Periferna arterijska bolest tegoba je koja može pogoditi bilo koga, no mnogo je češća kod ljudi podložnih čimbenicima rizika. Osim starije dobi, najčešće se radi o sljedećim čimbenicima: pušenje, povišen krvni tlak, povećane masnoće u krvi (hiperlipidemija) i šećerna bolest.

Periferna arterijska bolest (PAB) je stanje koje nastaje kada se arterije što snabdijevaju krvlju ekstremitete (najčešće noge) sužavaju, što rezultira smanjenim protokom krvi.

Treba naglasiti i to da su većem riziku izloženi muškarci, osobito oni stariji od 65 godina, a PAB je vrlo dugo potpuno bez simptoma, stoga većina oboljelih nema saznanja o postojanju bolesti.

Stručnjaci upozoravaju i da se zbog toga ona često kasno prepozna, kad su mogućnosti liječenja ipak manje, a nerijetko završava i s užasnim komplikacijama - najteži je gubitak ekstremiteta amputacijom zbog teške ishemije i gangrene.

Stoga je rano otkrivanje i adekvatno liječenje ključno za sprječavanje ozbiljnih komplikacija periferne arterijske bolesti.

'Periferna arterijska bolest je bolest arterija koje opskrbljuju naše ekstremitete (ruke i noge). Posljedica je ateroskleroze, a to je proces zadebljanja i oštećenja stijenke krvnih žila stvaranjem različitih aterosklerotskih promjena (npr. plak, aterom), a karakteriziraju ih upala i oštećenje stijenke krvne žile. Prilikom smanjene arterijske opskrbe dolazi do razvoja simptoma i oni variraju od lakih do teških. Laki su ograničenje u hodanju u smislu grčeva u mišićima do teških, a to su razvoj kroničnih rana i gangrene. Bolesti srca i krvnih žila vodeći su uzrok smrti u cijelome svijetu. U Europi godišnje umire oko četiri milijuna ljudi od kardiovaskularnih bolesti, odnosno 45 posto svih umrlih', upozorava prim. dr. sc. Vedran Pažur, dr. med., uži specijalist vaskularne kirurgije i pročelnik Zavoda za vaskularnu kirurgiju KB-a Merkur. Dr. Pažur sudjeluje na trećem Zagreb vascular forum, stručnom sastanku vaskularnih kirurga, na kojem će se 20. prosinca u Zagrebu okupiti vodeći domaći, regionalni i europski stručnjaci iz područja vaskularne kirurgije, a rasprava će biti usmjerena na studije slučaja periferne arterijske bolesti.

Smanjenje faktora rizika

Dr. Pažur kaže da se većina kardiovaskularnih bolesti može spriječiti.

'Većina kardiovaskularnih bolesti može se spriječiti modificiranjem faktora rizika kao što su pušenje, nepravilna prehrana i nedovoljna tjelesna aktivnost, a tako je i s perifernom arterijskom bolesti. Kod muškaraca se javlja češće i ranije no u žena, a uobičajeno je to u starijoj dobi, ali kao posljedica nasljednih čimbenika i loših životnih navika može se pojaviti i u ranijim fazama života, ipak izrazito rijetko kod mladih. To je bolest kasnije srednje dobi i starije populacije. Na početku se javljaju neki nespecifični simptomi kao što je otežano hodanje, pojava manjih rana koje sporo cijele, promjene na koži stopala i slično. U tim ranim fazama moguće je djelovati modificiranjem faktora rizika (prehrana, kretanje, prestanak pušenja) i uvođenjem adekvatne terapije po potrebi kako bi se usporila ta progresivna bolest i prevenirali teži simptomi kao što su tromboza i gangrena', objašnjava liječnik.

Najbitniji je, dodaje, pregled liječnika jer on procjenjuje treba li pacijent biti upućen na pregled specijalistu koji se bavi liječenjem krvnih žila.

'Prvo se rade neinvazivne pretrage kao što su color doppler i mjerenje ABI-ja, a ako je potrebno, rade se angiografije (CT, MR, DSA), od kojih je DSA invazivna i potrebno je doći u bolnicu. Periferna arterijska bolest liječi se modificiranjem faktora rizika (promjena prehrane, prestanak pušenja, reduciranje tjelesne težine, što više kretanja i vježbanja, uzimanje potrebnih lijekova) te izvođenjem manjih ili većih zahvata na krvnim žilama (arterijama). Zahvati na arterijama mogu biti od postavljanja stentova do operacija u smislu premosnica i čišćenja arterija od aterosklerotskog plaka', kaže dr. Pažur.

Loše životne navike

Bolesnici s dijagnozom periferne arterijske bolesti koji nemaju simptome što ih ograničavaju u svakodnevnom životu, objašnjava, mogu se pratiti kod svojeg liječnika obiteljske medicine, a oni koji su zahtijevali neku intervenciju prate se barem jednom godišnje, no ako je to potrebno - i češće.

'Nasljedni faktor je najbitniji, kao i kod drugih bolesti, a loše životne navike potiču brži i teži nastanak bolesti. Stoga je bitno te navike na vrijeme moderirati, osobito u onih bolesnika koji imaju povišen rizik zbog svojih ostalih bolesti i pozitivne obiteljske anamneze. Svakako da postoje preventivne mjere koje pacijenti mogu samostalno poduzeti, a to su dobra i kvalitetna prehrana, svakodnevno kretanje, pijenje dovoljno tekućine - za početak je dovoljno i ne pušiti', ističe liječnik.

Ako se periferna arterijska bolest ne liječi pravovremeno, dodaje, mogu nastati i brojne komplikacije.

'Najteži je gubitak ekstremiteta amputacijom zbog teške ishemije i gangrene. Ograničena hodna pruga zbog smanjene arterijske opskrbe i razvoj kroničnih rana su stadij prije razvoja teške ishemije i gangrene i tu se uključujemo kako bismo napravili što se više može da bi se prevenirao razvoj najteže komplikacije - nažalost, ne možemo pomoći svim pacijentima. Bolesnici s dijabetesom imaju povišen rizik od razvoja raznih drugih bolesti, pa tako i periferne arterijske bolesti. Oni spadaju u skupinu povišenog rizika i potrebne su im češće kontrole specijalista za oboljenje krvnih žila i ranije uvođenje terapije', ističe liječnik.

Kad se pak radi o liječenju, svakodnevno se uvode nove tehnike i metode u liječenje krvnih žila.

'Fokus je na onima koje su minimalno invazivne za pacijenta jer to znači brži oporavak, ali ne mogu se svi pacijenti liječiti na taj način i nisu sve metode jednako vrijedne te kirurgija još uvijek ima svoje mjesto i odlične rezultate uz svu ostalu dostupnu terapiju. Veliko je zadovoljstvo kada se uspije pomoći pacijentu koji je imao tešku kliničku sliku i prijetila mu je amputacija, a zahvat je bio na granici izvodivosti', kaže dr. Pažur.