Otkad ljudi postoje, muško-ženski odnosi nepresušna su tema. Tako je i danas, pa nije stoga čudno što su mnogi htjeli čuti Elija Burena, američkoga stručnjaka za ljubavne veze, koji je ovoga tjedna boravio u Zagrebu. Eli je već 12 godina posvećen jogi i razvoju svijesti. Najčešće radi s muškarcima koje uči kako da prepoznaju i uvažavaju razlike između njih i žena. Na glasu je kao čovjek koji vrlo jednostavno objašnjava ljudima kako da sami postanu bolji te kako da bolje funkcioniraju u ljubavnim odnosima.

Neka svoja zanimljiva otkrića otkrio je i u razgovoru s nama.

Muškarci i žene su različiti i vi to vrlo često i naglašavate, no danas su te razlike sve manje i manje vidljive. Je li to dobro ili je to možda razlog što je sve više usamljenih žena i muškaraca?

Da, trenutno se događa to da muškarci i žene streme k tome da postanu jednaki, odnosno u potpunosti ravnopravni. I to je pozitivna strana ljudskog razvoja. No usporedno s tim događa se i da je sve manje razlika između jednog i drugog spola, odnosno jedni za druge pokazuju sve manje interesa jer smo došli do tog stadija da ne trebamo druge. Dakle, ravnopravnost je pozitivna pojava, ali ljudi bi trebali, kada dostignu određenu točku razvoja i samostalnosti, ponovno probuditi svoju muževnost, odnosno svoju ženstvenost. To ne treba raditi iz straha ili potrebe. To treba raditi zato što to želite raditi. Odnos muškarca i žena je poput plesa. Ako dvoje pleše tango i oboje želi voditi, to neće biti baš dobar ples. Dakle, jedna osoba treba voditi, a druga se prepustiti vodstvu. To ne znači da se žena mora prepuštati, a muškarac voditi. U zdravoj vezi nekada će voditi žena, a nekada muškarac. Primjerice, možda žena bolje vozi automobil od svog partnera. U tom slučaju neka joj on prepusti vožnju, a on će voditi u nekim drugim stvarima u kojima je on bolji, a ona će se prepuštati vodstvu. To je skladan životni tango.

Osim fizičkog izgleda, koje su glavne razlike između muškaraca i žena? Što ženu čini ženstvenom, a muškarca muževnim? Je li važno da se žena drži samo svoje ženstvene strane, a muškarac samo svoje muževne strane?

Važno je da se svaki čovjek oslanja na obje strane – i ženstvenost i muževnost – jer svi posjedujemo te dvije strane. To donekle stvara osjećaj samodostatnosti, no to nije nužno negativno. Muškarac treba naučiti kako kreativno izraziti svoju ženstvenu stranu, a žena kako treba izraziti svoju mušku stranu. Tek kad smo u ravnoteži, možemo se

okrenuti oko sebe, istinski vidjeti ljude oko sebe i u takvom stanju potražiti pravog partnera ili partnericu s kojima ćemo moći izgraditi zdravu vezu. Razlikujemo fizičko tijelo, emotivno tijelo i mentalno tijelo. Muškarci su općenito gledajući centrirani u svom mentalnom tijelu. Dakle, puno razmišljaju i oslanjaju se na razmišljanje, ali ne snalaze se baš u okvirima emotivnog tijela. Često jako malo znaju o svojim emocijama, što ih čini emotivno nezrelima. Neki čak ni ne znaju da u njima postoje emocije, nekada ne znaju ni kako se osjećaju. Žene su pak uglavnom centrirane u svom emotivnom tijelu. I tu je najveća razlika između muškaraca i žena te vrlo često glavni uzrok međusobnog nerazumijevanja. Posebno je opasno kada se muškarac uopće ne želi baviti svojim emotivnim tijelom te kada zamjera ženi što ona prirodno izražava svoje emocije. Opasno je kada je on pokušava sputavati u tome. Muškarci, dakle, razmišljaju o okvirima svog mentalnog tijela – 'što je ovdje problem i idemo ga riješiti'. Ali emocije tako ne funkcioniraju pa se zato žene i muškarci katkada uopće ne razumiju. No emocije katkada ne možete rješavati, morate ih konstruktivno proživljavati i iskazivati.

Vi često spominjete treniranje emocija. Što to uopće znači?

Teško je to riječima opisati, to je više stvar doživljaja i vježbi koje mi je lakše fizički pokazati. Kada ste u situaciji da imate određene osjećaje, morali biste ih moći izraziti točno onda kada se javljaju. Prvi nekakav trening bio bi osposobljavanje osobe da uopće izražava svoje emocije. Kao djecu su nas učili da ne plačemo i slične stvari, dakle učili su nas da potiskujemo svoje emocije. No emocije se brzo mijenjaju i zato ih je potrebno odmah izraziti. Drugi trening bi bio odrediti gdje se emocija odražavaju u vašem tijelu. To pomaže da budete svjesni sebe, svoga tijela i svojih emocija. U takvom stanju postajete svjesni svojih emocija, ali sposobni ste izaći iz vlastitog kruga boli i otvoriti se i pomoći drugoj osobi ako joj je to potrebno. Dakle, to je stvar treninga i ne događa se preko noći.

Kažete da veza može biti uspješna ako partneri poznaju i poštuju razlike, no ljudi su rijetko na takvom stupnju svijesti. Kako doći do te razine svjesnosti?

Istina je da je tek malen broj ljudi evoluirao do razine svijesti na kojoj vide potpuno jasno i sebe i druge. Većinom su ljudi zapeli u obrascu koji se vrti oko njih samih i u sklopu kojega razmišljaju samo o sebi. Do takvog stupnja svijesti može se doći na različite načine – putem terapije, coachinga, joge, meditiranja itd. Ljudi uz pomoć različitih tehnika mogu postati svjesniji sebe. I uvijek prvo mora doći samosvjesnost, ne možemo vidjeti i poznavati druge ako ne poznajemo sebe. Građenje svjesnosti je zapravo stvaranje veze sa samim sobom, a kad smo učvrstili tu vezu, možemo istupiti i pronaći osobu s kojom ćemo graditi zdravu ljubavnu vezu. Samo takvi ljudi mogu vidjeti razlike između muškaraca i žena i poštivati ih. Sve više ljudi počinje raditi na sebi i baš zbog toga živimo u divnom vremenskom trenutku. Kako rastemo i učimo, tako svjesno pokušavamo pronaći rješenja za bolje razumijevanje između muškaraca i žena. Samosvijest je preduvjet za bilo kakve promjene u životu.

Naglašavate kako je ljubav umijeće i kako su veze umijeće. Što točno mislite kad to kažete?

Ja vjerujem da je život umijeće i da netko može biti manji ili veći umjetnik. Većina ljudi doživljava da se ljubav dogodi i da su veze lake. Ali na vezama treba raditi. Ljubav se zaista događa. Upoznate nekoga i međusobno se privučete, ali onda ostaju dvije opcije – ili ostanete u svojoj ugodnoj zoni i ignorirate međusobne različitosti, što mnogi rade, ili odlučite zadržati tu ljubavnu energiju pa prionete na posao. Ova druga opcija podrazumijeva izloženost, otvorenost i međusobno razumijevanje. Nije lako jer u određenim trenucima morate raditi stvari koje su vam možda neugodne. Kad malo bolje razmislite, sve u životu je umijeće. Ako želite dobro kuhati, morate predano na tome raditi i marljivo vježbati. Recept je isti i za sviranje ili plesanje. Dakle, potrebna je predanost, volja i rad. Isto vrijedi i u ljubavnim vezama. U vezi možete biti dostupni i otvoreni voljenoj osobi ili možete biti zatvoreni, s hrpom obaveza, cjelodnevnim boravkom na poslu. Uz to dolazi i zanemarivanje partnera. Izbor je uvijek na vama i na vašoj volji da na tome radite.

Danas se mnogo govori o važnosti otvorenosti i zvuči kao da je to lako napraviti, a vrlo često nije. Kako se neki čovjek može otvoriti?

Otvorenost je pokazivanje istinskog sebe, a to uključuje i određenu dozu ranjivosti. Postoje situacije u kojima se zaista nije lako otvoriti, a postoje i situacije u kojima se iznimno lako otvoriti. Treba, dakle, vježbati otvorenost u trenucima kada je to zaista teško napraviti. Nije problem biti otvoren kad ste, primjerice, s voljenom osobom na ljetovanju, ne radite, odmorni ste i sve vam je lijepo. No umijeće je otvoriti se kada situacija nije lijepa. Na tome treba raditi, predano i stalno. Da, na početku je to voljna odluka, ali onda se na otvorenosti nastavlja raditi. To je pumpanje emotivnih mišića. Nije lako, ali je moguće i sasvim sigurno to je divan način na koji možemo provesti život. No to je izbor svakog pojedinca. To je zapravo preuzimanje odgovornosti za sebe i za svoj život.

Vi radite s muškarcima. Možete li ženama otkriti neke 'insajderske' informacije o tomu kako funkcioniraju muškarci u muško-ženskim odnosima?

Teško je generalizirati jer svi smo mi različiti. Ako govorimo o tome kako žena može susresti i privući muškarca, onda mogu reći da je ključ u unutarnjem zadovoljstvu žene. Što je žena otvorenija, više sja i sretnija je. Govorim o istinskoj unutarnjoj sreći koja se ne može odglumiti. Dakle, muškarac će prirodno željeti biti blizu sretne žene. Zato je odgovornost žena da u životu pronađu stvari koje će ih činiti sretnima. I kad muškarac vidi takvu ženu pomisli: 'Ona je već sretna, a ja želim biti sretan s njom. Ona ne treba mene da je činim sretnom.' Muškarci vole kada su žene sposobne ispuniti neke svoje potrebe same, ne očekujući to od njega. No postoji opasnost da žena koja mnogo radi na sebi postane zapravo previše samodostatna. U takvim slučajevima može postati i usamljena. Ako se previše brine za svoje potrebe, postane na neki način čvrsta i pomalo nedostupna, a muškarcu je teško prići takvoj ženi. Žena treba biti nježna i ne treba zanemarivati svoju ženstvenost. Ako samo pokazuje krutost i čvrstoću, muškarcima neće biti privlačna. Ali ako samo pokazuje nježnost, postoji mogućnost da će je muškarac iskoristiti jer je smatra slabom. Dakle, žena bi trebala znati pokazivati i jednu i drugu svoju stranu, ovisno o potrebi. S druge strane imamo muškarce. Neki muškarci žele samo lijepe žene s kojima će im biti lako. No s druge strane postoje muškarci koji su zreliji i koji žele žene koje su lijepe i iznutra i izvana i koje će im biti kompatibilne u emotivnom i duhovnom rastu i razvoju.