Početak godine vjerojatno niste mogli bolje zamisliti… Izdanje solo piano albuma ''Delightful F'', koji je naišao na sjajne reakcije publike i kritike, zatim predstavljanje velikog prošlogodišnjeg projekta 'Pianotron' i nastupa na plutajućoj pozornici maksimirskog jezera te nedavni nastup na inauguraciji predsjednika Milanovića… Puno velikih stvari Vam se dogodilo u kratkom vremenu, ali to je, pretpostavljamo, samo rezultat svega onoga što je prethodilo tome?

Godina doista nije mogla bolje početi! Krajem prošle godine izdao sam svoj četvrti autorski album, “Delightful F”, ujedno i album koji označava moj novi početak. Na ovom albumu moj novi projekt “Pianotron” ugledao je svjetlo dana, a on je izlazak iz svih mojih zona komfora. To je projekt u kojem sam spojio dva naizgled nespojiva instrumenta - koncertni klavir i mellotron (prvi analogni sintisajzer kojeg su davnih dana proslavili Beatlesi). Te sam instrumente spajao bez nekog uzora na kojeg bih se ugledao jer zasad takvu kombinaciju instrumenata nitko nikad nije imao, što daje barem naslutiti koliko je stvaranje Pianotrona bilo ples na tankom ledu, vožnja izvan svih ugodnih i dobro znanih puteva. No, ono što je bitno jest činjenica da su me i struka i publika nagradili za moju hrabrost i inovativnost - struka nominacijama za čak tri Porina: za najbolji jazz album, za najbolju jazz skladbu te za najbolju jazz izvedbu, a publika me nagradi svaki put kada nakon mojih koncerata sretna izlazi iz dvorane i pritom pita kada će biti sljedeći koncert.

U medijima se o Vama privatno može naći vrlo malo… No, ono što se spominje jest originalnost i hrabrost u pristupu životu, spremnost na rizik… Jesu li Vas te odlike na neki način oblikovale i u poslovnom smislu, odnosno u karijeri?

Uvijek slušam onaj svoj unutarnji glas, svoje srce, koje nikad ne pogriješi. Moji potezi mogu se nekome činiti potpuno krivi, ali dok god ja duboko u sebi osjećam zbog tih donesenih odluka mir, znam da sam na dobrom putu. S tim osjećajem nije teško biti hrabar i riskirati. Jedine situacije u kojima sam u životu, kao i u karijeri, bio nesiguran bile su isključivo situacije u kojima sam pristao na kompromis i radio nešto mimo tog unutrašnjeg glasa, osjećaja, srca.. Ali, davnih dana odlučio sam da kompromise više ne želim raditi jer jedan je život i sve tako brzo prolazi, a ja doista želim udahnuti ovaj trenutak i sve što mi on nosi. Tako da se u tome krije moja hrabrost i spremnost na rizik - u iskrenosti. U svome stvaralačkom radu uvijek tražim svoj zvuk, note i harmonije kojima ću najbolje dočarati svoju priču, svoj život, poruku koju skladbom želim prenijeti. Tu se ne opterećujem pravilima niti nešto mora biti jako komplicirano da bi bilo dobro, naprotiv - zanima me isključivo emocija i iskrenost u izvedbi.

Iza sebe brojite mnoge nastupe u nekim od najprestižnijih dvorana svijeta. Kakav je osjećaj svirati na mjestima koja su Vam, kao mladom glazbeniku, vjerojatno bili ''dječački snovi''?

Zanimljivo je to, taj osjećaj kada se nađete u trenutku ulaska u neku veliku koncertnu dvoranu koja vam se uvijek činila kao neki nedostižan san. Onda onaj osjećaj kada vam kroz cijelo tijelo prođu trnci - trnci koji traju, koji vam škaklju čitavu glavu; osjećaj blagoslova, što to u biti i jest - osjećaj zahvalnosti za blagoslov koji ti Bog ili Svemir, kako god ga tko zvao, kao glazbeniku daje da radiš to što radiš, da sviraš i svojom glazbom dijeliš ljubav. Velike su to stvari i osjećam se itekako povlašteno i nagrađeno od onog gore da živim ovaj život i radim ono što volim, odnosno volim ono što radim. Opet, zanimljivo je i to da kada sazrijete kao glazbenik i čovjek nekako sve manje tražite veličinu dvorane i ostvarivanje tih nekih dječačkih snova i sve više tražite emociju, osjećaj koji nekad dobijete u dvorani sa 30 ljudi u publici. Glazba živi isključivo onda kada se dijeli, kada ostvarite povezanost s publikom i prenesete im dio svog srca, emocije, priča te im njima uljepšate večer, inspirirate ih da budu bolji prema sebi, a tako i prema svijetu oko sebe, opustite ih i glazbom zdravite. Kada to radite publici, radite to i sebi kao glazbeniku. Mi svi smo povezani puno više no što se to nekad naizgled čini. Jako mi je bitno da na svakom koncertu svojoj publici priuštim maksimalno iskrenog sebe. Ljudi su umorni od laži, prijevara, umjetno stvorenih vrijednosti i distanciranih odnosa. Ljudima treba ljubav, treba im iskrenost, a ja sam najsretniji kada vidim da mi ljudi izlaze iz dvorane sretni i opuštena, nasmijana lica. Vjerujte mi - nema veće nagrade!

Iza Vas je i velika turneja s '2 Cellos', s kojim ste nastupali u Japanu, Australiji i Novom Zelandu… Postoji li još neka svjetska senzacija s kojom biste voljeli surađivati?

Sa čuvenim 2 Cellos imao sam prilike biti na jednomjesečnoj turneji te s njima nastupati u nekim predivnim dvoranama, među kojima bih istaknuo nastup u Tokiju u areni Budokan, arena u kojoj su sve najveće svjetske zvijezde snimile DVD koncert. Sam ulazak u tu dvoranu nosi jednu posebnu težinu, jednu veliku odgovornost. Kao da su svi ti velikani ostavili dio svoje energije, svojih priča, u tim zidovima, među kojima se nađete i odjednom postajete itekako svjesni da i svojim koncertom postajete dio priče koju ta dvorana nosi. Bilo mi je to predivno iskustvo! Isto tako, svirali smo u svim velikim australskim gradovima, a turneju završili na Novom Zelandu. Novi Zeland je bajka, putujuća razglednica: ples s Maorima, Hobbiton…Toliko ljepote ne mogu vam predočiti kroz ovih par rečenica! Uvijek vjerujem da Svemir ima najbolje rješenje za mene. Zato se uvijek prepuštam toj nekoj višoj sili i ništa ne forsiram. Ponekad je ono što se naizgled čini idealna prilika moguće i najgora prilika po pitanju naše duše. Zato vjerujem da se sve događa s razlogom. Najiskrenije, trenutno želim putovati s Pianotronom, s kojim me očekuje turneja u Japanu. Naime, agent koji organizira koncerte 2 Cellosa te brojnih drugih velikih zvijezda u Japanu oduševio se Pianotronom i albumom “Delightful F” te on i njegov tim organiziraju turneju koja počinje 24. svibnja, a prvi koncert turneje bit će na jednom od najvećih i najprestižnijih jazz festivala u svijetu - Tokyo Jazz Festivalu, tako da sam sretan i s nestrpljenjem isčekujem to putovanje!

Mnoge Vaše kolege, poput Massima Savića, Nene Belana, Berislava Blaževića (…) daju Vam javnu podršku, ne skrivajući oduševljenje Vašim radom. Koliko Vam takva podrška znači?

Pa naravno da mi znači podrška struke i dragih mi kolega. Upravo struka je ta koja je odabrala mene za vlasnika 5 Porina s prva tri autorska albuma. Ista ta struka zaokružila je Pianotron i na ovogodišnjim nominacijama za glazbenu nagradu Porin. Struka je ta koja promatra vaš rad i mjeri kvalitetu tog rada. Naravno da je jednako važna i publika jer publika je ta koja kupuje karte za vaš koncert, kupuje cd-ove, prati vaš rad, vapu glazbu i daje joj život. No, jedno bez drugog ne ide. Bez podrške struke osjećaj bi opet bio nekako čudan. Zato se uvijek zahvaljujem i struci i publici na svoj toj podršci i ljubavi koju vjerno daju u Pianotron i sve moje prethodne albume i projekte. To mi znači puno, zapravo jako puno. Živim za svoju glazbu i sve dajem u nju, tako da sam neizmjerno zahvalan svakoj osobi koja prepozna moju glazbenu priču, Pianotron priču.

Što biste u ovom trenutku rekli Zvjezdanu Ružiću na početku karijere, kao i svim mladim glazbenicima koji će možda ići Vašim stopama?

Sebi bih rekao: „Vidiš da je ipak imalo smisla biti svoj, koliko god se je nekad činilo nemoguće i preteško. Imalo je smisla znati reći ne za mnoge stvari i samo one neke određene prihvatitit. Imalo je smisla biti iskren i ništa ne raditi u kalkulaciji. Imalo je smisla uvijek dati 300 % i ne odustati od svojih snova.“ To si govorim i dalje jer ja svoj put još uvijek ucrtavam, tako da nema opuštanja! Isto tako, svim mladim glazbenicima poručio bih da slušaju sebe, da ne dozvoljavaju “starijim kolegama” da im previše daju savjete o tome kako nešto treba biti jer svatko od nas ima svoju priču i svoje iskustvo. Na ovome svijetu smo svi da dobijemo svoje iskustvo i zato - samo hrabro i iskreno, s minimalno predrasuda i s puno otvorenog srca. Samo slušajte sebe. U nama su svi odgovori, samo ih treba čuti.