Neki ljudi bolje čuvaju tajne od drugih, no bez obzira koliko bili pouzdani po pitanju tuđih tajni, ljudski um je 'programiran' tako da u konačnici tu tajnu i ispriča, a prema najnovijem istraživanju, ljudi koji čuvaju tajne nesretniji su i nezdraviji od ljudi kojima to ne polazi za rukom
Kako piše Salon.com nekoliko studija u protekla tri desetljeća otkrilo je kako ljudi koji čuvaju tajne imaju veću vjerojatnost da će imati psihičke probleme i patiti od fizičkih boli, a nakon što tajnu razotkriju, osjećaju olakšanje i oslobođenje.
Jedna od provedenih studija bila je ona na čelu profesorom Tomom Frijnsom 2009., objavljena u Journal of Behavioral Development, a utvrđeno je kako osobe koje čuvaju tajne pate od niske samokontrole, depresije i usamljenosti. Tijekom istraživanja otkriveno je kako se osobe nakon otkrivanja tajne osjećaju bolje psihički dok oni koji i dalje čuvaju tajne se izlažu psihosocijalnim problemima.
Čuvanje vlastitih, ali i tuđih tajni ne utječe samo na psihičko, već i na tjelesno zdravlje, prenosi Daily Mail. U studiji iz 1999. provedenoj na Sveučilištu Notre Dame pod vodstvom profesorice psihologije Anite Kelly otkriveno je kako osobe koje čuvaju tajne imaju veću vjerojatnost da će patiti od glavobolje, mučnine i bolova u leđima.
James Pennebraker, psiholog sa Sveučilišta u Teksasu, slične rezultate objavio je u svojoj studiji 1989. u kojoj je sudjelovalo 33 preživjelih iz Holokausta. On je snimao intervjue s tim osobama koje su izgovarale svoja traumatična i nikad ispričana iskustva te za to vrijeme pratio rad srca ispitanika te razinu vodljivosti kože. Tijekom ponovljenog pregleda 14 mjeseci kasnije, ispitanici su bili u boljem zdravstvenom stanju.
Zanimljivo je i da osobe koje čuvaju tajne također se osjećaju opterećenima, što je pokazala i studija Michaela Slepiana iz 2013. objavljena u Social Psychology and Personality Science. Studija Sveučilišta Stanford otkrila je kako ljudi koji čuvaju tajne doživljavaju jednake osude kao i pretili ljudi.
Prema tvrdnjama docentice psihologije i neuroznanosti Laure Smart, čak i ako se trudimo čuvati tajnu, ljudski mozak je tako programiran da tajnu ne možemo dugo čuvati. Kako kaže, čak i kada pokušavamo potisnuti neku misao ili tajnu, mentalni proces u našem mozgu koji se naziva 'ironičnim procesom monitoringa' tjera nas da se toga prisjećamo. Osim toga, što veću količinu stresa izaziva čuvanje tajne, to je veća vjerojatnost da ćemo na kraju tajnu i otkriti.
