Hamburgeri sa sirom i slaninom, slatki donuti sa šećernim preljevom od kojeg trnu zubi, kalorični preljevi za salatu, kečap pun štirke, masni pečeni krumpirići, bogati umaci za goveđi odrezak, čips i grickalice... Jedna od stvari koju ćete brzo uočiti na ulicama New Yorka ili Washingtona je začudan broj pretilih prolaznika. Valjaju se pločnicima, nafutrani kilogramima sala, mladi i stari, uglavnom žene i prilično djece. Danak američkom obilju ili znak siromaštva? Uza sve nacionalne kampanje, istraživanja i nastojanja da se stane na kraj kilogramima, Amerikancima i dalje 'pucaju hlače u navali sala' – jedna trećina je pretila, a druga trećina pati od viška kilograma.

Hilde Bruch je 1934. godine stigla iz tada 'mršave' Europe, ali današnja se Europa ozbiljno udebljala. U njoj i 700.000 Hrvata pati od viška kilograma, nalazimo se među pet najdebljih europskih nacija, na drugom smo neslavnom mjestu po dnevnom unosu šećera, a 15 posto školske djece ima višak kilograma. Mnogo desetljeća nakon prve njujorške klinike, i u nas je otvoren prvi Centar za debljinu u okviru Zavoda za endokrinologiju KBC-a Zagreb, a u drugoj polovini travnja u Umagu je održan Peti hrvatski kongres o debljini. Za nekih osam godina, upozorava prof. dr. Silvije Vuletić, Hrvati bi mogli imati isti problem s debljinom kao Amerikanci! Uostalom, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu je 2005. godine bilo 1,6 milijardi prekomjerno teških i 400 milijuna debelih ljudi.

Liječnici i istraživači ni danas se ne mogu složiti oko pravog uzroka debljanja i recepta za sprečavanje gomilanja sala, a u traženju odgovora, TV mreža HBO u suradnji s tri američke institucije javnog zdravstva, a to su neprofitni Medicinski institut, Nacionalni institut za zdravlje i Centar za kontrolu bolesti i prevenciju, ovih su dana serijom 'Težina nacije' krenuli u nacionalnu kampanju protiv debljine. Ideja je, kaže producent John Hoffmann, uključiti još jedan alarm i pokrenuti Amerikance da krenu u akciju.

Godinama se ponavlja teorija o tzv. energetskoj ravnoteži i jednakim kalorijama, koja kaže da ćemo održati zdravu težinu trošenjem onoliko kalorija koliko ih konzumiramo, te da je kalorija – kalorija, bez obzira što jedemo. Stručnjaci stalno tvrde da smo debeli zato što previše jedemo i premalo se krećemo. Je li baš tako? U doba Hilde Bruch – piše u Newsweeku publicist Gary Tubes - Amerika je prolazila najžešću ekonomsku krizu u povijesti, kada je jedva bilo hrane za preživljavanje, šest od 10 Amerikanaca je živjelo u siromaštvu, stajalo se u repovima za kruh i tuklo za obrok u javnim kuhinjama, nije bilo ni sjedenja uz računalo, niti Big Maca, a klinci su ipak patili od viška kilograma. I sami znamo: što je u Hrvatskoj veća kriza, više je debelih Hrvata, naročito Hrvatica. Kako to? Vrijeme je da konačno preispitamo stare istine, poručuje Taubes.

Za razliku od zastupnika teorije o energetskoj ravnoteži, dio teoretičara tvrdi da na debljanje ne utječe samo količina, nego i vrsta namirnica, posebno unos rafiniranog šećera i žitarica zbog njihovog utjecaja na hormon inzulin, koji regulira gomilanje masnoće u organizmu. Američki predstavnici javnog zdravstva u tome se slažu kada je riječ o stvaranju individualnih masnih stanica, ali tvrde da to ne utječe na opću debljinu organizma, jer se debljamo naprosto zato što previše jedemo. No, kada bi se prihvatila teorija o vrsti, a ne količini hrane - kaže Gary Tubes – trebalo bi mijenjati cijelu američku prehrambenu industriju. 'Dok je vlada trošila stotine milijuna dolara dokazujući štetnost soli i zasićenih masti, nije potrošila ništa u borbi protiv konzumacije šećera', zaključuje Tubes.

Kao u doba Velike ekonomske krize, tako je i danas osnovni problem prehrana krcata šećerom, prerađenim žitaricama i škrobom. Nova istraživanja na Kalifornijskom sveučilištu potvrđuju da šećer nije nezdrav i ne deblja zato što ga suviše konzumiramo, nego zato što štetno utječe na procese u metabolizmu i na razinu inzulina. Ali šećer, prerađene žitarice i škrob su najjeftinije kalorije, a najjeftinije kalorije najviše debljaju, za razliku od masti, proteina i zelenog lisnatog povrća, pa je debljina znak siromaštva ili, kako je to na temelju istraživanja na uzorku od 9070 osoba zaključila i dr. Sanja Musić Milanović iz Škole narodnog zdravlja 'Andrija Štampar': 'Statistički je znatno manje debelih iz srednjeg i visokog socioekonomskog statusa u usporedbi sa 26,79 posto osoba s debljinom iz skupine niskog socioekonomskog statusa.' U SAD-u pak od pretilosti više pate Afroamerikanci od bijelaca. Osim niskog imovinskog statusa i loših prehrambenih navika, razlog je i crna kultura u kojoj glazba i poezija opjevava raskošne ženske obline, pa spisateljica Alice Randall čak tvrdi da je 4 od 5 crnih žena pretilo naprosto zato što to žele biti.

Što je s mitom o fizičkoj aktivnosti? Za održavanje zdrave težine, Amerikanci preporučuju barem 150 minuta aerobičkih vježbi tjedno. Ali što je s građevinskim radnikom koji fizički rinta cijeli dan, pa je opet debeo? Da bi potrošili kalorije jedne šećerne pločice, morate trčati pet kilometara – objašnjava Brian Wansink sa sveučilišta Cornell u 'Težini nacije' – a nakon naporne vježbe bit ćete još gladniji
Sedamdesetih godina u SAD-u je pokrenuta kampanja protiv konzumiranja mesa, naročito crvenog, jer je ono krivac za rak debelog crijeva, srčana oboljenja i višak kilograma, ali se pokazalo da je prava epidemija pretilosti buknula tek nakon ozbiljnog smanjenja konzumiranja crvenog mesa. U 'Težini nacije' David Wallinga s Instituta za agrikulturu tvrdi da četvrtina viška kalorija dolazi iz šećera, četvrtina iz masnoća (najviše od soje), a čak polovina od rafiniranih žitarica, uglavnom kukuruznog škroba, pšenice i slično.

I što jesti? Što manje, ako uopće, šećera, manje kruha, tijesta i povrća sa škrobom kao što je krumpir. To su savjetovali nutricionisti šezdesetih godina, a onda su došle u modu žitarice i škrob kao baza one famozne piramide zdrave prehrane, gdje je meso smješteno na vrh piramide, malo niže od šećera. Zato se sada neki stručnjaci opet vraćaju zlatnoj sredini, tvrdeći da su meso, jaja, sir i lisnato povrće najbolji izbor. I ne samo zbog smanjenja suvišnih kilograma, nego i zbog smanjenja rizika od srčanih bolesti i dijabetesa, pa Gary Tubes u Newsweeku zaključuje: 'Etički argumenti protiv mesa su uvijek valjani, ali zdravstveni argumenti protiv njega ne mogu se više braniti.'