Sve je više znanstvenog temelja za pretpostavku da stroge dijete mijenjaju metabolizam i funkcioniranje mozga pa vaše tijelo stvara nakupine masti, a vaš um pretvara glad u opsesiju. Uvijek se sumnjalo da redukcija kalorija stvara takve posljedice, ali sada su stigle i potvrde: studije pokazuje da dijeta povećava stupanj hormona koji stimuliraju apetit i smanjuje razinu hormona koji im se suprotstavljaju. Gubitak težine otežava nam samokontrolu da odolimo hranjivim izazovima. Što je dijeta stroža, jače su nuspojave – pa je redovita pojava da ljudi povećavaju tjelesnu težinu u nastojanjima da smršave.

I dok stručnjaci upozoravaju na moguće bumerang-efekte mršavljenja, neki od njih smatraju da bi bilo najbolje izbjegavati dijete.

Problem je u tome da za biološke funkcije čovjeka nije prirodno pokušati namjerno smršaviti. Potvrđuju to i istraživanja. Prije dvije godine na Sveučilištu u Melbourneu pedeset su pretilih ispitanika podvrgli oštroj dijeti u kojoj su osam tjedana dobivali 500 plus 500 kalorija dnevno, što je četvrtina normalnog unosa odrasle žene.

Na kraju ciklusa ispitanici su izgubili prosječnih 15 kilograma. Voditelji istraživanja tada su im posvetili cijelu godinu, dajući im savjete i potičući ih da se preusmjere na zdravu prehranu. No u tom periodu ponovo su se udebljali oko pet do šest kilograma. I osjećali su se puno više izgladnjeli i više zaokupljeni hranom nego prije odlaska na dijetu.

Znanstvenici su utvrdili, piše Daily Mail, da su hormoni ispitanika pojačano radili i učinili da se osjećaju kao da skapavaju od gladi. Razina hormona koja potiče apetit, grelina, bila je oko 20 posto viša nego na početku studije. U međuvremenu je razina hormona koja suzbija glad bila iznimno niska. To usklađeno djelovanje voditelji istraživanja opisuju kao 'koordinirani obrambeni mehanizam, s mnogostrukim komponentama koje su sve usmjerene tome da povećamo težinu'. A sve to ukazuje da je točna teorija koju zastupaju biolozi: u dugom periodu evolucije naše je tijelo oblikovano tako da izdrži duge periode gladi. Tijelo čovjeka ima oko deset puta više stanica koje deponiraju masti nego tijela većina životinja (naprimjer, polarni medvjed, čija je tijelo ugođeno da izdrži dugu zimu, ima podjednak broj takvih stanica, proporcionalno svojoj težini).

Naši mehanizmi za deponiranje energetskih 'zimnica' imaju jake mehanizme protiv gubitka težine, ali vrlo slabu prevenciju protiv gomilanja kilograma. Ako izgubite deset posto težine, vaše tijelo ima dojam da je uzbuna pa troši manje energije usporavajući metabolizam. Tijelo se privikava na funkcioniranje s manje kalorija, prilagođavajući metabolizam. No problem nastaje kada stanete s dijetom i počnete ponovo normalno jesti, metabolizam i dalje radi 'u leru', a kalorije koje nije potrošio deponiraju se kao masnoće.

Taj se efekt stvara otprilike u osmom tjednu dijete – i ne može trajati vječno. Istraživanja Sveučilišta Columbia pokazuju da bi ljudi nakon dijete morali jesti oko 400 kalorija manje nego prije samo da bi zadržali istu težinu. Koliko takvo stanje 'smanjene potrošnje' može trajati? Stručnjaci kažu - čak do šest godina.

Također nije rijetko mišljenje da se reduciranjem težine mijenja odnos našeg mozga prema hrani. Ono smanjuje snagu naše volje, kaže Michael Rosenbaum s Medicinskog centra sveučilišta Columbia. 'Nakon što izgubite težinu dolazi do izrazito emocionalne reakcije prema hrani. Također, slabe funkcije mozga koje bi trebale činiti da se odupremo.'

Prije dvije godine on i njegov tim izučavali su funkcije mozga prije i poslije podvrgavanja dijeti, i to dok promatramo objekte kao što su grožđe, čokolada, brokule i mobilni telefon. Nakon dijete pokazala se pojačana reakcija dijelova mozga povezanih s osjećajem želje i smanjena reakcija onih koji uzrokuju samokontrolu.

Sve to pokazuje zašto analiza čak trideset stručnih studija ukazuje na to da dijete ne djeluju dugoročno. U pet godina dvije trećine onih koji su se podvrgli dijetama vraćaju se na staru težinu – ili čak višu. Znanstvenici sa Sveučilišta California smatraju da kure mršavljenja funkcioniraju na kratki rok, u kojima ispitanici mršave 10 posto svoje težine u prvih šest mjeseci. Ali nakon toga se izgubljeni kilogrami vraćaju, a često i premašuju startnu poziciju. Analitičari zaključuju da bi za većinu slučajeva koje su promatrali bolje bilo da dijete nije ni bilo. Težina je više-manje ista, a organizam ne bi prolazio kroz iscrpljujuće tretmane.

Taj efekt suprotan željenome najjači je kod tinejdžera. Mladi koji pokušavaju mršavjeti često će nakon pet godina biti uočljivo teži od onih koji nikada nisu to pokušavali. Mješavina psihologije i biologije pretvara se u otrežnjavajuću stvarnost: kada jednom postanemo gojazni, vjerojatno je da ćemo takvima i ostati.

Zapravo svi bismo trebali biti zabrinuti zbog učinaka koje dijeta ima na naše zdravlje. Ograničavanje unosa kalorija može uzrokovati srčane bolesti, dijabetes i rak.

'Načini na koje se tijelo štiti od mršavljenja su fantastični', komentira Tam Fry, predsjednik američkog udruženja gojaznih. 'Debljanje je za mnoge ljude, nažalost, jednosmjerna ulica.'