Vrlo su nam važni i neophodni sveobuhvatni preventivni programi, rano prepoznavanje i rana prevencija, a svi koji imaju problema s mentalnim zdravljem mogu se oporaviti, bez obzira što im se događa, jedna je od poruka s nedavno održanog online panela, organiziranog u sklopu kampanje Čujem te#Ispod površine. Tema panela posvećena je obilježavanju Svjetskog dana prevencije samoubojstava koji se ove godine obilježava 10. rujna, a sudjelovali su dr. Ivan Ćelić, pročelnik Zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče, prof.dr. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, prim.dr. Danijela Štimac Grbić, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, prof.dr. Marija Kušan Jukić, psihijatrica iz Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" i Tin Pongrac, osnivač Udruge Životna linija.

Kako bi se podigla svijest o ovom problemu, osmišljena je Nacionalna kampanja za mentalno zdravlje ČUJEM TE #ISPODPOVRŠINE Hrvatskog psihijatrijskog društva i Udruge za prevenciju depresije i suicida - Životna linija u sklopu koje je održan drugi panel na temu obiteljskog nasilja i ovisnosti. Pokrovitelj ove nacionalne kampanje je Ministarstvo zdravstva.

Podaci posljednjih istraživanja pokazali su golem porast simptoma anksioznosti, depresije i posttraumatski stresnih reakcija, kako kod odraslih, tako i kod djece. No jednako tako pokazali su vrlo zabrinjavajuć porast ovisnosti o alkoholu, ilegalnim supstancama, klađenju i kockanju, kao i da u društvu sve više imamo nasilja u obitelji i zlostavljanja djece svih oblika. Prof.dr. Buljan Flander istaknula je da je tijekom pandemije, s obzirom na to da su djeca stalno bila kod kuće s računalima i mobitelima, drastično poraslo i nasilje izvan obitelji, odnosno, online nasilje.

- Roditelji bi trebali pokazati puno više interesa za online aktivnosti djece, iako se ne razumiju u tehnologiju. Moramo znati da se nikada nećemo razumjeti u tehnologiju tako dobro kao mladi, ali bolje se razumijemo u život i stvaramo kritičko razmišljanje naših mladih prema svim sadržajima koji im se nude. Ako djetetu od deset godina date pametni telefon, ono se neće družiti s vršnjacima ispred zgrade, nego će se družiti s raznim ljudima svih životnih dobi od kojih mnogi imaju loše namjere – istaknula je prof.dr. Buljan Flander.

Dr. Ćelić pojasnio je kako znati da je nešto što je rekreativno preraslo u ovisnost, pa je rekao da ako postoji redoviti obrazac upotrebe supstance u trajanju od minimalno 12 mjeseci, to bi odgovaralo definiciji ovisnosti.

- Na ovisnost treba gledati sveobuhvatno, to nije samo medicinski problem. Potreban je interdisciplinarni pristup, a često ovisnik bude primoran javiti se na liječenje, ili je nužan je angažman njegove obitelji i prijatelja. Znak da netko ima problema s ovisnošću svakako je zakazivanje na radnom i socijalnom planu. Osoba, naime, postaje disfunkcionalna na poslu te u krugu obitelji i prijatelja – rastumačio je dr. Ćelić.

A mnogi roditelji se pitaju kako prepoznati probleme s ovisnošću ili mentalnim zdravljem kod svoje djece, pa je prof.dr. Kušan Jukić istaknula da je ono što se može primijetiti pad školskog uspjeha, problemi sa spavanjem, ili, primjerice, promjene raspoloženja.

- Važno je razgovarati, biti prisutan i pratiti djecu. Ona često sama pokažu potrebu da razgovaraju sa psihologom, ali roditelji to zanemare. Ako se pitate je li moje dijete dobro i trebam li ga negdje odvesti, odgovor je da, otiđite negdje u savjetovalište. Ujedno, iznimno su nam važni stručni suradnici u školama, pedagozi i psiholozi kao prva linija. Oni mogu pozvati roditelje i uputiti djecu dalje u tretman. Stoga, kada se razgovara o tome treba li svaka škola psihologa, odgovor je da, apsolutno treba – rekla je prof.dr. Kušan Jukić.

Primarno nam u društvu nedostaje socijalno i emocionalno učenje, odnosno, životne vještine koje svatko treba steći u najranijoj dobi. Upravo to je istaknula prim.dr. Štimac Grbić.

- Preporuka je da se te vještine uče kroz obrazovanje. Stjecanje komunikacijskih vještina, način kako govorimo o emocijama, odnosno, da ih znamo prepoznati i da nam je dopušteno o njima govoriti, to se uči od najranije dobi, baš kao i empatija. Volontiranje je, primjerice, odličan način za učenje empatije i socijalne kohezije. Kako uspješno rješavati probleme bez nasilja i agresije, to treba ubaciti u školski kurikulum, a ujedno educirati i one koji rade s djecom. Općenito, treba povećati mentalnu zdravstvenu pismenost i razgovarati o emocijama te raditi na destigmatizaciji onih s problemom – rekla je tijekom panela prim.dr. Štimac Grbić.

Svi sudionici panela složili su se da civilno društvo ima vrlo značajnu ulogu kada je u pitanju prevencija, ali i pomoć osobama s problemima mentalnog zdravlja. Upravo u tom segmentu aktivan je Tin Pongrac, čija udruga nudi izravnu pomoć, psihoterapijsku i emocionalnu.

- Čak šest naših članova obrazovano je za grupne analitičare. Imamo i suradnju s najboljim hrvatskim psihijatrima i možemo uputiti svaku osobu koja nam se javi na oblik pomoći koji bi za nju bio optimalan. Često su ljudi zbunjeni, ne znaju treba li im psiholog, psihijatar ili psihoterapeut, no zato se mogu javiti nama, bez bojazni od bilo kakve stigmatizacije – rekao je Tin Pongrac, pozivajući sve koji imaju problem da se jave Udruzi Životna linija na mail pomoc@pomoc.hr