U nekom idealnom svijetu, naši bi psi svi trebali biti dobro odgojeni i uvijek dobro raspoloženi prema drugim životinjama, no to, naravno, nije baš tako. Psi se ponekad potuku, a na nama je da ih razdvojimo kad se to dogodi, te da to spriječimo kad možemo
Svi bismo htjeli da se naši ljubimci i međusobno dobro slažu no tuče između pasa zapravo nisu tako rijetka pojava. Pogotovo je tako kad se radi o odraslim, nekastriranim mužjacima. Neke su pasmine, poput terijera, primjerice, njima sklonije a neke su 'miroljubivije'.
U prirodi je pasa da povremeno odmjeravaju snage i ako se nađu dva psa od kojih nijedan nema namjeru ustuknuti niti podrediti se može doći do nevolje. Nerijetko se, također, događa da se dva mužjaka otprilike iste dobi i karakteristika susretnu i neko vrijeme se odmjeravaju pa krenu svojim putem. Na izvjestan način su pokazali jedan drugome svoju snagu ali i zaključili kako nema razloga niti smisla sukobljavati se.
Sukobima nisu svi psi podjednako sklonu, pri čemu je pravilna socijalizacija bitan čimbenik. Naime, kroz više iskustava sa psima pas uči bolje komunicirati pa i izbjeći nepotrebne sukobe, u čemu su neki psi pravi majstori.
Ipak, socijalizacija nije jedini čimbenik koji utječe na 'međupseće' odnose. Hormoni, genetika i karakter životinja također su važni. Psi koji su samopouzdani nerijetko su zapravo manje skloni sukobima. No, prethodna, a naročito rana negativna iskustva kod nekih pasa naglašavaju agresivnost, pa znaju režati a i napasti zapravo se braneći od stvarne ili umišljene opasnosti.
U parkovima za pse mnogo je pasa pa su i tuče relativno česte. Usto, ima loše informiranih i nemarnih vlasnika koji slabo vode brigu o ponašanju svojih pasa ili ih uopće nemaju pod kontrolom. Nažalost, ima i ljudi koji pritajeno uživaju u agresivnim ispadima svojih pasa.
Neki vlasnici pak smatraju da je, s obzirom da su pseće tuče prirodna stvar, najbolje pustiti psima da sami riješe svoje nesuglasice. To je, načelno, točno i doista, naročito među mužjacima, tuče obično ne završavaju ozbiljnim ozljedama.
vezane vijesti
Ženke se međusobno rijetko sukobljavaju no ako dođe do tuča one su obično ozbiljnije. Sukobi između spolova su u psećem svijetu jako rijetki i malo koji mužjak će napasti ženku te je katkad zabavno gledati psa kojeg kakva oštra kujica tjera od sebe i ujeda kako stoički podnosi njene ispade.
Tuče postaju ozbiljne kada dođe do ozbiljnih ozljeda što se obično čuje i vidi jer ozlijeđena životinja počne cviljeti ili pokušava pobjeći Nažalost, tada već može biti kasno. Sve tuče ozbiljnije od malo koškanja najbolje je stoga odmah prekidati a i činiti sve da do njih ne dođe.
Kako biste rizik od tučnjava smanjili na minimum držite se nekoliko jednostavnih pravila psećeg bontona: kad god vam se čini da bi moglo doći do agresije, vežite svoga psa i udaljite se, ne puštajte psa da otrči daleko ispred vas u gomilu nepoznatih pasa, ne hranite ga niti se igrajte s njim s igračkama dok su drugi psi u blizini te prakticirajte druženja sa psima koje poznaje dulje vrijeme i s njima ima izgrađen odnos i komunikaciju, izbjegavajte puštati ga s drugim psima u blizini kujica koje se tjeraju a ako vidite da drugi vlasnik veže svog psa, vežite i vi svog. Za pretpostaviti je da čovjek za to ima dobar razlog. I jasno, školujte svoga psa, da znade osnovne naredbe kako biste ga mogli kontrolirati.
Ako do tuče ipak dođe trudite se (koliko god teško bilo) ostati prisebni - nemojte urlati, niti udarati ih. Kad se psi dohvate, pravilan način je da svaki vlasnik prihvati svoga psa za zadnji kraj te da ih praktički istovremeno razdvoje. Dobra stvar je i politi ih vodom. To će dobro 'ohladiti' borce i dati vam priliku da ih razdvojite.
Znade se ipak, dogoditi da drugi vlasnik ne zna što učiniti, da je suviše daleko ili nedovoljno mari i tada ste prepušteni samima sebi. Korisno je zato u šetnje sa sobom nositi vodu u bočici kojom možete zaliti napadača. Postoje i mali suzavci, koje preventivno možete nositi sa sobom da otjerate napadača.
U gradovima je sve više pasa, no nisu svi dobro odgojeni i socijalizirani. Nerijetko vlasnici smatraju kako bi se njihov pas trebao slagati sa svim psima i biti prema svima 'dobar.' To, kao ni s nama ljudima, nije uvijek tako te i psi imaju svoje preferencije. Često, pse koje upoznaju još kao štenad uvažavaju pa i raduju im se no i kasnije se vlasnik zna iznenaditi kako njegov pas neku životinju prihvaća upravo sa simpatijama dok nekog drugog četveronošca upravo ne podnosi. Sve navedeno treba uzeti u obzir pri susretima s drugim psima.
Greške se svima događaju no ako i dođe do tuča, one su također dio druženja i suživota s ljubimcima i uglavnom na sreću ne završavaju tragično.
