'Posebno ako se priprema na roštilju s mramornom ili rostfraj pločom i ako se izbjegavaju masno crveno meso, obilne marinade i industrijski začini. I, naravno, ako se ne pretjeruje s količinama i učestalošću', kaže Nenad Bratković, magistar nutricionizma.

Upozorava da se vrlo često roštilja tako da se mast s mesa tijekom pečenja cijedi na ugljen ili plamen, čime se stvaraju štetni, kancerogeni policiklički aromatski ugljikovodici (PAH).

'Stoga je, ako se peče meso peradi, dobro ostaviti kožicu, koja se poslije skine. Isto tako, pečeno meso ne treba odlagati u posudu u kojoj je marinirano, jer je moguća mikrobiološka kontaminacija', savjetuje mr. Bratković.

Uza sve, roštilj najčešće nije hranjivo uravnotežen. Iako je udio bjelančevina vrlo visok, previsok je udio zasićenih masnih kiselina i kolesterola. U takvom obroku dominira visokoenergetska masna komponenta, i to više od 50 posto energetske vrijednosti namirnice. Ako se, pritom, peku ćevapi i pljeskavice, valja znati da vjerojatno jedemo i razne aditive. Luk, pak, ne treba izbjegavati; pun je vlakana, djeluje antimikrobno i pospješuje probavu.

Oh, ćevapčići... Ovo omiljeno jelo bogato je bjelančevinama i željezom, no proporcionalno raste i udio zasićenih masnoća te kalorijska vrijednost.

Salata? Uvijek! Prečeste roštiljade prijetnja su zdravlju srca, mozga, krvnih žila, crijeva i želuca, pa se uz roštilj preporučuje svježa povrtna salata bogata antioksidansima (paprika, češnjak, paradajz, luk, kupus) te maslinovo ulje, koji djelomično neutraliziraju štetu.

Bijeli kruh? Ne, hvala! Ako se uz meso s roštilja jede bijeli kruh, 'bijele' lepinje s visokim sadržajem škroba i malim udjelom dijetalnih vlakana, nakon takve gozbe jetra i crijeva rade pod opterećenjem, a često se pojavljuje i probavni zatvor te osjećaj nadutosti.

Luk je više nego dobrodošao, bogat je vlaknima i djeluje antimikrobno te pospješuje probavu.