, imate svoj bosiljak! Sad ga trebate stalno kratiti kako bi tjerao nove izdanke i listiće i kako biste uživali u plodu svog truda. Kuhajte sa svježim bosiljkom, jedite ga u salati i povremeno obilnije prikratite, odnosno prorijedite i napravite pesto ili ga svežite u stručak i objesite naopako na suho i prozračno mjesto. Kad se osuši, spremite ga u suhu staklenku za zimu. Pazite samo da ne odrežete previše, trebalo bi ostaviti 2/3 biljke kako bi se brže regenerirala. I opet možete prihraniti organskim gnojivom.